Kako je malo poznata naučnica iz 17. vijeka promijenila naše razumevanje insekata

Foto: Heritage Image Partnership Ltd/Alamy

Više od tri vijeka nakon što je napravila opasno transatlantsko putovanje da proučava leptire, rijetka kopija ručno obojenog remek djela velike prirodnjakinje i umjetnice Marije Sibile Merijan vraća se u Amsterdam.

Rijksmuseum, koji drži više od pola miliona knjiga o umjetnosti i istoriji, prošle nedjelje je objavio da je nabavio rijetku kopiju prvog izdanja Metamorfoze insekata iz Surinama (Metamorphosis Insectorum Surinamensium), opisanu kao vrhunac proizvodnje knjiga u 18. vijeku, kada je Republika Holandija bila „svjetska knjižara“.

Visok više od pola metra i ilustrovan sa 60 bogato obojenih ploča, Metamorfoza je široj javnosti otkrila transformaciju tropskih insekata iz jaja u odrasle jedinke. Merijan i njene kćerke proizvele su oko 200 primjeraka od 1705. godine, ali danas je ostalo samo 67 primjeraka, a nekoliko sa ilustracijama u boji.

„To je jedna od najfascinantnijih knjiga u istoriji prirode koju poznajemo“, rekao je za Observer Aleks Alsemgest, kustos kolekcija iz biblioteke u Rijksmuseumu. Takođe je „prilično izuzetno“, rekao je, to što je Merijan uzela cijeli proces proizvodnje knjige „u svoje ruke“, od putovanja u Surinam do komercijalizacije djela, koje je prodato trgovcima i naučnicima širom Evrope.

Sa prelijepim, ponekad uznemirujućim slikama, prikazanim sa izuzetnom preciznošću, Metamorfoza je umjetničko djelo i naučna studija, iz vremena kada nije bilo čvrste podijele između disciplina. To je takođe dio priče o holandskom kolonijalizmu. Merijan je zabilježila lokalna imena biljaka i insekata koje je proučavala. Za razliku od drugih evropskih prirodnjaka, ona je pripisala lokalnim ljudima da su joj pomogli da otkrije divlji život kolonije, iako nije imenovala pojedince.

Konačno, tu je fascinantan život same Merijan. Kao 52-godišnja razvedena, krenula je na samofinansirano putovanje u Surinam 1699. godine, vođena nemilosrdnom radoznalošću o životima insekata.

Rođena u Frankfurtu, Merijan je naučila da slika u radionici svog očuha i postala je fascinirana svilenim bubama, moljcima i leptirima. Udala se za jednog od šegrta svog očuha i imala dvije ćerke. Uklopljena u lagodan život u Nirnbergu, uzgajala je i skicirala gusjenice, objavljujući proslavljene knjige o biljkama i insektima oko sebe.

U to vrijeme, mnogi ljudi su još uvijek vjerovali da se insekti spontano stvaraju u prljavštini. Iako Merijan nije bila prva koja je pokazala transformaciju od jajeta, preko larve i kukuljice, do odraslog insekta, „njeni umjetnički talenti su pomogli da se ova poruka prenese široj publici“, rekao je Alsemgeest.

Detalj ilustracije Marije Sibylle Merian, Arsenura armida, moljaca iz porodice Saturniidae, i Erythrina fusca, vrste cvjetnog drveća. Larve su iz posebne vrste.

Pokojna istoričarka Natali Zemon Dejvis opisala je kao „radoznalu, svojeglavu“ i „osobu koju je teže uhvatiti“ od drugih značajnih savremenika, Merijan je napustila muža da bi se pridružila strogoj protestantskoj sekti u Friziji, prije nego što je na kraju osnovala posao u Amsterdamu.

U holandskom gradu otkrila je u ormarićima živopisne leptire Surinama, holandske kolonije do 1975. godine, na sjevernoj obali Južne Amerike. Pošto se tamo preselila sa svojom mlađom kćerkom Doroteom, ona je kritikovala holandske naseljenike koji su brinuli samo o šećeru, ignorišući plodni potencijal zemljišta za druge usjeve.

Iako je malo pisala o ljudskom ponašanju, Merijan je primjetila okrutnost koja je naišla na porobljene žene. U odlomku o biljci koja je izazvala abortus, opisala je kako su joj rekli da bi abortusi značili da se njihova djeca mogu slobodna roditi u svojoj zemlji.

Njena knjiga je oslikavala ljepotu i divljaštvo prirodnog svijeta, kao i neke užasno realistične gmizavce. Prva slika prikazuje bubašvabe kako puze po nezrelom ananasu, voću koji se tada u Evropi slavio kao statusni simbol. U drugoj ilustraciji, tarantula napada kolibrija. Meriani se pripisuje da je stvorenju dala holandsko ime, vogelspin, što znači „pauk ptica“.

Međutim, njene slike su bile odbačene kao fantazija. Alsemgeest je rekao: „U 18. vijeku ljudi su odgovarali: ’To je ono što dobijate kada pošaljete ženu u tropska mjesta. Vjerovatno je to izmislila'”. Ali naučnici su kasnije potvrdili njene nalaze, dodao je on.

Paukov tanjir, rekao je, bio je veoma dobar primjer kako Merijan radi. "Bila je zaista dobar posmatrač."

Guardian/Impuls