Ljubavni paradoks – Zašto nas najviše izluđuju osobe koje najviše volimo?
Postoje ljudi koji se upoznaju, zaljube, ožene, žive sretno čitav život i nikada ne čuju grubu riječ od svog supružnika. S druge strane, postoji ostalih 7 milijardi ljudi na planetu.
Muškarci i žene često svoga partnera opisuju kao „ljubav svoga života“, ali i „najiritantniju osobu koju poznajem.“ Zbunjujuć je to paradoks koji se javlja i kod dobro uhodanih parova.
Diane Felmlee, koja radi kao sociolog na Sveučilišta u Kaliforniji, razmišljala je mnogo o razlozima zbog kojih dolazi do sukoba kod osoba koje se neosporno vole. Prve naznake odgovora dobila je 1980-ih kada je počela akademsku karijeru na Sveučilištu Indiana. Ona je studentima prve godine najprije rekla da razmisle o svom partneru i na komad papira zapišu što ih najviše privlači kod nje/njega. Nakon toga, Felmleen je postavila nekoliko nevažnih pitanja kako studenti ne bi dobili dojam o kakvom ispitivanju je riječ, da bi potom od njih zahtijevala da napišu mane svog partnera i razloge zašto su prekinuli vezu (ako su prekinuli).
Odgovori studenata potvrdili su njene početne sumnje. Veoma je učestalo da osobe odbija ista stvar koja ih je privlačila na početku veze. U posljednjih nekoliko desetljeća Felmlee je provodila mnoge studije kako bi detaljnije razjasnila ove zaključke. Ispitujući mnogobrojne studente došla je do određenih obrazaca kod koji znaju iritirati:
- Osobe koje su drage i slažu se u svemu mogu postati pasivne nakon određenog vremena
- Odlučne osobe mogu postati tvrdoglave i nerazumne
- Brbljave i vesele osobe s početka veze mogu istom tom energijom iritirati osobe nakon određenog vremena
- Brižni i odani partneri postaju nametljivi i potrebiti
- Osobe sklone riziku postaju neodgovorni roditelji u očima partnera
- Fizički atraktivne osobe mogu postati supružnici u koje se treba previše ulagati
- Opuštene osobe znaju postati lijeni supružnici
Ova fatalna privlačnost u suprotnosti je s konceptom nazvanim hedonistički obrat. Ovaj koncept govori nam o tomu da nešto što je prvotno neugodno može postati užitak nakon određenog vremena.
Svoja istraživanja Felmlee je testirala na ljudima diljem svijeta i isti obrazac ponašanja neprestano se ponavlja. Također, ukoliko neka osoba snažnije pokazuje svoje osobine, te osobine će u kraćem roku postati iritantne.
Što se uopće događa? Zašto naše prednosti postaju mane?
Felmlee vjeruje kako se odgovor krije u teoriji socijalne razmjene. Prema toj teoriji ekstremne osobine se nagrađuju, ali te osobine imaju i određene loše strane koje dolaze do izražaja u dugotrajnim vezama. Uzmimo za primjer neovisnost o drugima. Ta osobina može biti vrijedna za partnera, ali ukoliko je osoba pretjerano neovisna to znači da takvoj osobi ne treba partner i to može biti pogubno za vezu.
Društveni alergeni
Čak i ako vaš partner samo povremeno radi nešto što vas iritira, provesti život s nekim znači suočavati se mnogo puta s takvim ponašanjem.
„Istra stvar neprestano se događa u braku,“ kaže Elain Hatfield, psihologinja sa Sveučilišta Hawaii u Manoai. Ona govori kako se te iritantne sitnice pojačavaju po principu nazvanom teorija pravičnosti. Ideja iza ove teorije je da društvene norme ohrabruju grupe i pojedince da se ponašaju pravično prema svojim bližnjima, jer ljudi se najugodnije osjećaju kada ih se tretira prema jedinstvenim standardima. Teorija pravičnosti kaže da ukoliko imamo osjećaj kako naša veza ide u krivom smjeru, mi ćemo to pokušati promijeniti obnavljanjem psihološke pravičnosti ili ćemo izaći iz veze.
Michael Cunningham, psiholog sa Sveučilišta u Louisville, identificirao je četiri glavne kategorije za male stvari koje na početku ne izazivaju reakciju, ali mogu dovesti do emocionalne eksplozije ukoliko se ponavljaju – nazvao ih je društvenim alergenima.
- Nezgrapne navike i ponašanja koja nisu namjeran , ali izazovu reakciju (npr. kopanje nosa)
- Nametljivo ponašanje (kada neka osoba želi svoje stavove prenijeti na vas)
- Nepromišljena djela kojima nije namjera iritirati partnera (npr. neprestano zaboravljanje nekih stvari ili dogovora)
- Kršenje normi (nisu usmjerene na partnerovu osobnost, ali krše neke standarde koje vi poštujete, npr. plaćanje poreza – vi redovito plaćate, dok netko drugi ne plaća redovito i iako vi nemate neposredne štete-ponašanje osoba koje ne plaćaju vam smeta)
Uzmimo u obzir ove četiri kategorije i suživot s nekim predstavlja dostojan izazov.
Kada započnemo vezu još uvijek svijet gledamo kroz ‘ružičaste naočale’, te nam određene navike partnera ne smetaju (iako ih uočavamo). Kasnije, volja da prijeđemo preko nekih loših ponašanja partnera jednostavno nestane.
Drugi razlog zašto društveni alergeni s vremenom postaju sve iritantniji je njihovo učestalo ponavljanje nakon početnog romantičnog zanosa. Psiholog Rowland S. Miller sa Sveučilišta Sam Houston State ima dobro objašnjenje- on nam govori kako se opustimo nakon što osvojimo partnera i naše pozitivno predstavljanje pred njim/njom više nam nije prioritet.
Što možemo učiniti po ovom pitanju? Kako možemo spriječiti društvene alergene da unište našu vezu?
Cunningham kaže kako bi jednostavno trebali prihvatiti partnerove navike. „Ove osobine su dio osobe s kojom smo,“ govori on. „Morate ovo prihvatiti ako želite uživati u dobrim osobinama koje partner pruža.“
Malo praktičniji pristup je pokušaj ponovne procjene ponašanja partnera. „Možete uvidjeti kako su vam određene iritantne stvari zapravo donekle drage, “ kaže Cunningham. Na žalost, ovakvo razmišljanje najčešće se događa tek kada partner premine. Partnerove iritantne navike mogu nam se činiti nevjerojatno šarmantne kada se prisjećamo preminule osobe. „Ako ovakvo ponašanje možete primijeniti prije smrti, vi ste korak ispred,“ dodaje Cunningham.
Jedna od najvažnijih stvari koju bi trebali raditi u vezama, prema riječima Artuhur Arona sa Sveučilišta Stony Brook, je proslava životnih uspjeha partnera. „To je čak i važnije od potpore kada vašem partneru ne ide dobro,“ kaže Aron. Drugi trik je obavljanje izazovnih i uzbudljivih aktivnosti s partnerom, koje ne samo da poboljšavaju vezu, već i iritantne navike partnera čine podnošljivijim.
Izvor: Znanost Blog
