Novo istraživanje: Muzika bi mogla da podstakne rast biljaka

Foto: Jackie DiLorenzo/Unsplash

Izloženost biljaka monotonom zvuku podstiče aktivnost gljivica koje podstiču rast biljaka, pokazalo je novo istraživanje.

 To otkriće upućuje na mogućnost da bi puštanje određene vrste muzike moglo biti korisno za brži rast usjeva i za bujnije vrtove, piše Hina.

"Možemo li uticati na mikrobne zajednice tla ili biljaka u cjelini? Možemo li ubrzati proces obnove tla stimulišući Zemlju prirodnim zvukovima? Kakav bi to uticaj moglo da ima na faunu tla? Brojna su važna pitanja koja nas zaokupljaju i na kojima radimo", kazao je glavni autor studije Džejk Robinson sa Univerziteta Flajnders iz Australijskog grada Adelejd. 

Može li puštanje Mocartove muzike pospješiti rast biljaka? To je već dugo predmet naučnih rasprava.

Američka TV emisija "MythBusters" pretpostavku je i testirala, otkrivši da su biljke koje su bile izložene metalu i klasičnoj muzici napredovale malo bolje od onih koje nisu bile izložene muzici, ali ti rezultati su odbačeni kao neuvjerljivi.

Međutim, s obzirom na to da je danas biljni svijet suočen s nizom izazova i problema za koje su odgovorni ljudi, poput erozije tla, krčenja šuma, zagađenja i sve veće opasnosti od izumiranja određenih biljnih vrsta, naučnici strahuju da je budućnost svjetske bioraznolikosti i usjeva ugrožena.

Prema novoj studiji čiji su rezultati objavljeni u časopisu "Biology Letters", "uloga akustične stimulacije u podsticanju oporavka ekosistema i održivih prehrambenih sistema ostaje nedovoljno istražena".

Na temelju prethodnog rada u sklopu kog je bakterija E. coli bila izložena zvučnim talasima, tim australijskih istraživača odlučio je da procjeni efekat zvuka na stopu rasta i proizvodnju spora gljivice Trichoderma harzianum. Ta gljivica se često koristi pri organskom uzgoju zbog sposobnosti da zaštiti biljke od patogena, da poboljša količinu hranjivih materija u tlu i pospješi njihov rast.

Zbog toga su istraživači napravili male zvučne kabine u koje su smjestili Petrijeve posude pune gljivica.

Umesto pop hitova puštali su im "Tinnitus Flosser Masker na 8 kHz", sredstvo za prikrivanje ambijentalne buke. Riječ je o zvuku s jednog od mnogih videosnimaka bijelog šuma sa Jutjuba, kombinaciji različitih zvukova na raznim frekvencijama koje ljudsko uho može da čuje, čija je svrha da ublaži tinitus ili pomogne bebama da zaspu.

"Zamislite da između kanala čujete zvuk starog radija. Odabrali smo ovakve monotone zvukove iz kontrolisanih, eksperimentalnih razloga, ali možda je bolja raznolikija ili prirodnija zvučna kulisa", rekao je AFP-u Robinson.

Petrijeve posude su ispuštale ovaj zvuk pola sata dnevno na jačini od 80 decibela. Nakon pet dana ustanovljeno je da su i rast i proizvodnja spora bili veći među gljivicama kojima je puštan zvuk u poređenju s onima koje su rasle u tišini. Iako daleko od konačnog rješenja, istraživači su iznijeli potencijalne razloge za to.

Pojasnili su da bi se akustični talas mogao pretvoriti u električni naboj koji stimuliše gljivice pod onim što je poznato kao piezoelektrični efekat. To je pojava stvaranja električnog naboja (a time i električnog napona) na površini posebno odsječenog kristala, koji je elastično deformisan spoljašnjom silom.
Druga teorija odnosi se na sićušne receptore na membranama gljivica koji se nazivaju mehanoreceptori. Oni se mogu uporediti sa hiljadama mehanoreceptora na ljudskoj koži koji igraju važnu ulogu u našem čulu dodira, što uključuje reakciju na pritisak ili vibracije.

"Pretpostavljamo da zvučni talasi stimulišu te mehanoreceptore u gljivicama, koji potom pokreću kaskadu biohemijskih događaja, a oni dovode do uključivanja ili isključivanja gena, na primjer vrsta gena odgovornih za rast", rekao je Robinson.

"Naše preliminarno istraživanje upućuje na to da gljivice reaguju na zvuk, ali još ne znamo da li to koristi biljkama. Dakle, to je naš sljedeći korak u istraživanju", dodao je on.

Agencije