60% prehrambenih usjeva na Zemlji ne posjećuje dovoljno oprašivača
Foto: Impuls
Neke od naših omiljenih prehrambenih usjeva širom svijeta ne postižu svoj puni potencijal zbog manje posjeta insekata koji ih oprašuju, pokazalo je novo istraživanje.
Broj insekata koji pružaju ključnu uslugu oprašivanja masovno se smanjuje, a to ima ozbiljne posljedice za svjetske usjeve hrane, od kojih 75 posto barem djelimično – ako ne i potpuno – zavisi od oprašivanju insekata.
Iako to ne uključuje glavne prehrambene usjeve poput riže i pšenice, oprašivanje je ključno za ono što prva autorica studije – ekologinja Katherine Turo sa Univerziteta Rutgers u SAD-u – naziva "hranom bogatom hranjivim materijama i zanimljivom hranom koja nam se sviđa“.
"Ako pogledate popis usjeva i razmislite o tome koje voće i povrće najviše volite jesti – poput ljetnog bobičastog voća ili jabuka i bundeva u jesen – to su usjevi koje obično trebaju oprašivati insekti", navodi Turo.
Pa ipak, nedostaju eksperimentalna istraživanja o ograničenju oprašivača u usjevima. Iako znamo da ovaj fenomen utiče na globalne zalihe hrane, njegova rasprostranjenost je do sada bila nejasna.
Mnoga su se istraživanja oslanjala na procjene maksimalnog potencijalnog prinosa naosnovu oprašivanja rukama, što može precijeniti ograničenje polena. Direktno mjerenje uticaja 'u stvarnom svijetu', praćenjem broja posjeta insekata usjevu cvijeća i rezultirajućeg prinosa, može dati realniju sliku.
Kako bi izmjerio koliki je problem ograničenje oprašivača u proizvodnji hrane, multinacionalni tim analizirao je jedan od najopsežnijih globalnih skupova podataka o oprašivanju usjeva, koji prati 32 vodeća komercijalna usjeva i proizvoda koji zavise od oprašivača.
Foto: Impuls
Ova baza podataka otvorenog koda, CropPol, međunarodni je napor koji je do sada prikupio podatke u vrijednosti od tri decenije o oprašivačima usjeva, posjetama cvijeća i oprašivanju.
Unutar ove detaljne slike, Turo i kolege otkrili su da je do 60 posto globalnih sistema usjeva ograničeno nedovoljnim oprašivanjem. Fenomen utiče na 25 od 49 različitih analiziranih vrsta usjeva, a najgore su pogođeni usjevi borovnice, kave i jabuke.
Ograničenje oprašivača događa se u 85 posto zemalja u ovoj bazi podataka, obuhvaćajući svih šest predstavljenih kontinenata.
„Naši nalazi su razlog za zabrinutost i optimizam“, kaže Turo.
„Otkrili smo široko rasprostranjene deficite prinosa. Međutim, takođe procjenjujemo da je, kroz kontinuirano ulaganje u upravljanje oprašivačima i istraživanje, vjerovatno da možemo poboljšati efikasnost naših postojećih polja usjeva kako bismo zadovoljili potrebe naše globalne populacije u ishrani.“
Istraživači procjenjuju da bi povećanje posjeta oprašivača na poljima sa niskim brojem posjeta do nivoa koji se primjećuje na poljima sa najboljim učinkom moglo da zatvori jaz između polja sa niskim i visokim prinosom za 63 procenta.
„Ako bi rukovodioci polja mogli da poboljšaju konzistentnost na poljima sa visokim i niskim prinosom, veliki dio uočenih problema prinosa mogao bi da se riješi“, kaže Turo.
Otkrili su da je ograničenje oprašivača nešto manje vjerovatno u oblastima sa više šumskog pokrivača u krugu od 1 kilometra (0,6 milja) od polja, i iako ovaj efekat nije bio univerzalan, on nagovještava ulogu koju širi ekosistemi koji okružuju poljoprivredno zemljište možda igraju u opstanku korisnih insekata.
Ali pošto nisu identifikovali nikakve obrasce među 12 skupova podataka na koje su šume najviše uticale, autori kažu da je potrebno dalje istraživanje kako bi se bolje razumjela osjetljivost oprašivača na šumovito zemljište.
"Prinosi usjeva, koji mjere količinu uzgojenih usjeva po jedinici površine zemlje, relevantni su za procjenu adekvatnosti svjetske zalihe hranom u odnosu na stanovništvo", kaže ekologinja Rutgersa Rachael Winfree.
„Naši nalazi pokazuju da bi uzgajivači, obraćajući više pažnje na oprašivače, mogli učiniti poljoprivredna polja produktivnijima.
To bi moglo biti teže nego što zvuči - insekti su pogođeni smrtonosnom navalom bolesti, pesticida, promjenama godišnjih doba i gubitkom staništa.
Možda će nam kvantifikovanje ovih sićušnih, ali moćnih usluga saveznika za naše milijarde dolara vrijedne industrije pomoći da ozbiljnije shvatimo prijetnje sa kojima se suočavaju.
Ovo istraživanje je objavljeno u Nature Ecologi & Evolution.
