Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS), od 2008. do 2020. godine u Republici Srpskoj je zastarjelo 579 predmeta, a istraga je obustavljena u 27.592 slučaja. Dok tužioci ove brojke pravdaju nedostupnošću osumnjičenih i optuženih, pravni stručnjaci smatraju kako je nemoguće time opravdati ovoliki broj zastara i obustava istraga. Šta su objektivni razlozi i da li je iko od tužilaca sankcionisan zbog eventualnih propusta?
Najviše zastarjelih predmeta je u Okružnom javnom tužilštvu Banjaluka - 396. Glavni okružni javni tužilac kaže da je to 33 predmeta godišnje, što je, ocjenjuje, mali broj koji ne izaziva posebnu pažnju, u odnosu na 5.000 predmeta u radu.
ZORAN BULATOVIĆ, glavni tužilac Okružnog tužilaštva Banjaluka
„Utvrdili smo da je zastara nastupila iz objektivnih razloga, a ne propusta tužilaca. Nikada nijedan od tužilaca nije disciplinski odgovarao zbog bilo kojeg slučaja zastare. O svakoj zastari je obaviješten VSTS, koji na dostavljene izvještaje nije imao primjedbi.“
Da je mali broj predmeta u zastari ne slaže se bivši predsjednik VSTS-a. Ističe da su ključni problem mehanizmi internih kontrola i nadzora u pravosudnim institucijama.
BRANKO PERIĆ, bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta
„Svaki predsjednik bi morao da zna u svakom trenutku koliko se predmeta približava zastari i na koji način se rješavaju. Zašto neki predmeti stoje godinama, zašto se ne okončavaju u nekom razumnom roku."
MILANKO KAJGANIĆ, v.d. glavnog tužioca BiH
„Obećavam efikasnije postupanje, na način da ću zahtijevati od tužilaca da poštuju odredbe Zakona o krivičnom postupku o maksimalnom trajanju tužilačke istrage.“
U lancu odgovornosti ne može biti amnestirana ni Kancelarija disciplinskog tužioca VSTS-a, kao ni rukovodioci tužilaštava i sudova koji im ne prijavljuju ovakve slučajeve, mišljenja je profesor Milan Blagojević.
MILAN BLAGOJEVIĆ, profesor ustavnog prava
"Zabrinjavajući podaci o zastari 600 predmeta u krivičnom postupku je veliki broj za ovako mali prostor i tu mora postojati odgovornost koje, nažalost, nema. Ne može se dopustiti da nema odgovornosti, bilo javnog tužioca, bilo sudije.“
U Transparency International-u razloge zastare vide u neogovornosti tužilaca i sudija i njihovoj neograničenoj slobodi, ali i izostanku sankcija za propuste tužilaca.
DAMJAN OŽEGOVIĆ, Transparency International BiH
„Gotovo niko od nosilaca pravosudnih funkcija se skoro nikad ne sankciniše. Imamo Ured displinskog tužioca koji izriče veoma male kazne. To su, prema našim istraživanjima, najčešće opomena, koje se ne objavljuju, ili javne opomene koje su anonimizirane i gdje se nikad iz tih javnih opomena ne vidi ni koje opomenut, ni zašto, ni koji prijestup je učinio.“
Dodatni problem je što su i nosioci najviših pravosudnih funkcija učestvovali u aferama koje nikada nisu dobile epilog. O takvim predmetima odlučuju njihove kolege i očito jedni druge štite, zaključuju u Transparency International-u.
