Kako je AstraZeneca došla na loš glas

AstraZeneca trebala je biti kompanija čije će cjepivo spasiti svijet od Covida-19. Umjesto toga našli su se usred skandala, iako su uspjeli razviti kvalitetno cjepivo.

Središnja tema javnih rasprava diljem Europske unije zadnjih tjedana je farmaceutska kompanija AstraZeneca i njeno cjepivo protiv Covida-19, razvijeno u partnerstvu s britanskim Sveučilištem Oxford.

Učestalo se u medijima tako pronalaze izvještaji o ljudima koji odbijaju cijepljenje AstraZenecinim cjepivom Vaxzevria (1, 2, 3). Udio pacijenata koji odbijaju AstraZenecu u nekim se ordinacijama kreće u rasponu od 30 do 50 posto, rekla je Hrvatskom radiju 26. ožujka predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) Nataša Ban Toskić.

Stručnjaci s druge strane tvrde da je takav strah neosnovan. Europska agencija za lijekove (EMA), regulatorno tijelo Europske unije, i dalje preporučuje korištenje AstraZenecinog cjepiva. Europska javnost, međutim, nije uvjerena.

Kako je došlo do takvog razilaženja u stavovima između struke i opće javnosti? Je li AstraZenecino cjepivo doista sigurno? I ako jest, zbog čega je došlo na toliko loš glas da je dvije trećine zemalja članica Europske unije privremeno odlučilo obustaviti korištenje ovog cjepiva? Po čemu se AstraZenecino cjepivo razlikuje od ostalih dostupnih cjepiva, koja ne prate slične kontroverze?

To su ključna pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u ovom tekstu.

AstraZeneca i krvni ugrušci

Najprije, razmotrimo srž problema – uzrokuje li cjepivo AstraZenece zgrušavanje krvi koje može dovesti i do smrtnog ishoda? Teško objašnjivi krvni ugrušci su, podsjećamo, razlog zbog kojeg je većina zemalja EU u ožujku nakratko obustavila korištenje cjepiva AstraZeneca.

Na ovo pitanje znanstvenici još uvijek nemaju konačan odgovor. Nagađa se da bi u pitanju možda mogao biti rijedak fenomen kakav se događa i pri uzimanju nekih drugih lijekova.

Najbolji odgovor koji znanost zasad može ponuditi je sljedeći: čak i ako cjepivo AstraZenece kod nekih ljudi može uzrokovati zgrušavanje krvi, takve će se komplikacije pojaviti kod vrlo malog broja cijepljenih osoba.

Medicinari, naime, zasad nemaju nikakve dokaze da AstraZeneca doista može uzrokovati zgrušavanje krvi, niti je jasno kako bi i zbog čega do toga moglo doći. Oslanjaju se zbog toga na statističke podatke koji pokazuju da pojava krvnih ugrušaka kod pacijenata cijepljenih AstraZenecom nije ništa učestalija nego u općoj populaciji.

Europska agencija za lijekove je, naime, analizirala 25 slučajeva pacijenata kod kojih je nakon cijepljenja došlo do stvaranja krvnih ugrušaka, a koji su toj agenciji prijavljeni do 16. ožujka ove godine. U istom razdoblju je AstraZenecino cjepivo u europskom gospodarskom prostoru i Ujedinjenom Kraljevstvu primilo oko 20 milijuna ljudi.

Broj suspektnih slučajeva je, dakle, izuzetno malen pa se ne može isključiti mogućnost da bi kod istih pacijenata do stvaranja krvnih ugrušaka došlo i da nisu primili cjepivo protiv Covida-19.

Postoji, međutim, jedna statistička devijacija koju znanost za sada ne uspijeva adekvatno objasniti, a koju je adresirala i Europska agencija za lijekove

Zgrušavanje krvi (zbog kakvog može doći do srčanih ili moždanih udara, potencijalno čak i sa smrtnim ishodom) se kod osoba cijepljenih AstraZenecom pojavljuje učestalije nego u općoj necijepljenoj populaciji pod uvjetom da su mlađe od 50 godina.

Statistički, očekivalo bi se da će se među populacijom osoba mlađih od 50 u promatranom razdoblju zabilježiti manje od jednog slučaja zgrušavanja u različitim krvnim žilama (a zabilježeno ih je 5). Istovremeno, očekivalo bi se da će biti zabilježeno prosječnih 1,35 slučajeva zgrušavanja u žilama koje odvode krv iz mozga (dok je takvih slučajeva zabilježeno 18). Od očekivanog odudara i podatak da su žrtve uglavnom žene mlađe od 55 godina.

Međutim, kako je u pitanju i dalje iznimno mali broj slučajeva, europski je regulator procijenio da od AstraZenecinog cjepiva ima puno više koristi, nego potencijalne štete. Jednostavno rečeno, puno je veća šansa da će do zgrušavanja krvi sa smrtnom posljedicom doći zbog samog Covida-19, nego zbog AstraZenecinog cjepiva protiv te bolesti.

Otpor prema cijepljenju

U nekim drugačijim okolnostima, to bi objašnjenje EMA-e europskoj javnosti možda bilo zadovoljavajuće. Međutim, iza nas je sad već godinu dana ne samo pandemije, već i infodemije (tj. stanja prezasićenosti javnog prostora netočnim i obmanjujućim tvrdnjama).

Društvene mreže i rubni mediji poslužili su kao poligon za širenje nebrojenih dezinformacija vezanih za virus SARS-CoV-2 i bolest koju uzrokuje, a posebno su učestale dezinformacije o cjepivima protiv Covida-19.

Laži o cjepivima u javni prostor plasiraju lideri globalnog antivakserskog pokreta, a njihove dezinformacije zahvaljujući internetskoj komunikaciji vrlo brzo prelaze granice i obilaze svijet. Otpor cjepivima je, kao što je Faktograf pisao, tijekom pandemije zadobio ideološku dimenziju.

Istraživanja u SAD-u pokazuju da je skepsa prema cjepivima raširenija među građanima sklonim političkoj desnici, a istu su stvar kod nas ilustrirali prošlogodišnji antivakserski prosvjedi održani uz podršku i sudjelovanje desnih političara (1, 2). Najpoznatiji hrvatski antivakser Srećko Sladoljev kandidirao se za gradonačelnika Zagreba uz podršku neofašističke Hrvatske čiste stranke prava (HČSP).

Dezinformacije su među ljudima posijale sumnju u cjepivo, a politizacija javne rasprave o cijepljenju za neke je građane pretvorila otpor cjepivu u ideološki princip. Takva društvena klima olakšava širenje nepovjerenja prema cjepivu, što se vrlo jasno reflektira u panici koja se promptno podigla oko sumnji u kakvoću AstraZenecinog cjepiva.

Anketna istraživanja kontinuirano pokazuju da se značajan udio naših sugrađana ne namjerava cijepiti protiv Covida-19 (1, 2, 3). Iako broj skeptika opada, i dalje ih ima dovoljno da njihova brojnost dovodi u pitanje uspješnost postizanja skupnog imuniteta kroz procjepljivanje (jednom kad za to budu dostupne dovoljne količine cjepiva). Isti trend prisutan je i u drugim državama Europske unije (1, 2, 3).

Posebno je nisko povjerenje u AstraZenecino cjepivo; u ožujku 2021. objavljeno istraživanje britanske agencije YouGov pokazalo je da ovo cjepivo nesigurnim smatra 55% Nijemaca, 61% Francuza, po 27% Talijana i Španjolaca…

Politika obustave

Europske političke lidere to je stavilo u nezgodnu situaciju. Jasno im je da stvarni oporavak od “korona krize” ne može započeti dok se epidemija ne okonča tako što će se procijepiti dovoljan broj ljudi. Međutim, zbog raširenog nepovjerenja prema cjepivu (a i prema farmaceutskim kompanijama), država je prisiljena žurno reagirati na svaki neočekivani incident kako bi pokušala očuvati povjerenje u vlastite regulatorne i medicinske institucije, pogotovo nakon što je na regulatore i javno vršen pritisak da što prije odobre korištenje vakcina.

Kada su se europskim medijima proširile informacije o smrtnim slučajevima zbog nastajanja krvnih ugrušaka neposredno nakon cijepljenja AstraZenecom, glavni podatak koji je stigao do javnosti nije bio da se radi o par desetaka neobjašnjenih slučajeva na 20 milijuna cijepljenih, već da AstraZenecino cjepivo može biti opasno.

Europske države u kojima se Astra Zenecino cjepivo primarno koristi našle su se pred dilemom: ili će ignorirati zabrinutost izazvanu širenjem informacija o mogućoj štetnosti cjepiva (pa time doprinijeti otporu prema cjepivima i ojačati antivakserski pokret), ili će privremeno obustaviti cijepljenje i prepustiti odluku stručnom autoritetu, tj. Europskoj agenciji za lijekove (pa time izgledno narušiti reputaciju AstraZenece, ali ne i ostalih dostupnih vakcina).

Mnogi su se odlučili za drugu opciju, cijepljenje je privremeno obustavljeno pa nastavljeno nakon EMA-ine preporuke, ali reputacijska šteta je počinjena. Dijelu ljudi je AstraZeneca trajno ogađena; čak i ako se namjeravaju cijepiti, žele primiti neku drugu vakcinu.

Odluku o obustavi cijepljenja pritom je lakše donijeti u slučaju kada cjepiva ionako nema dovoljno. Važno je u ovoj priči imati na umu i otprije narušen odnos Europske unije i AstraZenece zbog neisporuke obećanih količina cjepiva, zbog čega procjepljivanje u većini zemalja napreduje znatno sporije od očekivanog.

AstraZeneca stoga i sama snosi dio krivnje za lošu reputaciju koju je stekla, i to ne samo zbog neispunjavanja preuzetih ugovornih obveza. Ova britansko-švedska farmaceutska kompanija u više je navrata pokušavala kozmetičkim PR zahvatima uljepšati podatke dobivene kliničkim studijama, kako bi svoje cjepivo prezentirala konkurentnijim vakcinama Pfizera/BioNTecha i Moderne.

Zbog takvog je ponašanja američki regulator dozvolu za korištenje AstraZenece uvjetovao ponavljanjem treće faze studije u SAD-u, a u Njemačkoj i Francuskoj se AstraZenecino cjepivo koristilo samo za vakcinaciju osoba mlađih od 65 godina. I francuski predsjednik Emmanuel Macron, i njemačka kancelarka Angela Merkel javno su dovodili u pitanje učinkovitost AstraZenecinog cjepiva (1, 2, 3).

Cijena i dostupnost

Skandalizacija AstraZenecinog cjepiva imat će različite efekte u različitim dijelovima svijeta. Bogatije države mogu si priuštiti gubitak povjerenja u cjepivo AstraZenece, računajući da će svojim građanima tijekom narednih mjeseci uspjeti osigurati dovoljne količine drugih cjepiva. Međutim, što je sa siromašnijim državama?

Ključna razlika između cjepiva AstraZenece i konkurentskih vakcina je u cijeni. AstraZenecino cjepivo nekoliko je puta jeftinije od drugih dostupnih cjepiva, zbog čega se smatralo ključnim alatom za procjepljivanje populacije siromašnijeg dijela svijeta, tzv. zemalja u razvoju.

AstraZeneca je, naime, objavila da za vrijeme trajanja pandemije neće profitirati na proizvodnji cjepiva. Obećali su da će cijena cjepiva biti ograničena na 2,5 eura po dozi (1, 2).

Iako to obećanje nisu u potpunosti ispunili (u Južnoj Africi prodavali su vakcine za više od 4 eura po dozi), cjepivo AstraZenece i dalje je višekratno jeftinije od drugih cjepiva. Kada su donijeli takvu odluku, u AstraZeneci su vjerojatno očekivali da će im odricanje od profita donijeti simpatije javnosti. Dogodilo se suprotno; iako na cjepivu neće zarađivati, reputacija AstraZenece teško je oštećena. Kompanija je time očekivano nezadovoljna pa se već počelo predviđati da bi uskoro mogli ipak podići cijenu doza i pokušati bolje utržiti svoj proizvod.

“Doći ćemo do točke u kojoj AstraZeneca može reći ‘mora da se šalite, prestat ćemo naplaćivati proizvodnu cijenu jer ne dobivamo nikakve zasluge za ovo što radimo’. Cijena dionice nije rasla, pala je. Proizvodimo više vakcina nego bilo tko drugi. Ovo je sigurna i učinkovita vakcina, ali izgleda da nikoga nije briga”, izjavio je britanskom Telegraphu Sir John Bell sa Sveučilišta Oxford, gdje je radio na razvoju AstraZenecinog cjepiva.

Siromašnije države tako bi mogle ostati bez pristupa jedinom cjepivu koje im je cjenovno dostupno, što posljedično produžuje trajanje pandemije. A što se virus dulje širi među ljudima, to ima više šanse da mutira, tj. da postaje zarazniji, smrtonosniji ili otporniji na cjepiva koja su nam dostupna. Već sada se pokazuje da cjepiva koja su nam na raspolaganju slabije djeluje protiv mutiranih sojeva B.1.351 (popularno zvanog “južnoafrički soj”) i B.1.1.28 (“brazilski soj”).

Drugim riječima, prijetnja koju predstavlja SARS-CoV-2 trajat će sve dok dovoljne količine cjepiva ne budu dostupne čitavom svijetu, uključujući i države koje si ne mogu priuštiti cijene od 20 i više dolara po dozi (koliko naplaćuju npr. Pfizer ili Moderna).

Riječima čelnog čovjeka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa, način na koji je cjepivo do sada raspoređivano – tako da je većina proizvedenih doza išla najbogatijim zemljama – je “moralno uvredljiv” i “groteskan”.

Nema naznaka da će se to promijeniti. Bogatije države, u kojima su ujedno uglavnom i smještene farmaceutske kompanije koje proizvode cjepiva protiv Covida-19, mogle bi cjepivo učiniti dostupnijim tako da natjeraju farmaceute da se odreknu intelektualnog vlasništva, tj. da učine formulu za proizvodnju cjepiva javno dostupnom, što bi omogućilo pokretanje proizvodnje u laboratorijima diljem svijeta.

Međutim, farmaceutskim bi kompanijama tako iz džepa izbili veći dio profita, što ni Europska unija, ni SAD – prema dosad dostupnim informacijama – nemaju namjeru učiniti.

Petar Vidov, Faktograf