Evolucija može objasniti moral!
Može li evolucija objasniti moral? Standardni i nedvosmisleni odgovor teista je: NE! Ova tvrdnja se ponavlja bezbroj puta bez stvarnog sagledavanja dokaza. Prvi problem je u tome što tvrdnja zbunjuje zbog nekoliko distinkcija.
Može li evolucija objasniti moral? Standardni i nedvosmisleni odgovor teista je: NE! Ova tvrdnja se ponavlja bezbroj puta bez stvarnog sagledavanja dokaza. Prvi problem je u tome što tvrdnja zbunjuje zbog nekoliko distinkcija. Idemo odvojiti nekoliko pitanja:
Može li nam teorija evolucije dati odgovor na to kako je prirodna selekcija obdarila ljude i druge životinje moralom? Da. Još od Darwinovog vremena ljudi su iznosili ideje o tome kako su evolucijski mehanizmi mogli odabrati vrste za specifične kognitivne konstitucije. Odgovor ovisi o tome što podrazumijevamo pod moralom. Možda je bolje pitanje: Može li nam evolucija dati odgovor na to zašto brinemo o drugima, zašto radimo dobre stvari jedni za druge, zašto smo velikodušni i suosjećajni, zašto imamo osjećaj za pravdu? Naravno da može.
Barbara Kind, Frans de Waal, Marc Hauser, Patricia Curchland, Philip Kitcher i mnogi drugi znanstvenici, dali su pažljive rezultate uz potporu empirijskih promatranja o tome kako je proces prirodne selekcije izdvajao jedinke s određenim skupom ponašanja, osjetljivostima i preferencijama u odnosu na ostale koji to nisu posjedovali. Kao što je slučaj sa bilo kojom znanstvenom teorijom, daljnja i opširnija empirijska istraživanja i napredak istraživačkih metoda pomoći će u shvaćanju toga koja teorija najbolje odgovara činjenicama.
Može li nas prirodna selekcija učiniti takvima da težimo biti moralniji nego što već jesmo? U ovom pogledu, teorija evolucije je neutralna do određene mjere. Odgovor na ovo pitanje je zapravo tko smo mi. Ponekada, koliko god da se razlikujemo od ostalih vrsta po ponašanju, tako se razlikujemo i među sobom. No, proces prirodne selekcije usadio je u nas želju da budemo bolji, moralniji ljudi. Objašnjenje je jednostavno. Još od najranijih vrsta ljudi, jedinke su se držale skupa, brinuli o drugima i pazili na druge ne nanoseći im štetu. Razlog toga je bila sama priroda, struktura mozga, kao i ispunjavanje potrebe (zaštita slabih i mladunčadi) koje hominidi i današnji čovjek ne bi mogli ispuniti bez života u skupini i bez pomoći drugih. Naime, ovo nije slučaj samo sa ljudima. Grupa koja se drži skupa i koja pomaže jedinkama među sobom ima veće izglede za opstanak, pribavljanje hrane i produljenje vrste. Moral se tako u kulturnoj antropologiji može promatrati kao skup određenih ponašanja koja se uče kroz generacije. Osjećati ćete se dobro ako činite ono što ste naučeni da je ispravno i moralno. Argument ovome je različitost pojma moral u različitim društvima. Dok je plemenima iz Papua Nove Gvineje kanibalizam moralan, u zapadnjačkim društvima krajnje je nemoralan. Dok je prema islamskim zakonima moralno oženiti devetogodišnju djevojčicu, prema zapadnim normama to je krajnje nemoralno. Ako je lavovima moralna borba za teritorij do smrti, ljudima to navodno nije moralno iako su kroz povijest uvijek ratovali zbog nečega. Promatranje morala u skladu s antropocentrizmom i zapadnjačkom kulturom licemjerno je i neodgovorno. Svatko tko ovaj argument pokušava pobiti govorenjem o nekom urođenom moralu, sasvim je sigurno da nitko od nas to ne posjeduje nego se vodi za onime što će ga održati na životu.
Može li s druge strane, teistička, božanska teorija učiniti da budemo bolji, moralniji ljudi? Ne može. Vjerovanje da Bog zapovijeda X, a zabranjuje Y, posebno u kombinaciji sa prijetnjama kaznom (često gorom nego što prosječan čovjek može osmisliti) ili obećanjem nagrade, zapravo vam daje poticaj da činite nešto moralno. No, djelujući u određenom pravcu samo zbog straha od kazne ili zbog očekivanja nagrade nije moralno ponašanje. To je ponašanje u kojemu se spašava vlastita guzica. To je posve sebično i amoralno ponašanje. Moralno ponašanje uključuje porive koji su navođeni drugim stvarima i nisu usmjereni samo prema sebi. Kant tvrdi da bi se neki čin mogao nazvati moralnim mora se javiti kao motivacija ispravnom vrstom načela, koja priznaju samostalnost i vrijednost drugoga bića kao samoupravnog bića. Ispravne moralne akcije jesu one koje nadilaze brigu o sebi i da se drugi prepoznaju kao biće koje čini svoj vlastiti izbor i slobodu. Sljedeći naredbe od Boga ili nekog drugog autoriteta zbog straha od kazne zapravo onemogućava individualnu odgovornost, slobodu i razum. Čak i ako Bog zapovijeda da djelujemo na nesebične načine i činimo dobro, to nije moral ako je vaša motivacija činjenja dobra božja zapovijed i strah od kazne ili želja za nagradom.
Može li nam teorija evolucije reći što trebamo činiti? Ne, ali može usmjeriti. Također, može nam reći kako smo izgradili to što imamo. Ona nam može reći koje su vrste ponašanja poželjne za opstanak i tako dalje. Ipak, pitanje o tome koje stvari trebamo činiti i evolucija su dva odvojena puta. Evolucija nas je dovela do toga da možemo odlučiti trebamo li nešto činiti ili ne. Imat ćete možda neke bolje razloge za činidbu određenih stvari jer ste im biološki skloni. Biologija nas je obdarila nekim sklonostima koje neki smatraju nemoralnima. No, pogrešno je mišljenje da je ovaj problem ograničen samo na račun naturalizirane etike. „Treba li“ je problem koji je svačiji izazov pojedinačno, kao čovjeka, kao zebre, kao galeba, kao miša, kao psa. Posebno za one koji misle da moral dolazi od boga ili nekog drugog duhovnog bića.
Mišljenje da bog želi da učinimo neke stvari, a neke ne, ne može vam reći trebate li to doista učiniti. Prvo, raznolikost religijskih stavova i uvjerenja te indoktriniranost u svim porama ljudskog društva govori nam o tome da ne postoji jasan odgovor o tome što bog želi, osobito je to potrebno naglasiti onim ljudima koji su najviše uvjereni da trebamo činiti ono što bog zapovijeda. Drugo, čak i ako netko (pogrešno) zaključuje da bog jasno želi da učinimo jedno, a drugo ne, ostaje za vidjeti hoćemo li napraviti ono što se traži. Recimo, hoćemo li razmisliti je li ispravno ono što bog traži ili ćemo prionuti na ubijanje Midijaca, njihovih žena, djece i staraca i sačuvati 32000 djevica za vlastitu upotrebu (Brojevi 31) i napraviti genocid nad Hetitima, Girgašanima, Amorejcima, Kanaancima, Hivijcima i Jebusejcima (Ponovljeni zakon 7, 1 -2). Ispunit ćete zapovijed za prinošenje ljudske žrtve (Lev 27: 28 – 29, Suci 11: 29 – 40, II Samuel 21: 1 – 9) i porobljavat ćete druge ljude (Izlazak 21: 2 – 6) te ćete slijediti božju zapovijed da se kazni vračanje, hereza, kršenje subote, preljub, psovka (Izlazak 22:20, 31: 14 – 15, Levitski zakonik 20:10 i 24:16, Izlazak 21:17). Ako žene ozbiljno misle da bi trebale slijediti božje zapovijedi onda onda bi trebale činiti ovako „Pokoravajte se svojim muževima kao Gospodinu. Dakle, onako kako je Crkva podložna Kristu, tako neka su žene muževima pokorne u svemu.“ (Efežanima 5:22).
Mnogi ljudi vjeruju da je ozbiljan udarac teoriji evolucije nemogućnost objašnjenja morala. Problem je u tome što teorija evolucije može objasniti moral. No, čak i kada bi moralno ponašanje sa evolucijskog stajališta bilo problem (a nije) još uvijek nema osnove da se božanska teorija uzme kao objašnjenje. Istina je da nitko ne može pobjeći teretu moralne odgovornosti za svoje postupke. Jedini alat koji imamo za rješavanje moralnih dilema je naša moć rasuđivnja. Trebalo bi se dakle filozofima unaprjeđenja teorija o moralu dati novi smjer, ono što bismo trebali činiti, a ne zašto nešto činimo, jer su to neki drugi znanstvenici mnogo bolje objasnili.
