Grigorij Perelman: Neobična priča o ruskom geniju
Ljudi poput Grigorija nadrastaju mediokritete i svakodnevne ljudske potrebe, pa i potrebu za novcem i slavom. Nije se pojavio na ceremoniji dodjele u Madridu, što se dogodilo prvi put u istoriji ove nagrade, uz komentar kako baš taj dan mora u šumu da bere gljive.
Najbolji živi matematičar, Rus Grigorij Perelman, pronašao je sreću koja ne zavisi od novca. To je svojevremeno pokazao odbivši zasluženu nagradu od milion dolara, ističući tom prilikom, da to što on za te pare može da kupi, već ima u svojoj glavi. Ovaj Rus rođen je 13. juna 1966. godine, a kao jedan od pet članova sovjetske ekipe, 1982. godine je na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi osvojio zlatnu medalju. Doktorirao je u Sankt Peterburgu, predavao je na nekoliko američkih univerziteta, ali je 1994. dao otkaz na Berkliju u Kaliforniji, i vratio se u Rusiju. Iako je riješio Poenkareov milenijumski problem, pohvalio se samo jednom svom kolegi. Ovaj je oduševljen otkrićem, rezultate prezentovao naučnoj javnosti.
Trust matematičkih mozgova je nakon dugog niza ispitivanja njegov rezultat proglasio bravuroznim otkrićem. Fildsovu nagradu (ekvivalent Nobelove), kao i CMI priznanje u visini od milion dolara Perelman je odbio. Ljudi poput Grigorija nadrastaju mediokritete i svakodnevne ljudske potrebe, pa i potrebu za novcem i slavom. Nije se pojavio na ceremoniji dodjele u Madridu, što se dogodilo prvi put u istoriji ove nagrade, uz komentar kako baš taj dan mora u šumu da bere gljive. Sasvim logično objašnjenje jednog genija. Perelman je ukratko prokomentarisao da Evropsko društvo matematičara nije kompetentno da ocjenjuje njegov rad, bez obzira da li je ocjena pozitivna. Uz tek par riječi, ruskim medijima je izjavio da nije zainteresovan za novac, ni za slavu, te da ne želi da bude izložen kao životinja u zoološkom vrtu. Nakon ovoga, postao je najveća enigma u istoriji američkih medija kojima je kapital u rangu božanstva.
Sve sobe u stanu Perelmana krcate su knjigama i papirima. Na Grišu se komšije žale da ih ometa kada lopticom za stoni tenis lupka o zid. Obični smrtnici trče za materijalnim stvarima, za parama, slavom. . . Dok se ljudi poput Grigorija zadovoljavaju osnovnim potrebama, uz imperativ traganja za tajnama. Rezultat toga je da ljudi puno brže odlaze u zaborav. Oni poput Mocarta, koji je u 36. godini umro u najvećoj materijalnoj bijedi i koji je sahranjen sa siromasima pa mu se za grob ni danas ne zna, žive vječno. Nije gledao Perelman na sopstvene interese, koliko na čovječanstvo i na buduća pokoljenja.
Ruskim medijima je izjavio da nije zainteresovan za novac, ni za slavu, te da ne želi da bude izložen kao životinja u zoološkom vrtu. Nakon ovoga, postao je najveća enigma u istoriji američkih medija kojima je kapital u rangu božanstva
Ono što je Grigorij Perelman učinio ne može ni milijarda dolara da kupi. Upravo iz razloga što ga gotovo niko ne razumije, on je razumio i shvatio ono što niko nije zadnjih 100 godina. I najblistaviji um svih vremena, Nikola Tesla, umro je kao siromašan čovjek. Iako je zaslužio nekoliko Nobelovih nagrada, pare su uzeli oni koji su pokrali njegove izume. Govorio je da mu nije žao što kradu njegove ideje, već što nemaju svoje. Bilo je kod nas još filantropa, velikih ljudi kojima nije trebalo mnogo da bi bili veliki. Posljednji je blaženopočivši patrijarh Pavle.
Čovjek koji živi za principe, a ne za novac, odbacuje komoditet znajući da postoji nešto što je vrijednije od novca. Stvari su finansijski limitirane i ne postoji stvar oko koje se ne može pregovarati. Takav vazalni odnos ne uklapa se u koncept genija. Normalnost koju je nametnula većina, dovela je do toga da naši nazovi intelektualci danas gotovo nikada ne odbijaju recimo 100 evra, 200 grama kafe ili flašu vinjaka. Zato su geniji na našim prostorima sve češće osobe čija imena nose jednosmerne ulice. I u Rusiji je Grigorij često meta podsmjeha. Mnogi mu prebacuju što nije uzeo novac i proslijedio ga u dobrotvorne svrhe, zaboravljajući da je on umjesto novca budućim pokoljenjima civilizacije ostavio vrhunsko znanje, potpuno besplatno.
Geniji često imaju problem u komunikaciji sa okolinom, ali zato to kompenzuju u nekim drugim stvarima. Upravo takvi, oni pokreću svijet. Razaznaju da tamnički položaj uma ne raspoznaje misao da je biti siromašan stvar izbora. Dok biti bogat znači biti čovjek koji se i u potpunoj samoći zabavlja snagom svog duha i toka misli.
