Kako se hrane meduze?
Meduze imaju proždrljive apetite i ne smatraju se najizbirljivijima kada je u pitanju hrana. Gotovo sve što im zapne za pipke završi u želatinoznoj vreći koju koriste za probavu hrane.
Ova strategija hranjenja "uzmi što dolazi" pomutila je naše razumijevanje o tome od koje hrane meduze preživljavaju i kako se uklapaju u prehrambene mreže. Međutim, novo istraživanje Instituta za oceane i ribarstvo (IOF) koristilo je dva biokemijska alata, stabilne izotope i masne kiseline, kako bi počelo otkrivati tajne hranjenja meduza.
Stabilni izotopi su prirodni izotopi elemenata poput ugljika i dušika koji u određenim omjerima postoje u cijelom živom tkivu. Slično tome, masne kiseline, koje obavljaju nekoliko kritičnih fizioloških funkcija u tijelu, biljke proizvode u jedinstvenim sastavima na bazi prehrambene mreže. Jedinstveni "potpisi" izotopa i masnih kiselina, poznati i kao "biomarkeri", prelaze s plijena na predatora i mogu se koristiti za praćenje veza s mrežom hrane i osvjetljavanje sastava prehrane životinje.
Omjeri izotopa i koncentracije masnih kiselina suptilno se mijenjaju na predvidljiv način dok putuju kroz prehrambenu mrežu. Međutim, te promjene, nazvane "kalibracijske vrijednosti", mogu varirati od organizma do organizma, a poznavanje kalibracijskih vrijednosti specifičnih za organizam bitno je za točnu uporabu biomarkera za ispitivanje dijeta.
"Do sada su ekolozi meduza koristili opću kalibracijsku vrijednost za ove biomarkere jer nisu imali specifične za meduze", rekla je Jessica Schaub, vodeća autorica studije i magistra znanosti. "Ova studija je ispitala koliko su se koncentracije izotopa i masnih kiselina promijenile i koliko su se brzo apsorbirale kada su meduze probavile svoj plijen i ugradile potpise plijena u svoje tijelo."
"Brojevi koje smo pronašli bili su dovoljno različiti da se vrijedi vratiti na prethodna istraživanja meduza koja su primjenjivala opće vrijednosti - vjerojatno će dobiti drugačije rezultate ako primijene naše vrijednosti", rekla je Schaub.
Drugim riječima, prehrana meduza mogla bi izgledati sasvim drugačije od očekivanog, a nova istraživanja mogla bi otkriti da neke meduze zauzimaju potpuno drugačiji položaj u hranidbenom lancu.
Osoblje akvarija u Vancouveru uzgojilo je obje vrste meduza i nahranilo ih s dvije jedinstvene prehrane koja se sastojala od raka. Veća i žešća japanska morska kopriva također se hranila manjim, češćim mjesečevim meduzama. Znanstvenici su čekali da vide koliko je vremena trebalo meduzi da uključi stabilne izotope i masne kiseline, a zatim su izračunali koliko su se dva biomarkera promijenila.
"Čini se jasnim, ali nikad nije tako jednostavno. Bili smo iznenađeni mjesečevim meduzama. Hranili smo ih s dva raka, krilom i artemijom, ali oni zapravo nisu uključili krila. Mislimo da meduze nisu izbirljive, ali u ovom se slučaju činilo da se ne vole hraniti samo jednom prehranom. Ili nisu zadovoljile njihove prehrambene potrebe, ili su više voljeli živu artemiju od mrtvog, smrznutog krila. Akvarij ih već dugo hrani ovim krilom, pa je dobro znati reći akvariju da se možda više ne isplati ulagati u kril. "
Studija je također otkrila da se čini da meduze "produžuju" masne kiseline. To znači da će meduze možda moći stvoriti vlastite esencijalne omega-3 i omega-6 masne kiseline, važne za zdravo funkcioniranje tijela. To je bilo iznenađujuće jer većina životinja ne može napraviti ove masne kiseline od nule, već ih mora nabaviti iz prehrane. Fenomen je opisan u nekoliko drugih organizama, poput koralja i morskih spužvi, ali nikada u meduza.
Autori studije nadaju se da će ovi nalazi biti korak ka boljem razumijevanju uloge ovih nedovoljno proučenih stvorenja u morskim ekosustavima. "Meduze su dugo zanemarivane u istraživanjima, često se smatraju više smetnjom nego organizmom od interesa", rekao je dr. Brian Hunt, koautor studije. "Međutim, raste svijest da one mogu odigrati ključnu ulogu i kao predatori i kao plijen."
Schaub će nastaviti graditi na ovom temeljnom istraživanju kada započne doktorski rad 2022. "Uzbuđena sam kad vidim što možemo naučiti o meduzama pomoću biomarkera razvijenih u ovoj studiji, a posebno me zanima uloga ključnih vrsta koje oblikuju morske ekosustave", rekla je.
