U prošloj godini tek 3,5 odsto nezbrinutih bh. mališana dobilo topli dom

Ilustracija

U Bosni i Hercegovini je, prema podacima Agencije za statistiku, u prethodnoj godini usvojeno tek 35 dječaka i djevojčica.

Uzmemo li, s druge strane, podatak da su se, u istoj godini, čak 1013 usvojenika nalazila pod skrbništvom domova za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja, postavlja se pitanje: Zašto tek oko 3,5% djece i omladine bez staratelja u našoj zemlji dobije svoj topli dom, utočište i adekvatnu starateljsku zaštitu?

Prvi problem, svakako, predstavlja nepoznanica o tačnom broju porodica u našoj zemlji koje žele usvojiti dijete, jer, nažalost, jedinstvena baza podataka, kao ni registar potencijalnih usvojioca, ne postoje ni u jednom bh. entitetu.

Ono što dodatno otežava dolazak do statističkih podataka jeste činjenica da se porodica potencijalnih usvojitelja može prijaviti u više centara za socijalni rad, kojih u našoj zemlji, prema posljednjim podacima, ima 112.

A također, nisu sva djeca bez roditeljskog staranja, a ni usvojioci "pogodni" za ovu vrstu trajnog humanog angažmana.

Utvrđivanje podobnosti pretpostavlja stručno mišljenje sačinjeno od strane psihologa, pedagoga, socijalnog radnika i, po potrebi, drugih stručnjaka.

Naime, usvojiti se mogu djeca bez roditelja ili odgovarajućeg roditeljskog staranja, dok se djetetom bez roditeljskog staranja smatra ono čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravišta duže od tri mjeseca, čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko staranje, nisu stekli poslovnu sposobnost, ili im je ona oduzeta ili ograničena i čiji su roditelji odsutni, spriječeni ili nesposobni redovno starati se o svom djetetu, a nisu povjerili njegovo čuvanje i odgoj osobi za koju je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za skrbnika.

Dijete se smatra "podobnim" za posvajanje tek nakon što se utvrdi da nema nikakve šanse da će odrastati u svojoj biološkoj porodici, jer, u postupku zasnivanja usvojenja, svoj pristanak za usvojenje pred organom starateljstva koji vodi postupak ili organom starateljstva svog prebivališta, odnosno boravišta, daje i sam roditelj djeteta.

S druge strane, potencijalni usvojilac može biti isključivo osoba koja je u životnoj dobi od 25 do 45 godina i koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina. Usvojiocu, također, ne smije biti oduzeto roditeljsko staranje, ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost, ne smije biti kažnjavan, niti pod istragom, zatim bolovati od bilo kakvih oboljenja koja se mogu odraziti na život i zdravlje djeteta.

On, usto, mora pružati dovoljno garancije da će pravilno ostvarivati roditeljsko staranje.

Usvojilac ne mora nužno biti državljanin Bosne i Hercegovine. On, također, može biti i strani državljanin ukoliko je usvojenje u najboljem interesu djeteta, te ako dijete ne može biti usvojeno u Bosni Hercegovini.

No, ipak, za ovakvu vrstu usvojenja potrebno je prethodno odobrenje Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

U konačnici je put do dječijeg zagrljaja dug i spor, ako se uzme u obzir sami proces adaptacije u trajanju od šest mjeseci, a koji, shodno, dolazi tek nakon što se utvrdi da su ispunjeni svi prethodno navedeni uslovi propisani Porodičnim zakonom.

I iako oni, nesumnjivo, pretpostavljaju ostvarivanje najboljeg interesa pomenutih, zasigurno, jednih od najranjivijih kategorija našeg društva, potreban je, istovremeno, cjeloviti institucionalni pristup olakšavanju i ubrzavanju protokola pri uspostavljanju ovakvog srodničkog odnosa, a koji će i potencijalnim skrbnicima, ali, prvenstveno nezbrinutim mališanima omogućiti svaku vrstu izvjesnosti i sigurnosti - emocionalnu, psihološku, a zatim i fizičku.

(Vijesti.ba)