Foto: Marija Augustinović/RSE
"Tata, spasi me" - bila je posljednja molba koju je devetogodišnja Augustina šapnula ocu, nakon što je u junu 1993., tokom rata u Bosni i Hercegovini, teško ranjena u eksploziji granate na dječijem igralištu u Vitezu.
“Kćeri moja, ne brini, ti si dobro”, odgovorio joj je on, nadajući se čudu koje će djevojčici sačuvati život.
U istom danu, na istom dječijem igralištu u gradiću u srednjoj Bosni, Pero Grebenar izgubio je i 12-godišnjeg sina Velimira.
“Kad je puklo, istrčao sam vani bos. Vidim sina, nema trećinu glave. Uzmem Augustinu, živa je, nosim je, trčim prema ambulanti. Hitna kola voze ranjenika, a usput i nas. Doktorima kažem: ‘Spasite mi dijete, eno sam i sina izgubio'”, prisjeća se Pero u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Nakon nekoliko sati čekanja, liječnici su Peru obavijestili da je i Augustina preminula.
Tri decenije čekanja na pravdu
Devetogodišnja Augustina Grebenar bila je najmlađa među osam mališana koji su poginuli 10. juna 1993, u eksploziji granate ispaljene s položaja Armije Republike Bosne i Hercegovine. Najstarija žrtva imala je 18 godina.
Predmet koji se odnosi na ovaj slučaj, 20 godina nalazi se u Tužilaštvu BiH, gdje je proslijeđen iz kantonalnog Tužilaštva u Travniku.
Iz državnog Tužilaštva za RSE tvrde da je od početka 2022. godine istraga ubrzana, te da su angažirani eksperti za balistička vještačenja.
Foto: Marija Augustinović/RSE
Članovi porodica stradale djece nekoliko puta su davali iskaz pripadnicima Državne agencije za istrage i zaštitu. No, kažu kako imaju sve manje nade da će odgovorni biti procesuirani.
“Normalno da bih volio znati ko je to uradio, ali kad do sada nije otkriveno, kako će sad. Možda su pomrli ti što su bili minobacačlije. Gdje su svjedoci i kako sve povezati”, ističe Pero Grebenar.
Najmlađa žrtva imala devet godina
Granata ispaljena sa položaja Armije RBiH ubila je brata i sestru, devetogodišnju Augustinu i 12-godišnjeg Velimira Grebenara. Poginuli su i 12-godišnji Milan i 18-godišnja Sanja Garić, također brat i sestra, te 15-godišnji Dragan Ramljak, Draženko Čečura i Sanja Križanović, kao i desetogodišnji Boris Antičević.
Granata na igralište ispaljena je u predvečerje, nešto iza 20 sati. Petero djece poginulo je na licu mjesta i sahranjeno je tokom noći, nekoliko sati nakon stradanja, dok je troje preminulo u bolnici.
Istog dana šestero djece je povrijeđeno.
Video snimka kao dokaz
Kaznena prijava zbog ratnih zločina nad Hrvatima u srednjoj Bosni, uključujući i smrti osmero djece u Vitezu, podnesena je još 1996. godine, potvrđeno je za RSE iz Tužilaštva Srednjobosanskog kantona.
Tada je prijavljeno osam bivših pripadnika Armije BiH, ali je istraga protiv većine obustavljena.
Kantonalno tužilaštvo je krajem novembra 2002. formiralo predmet u kome su, kako kažu, “evidentirana” poginula djeca iz Viteza, a koji je potom proslijeđen na postupanje Tužilaštvu BiH.
“Ne kritiziram nikoga, ali je činjenica da ranije nije mnogo urađeno u predmetu. U kantonalnom tužilaštvu gotovo ništa, osim što su uzete izjave od roditelja i preživjele djece”, kaže za RSE tužilac Matešić.
Stradanje na dječijem igralištu u Vitezu nije bilo dio nijedne optužnici, niti presude pred domaćim pravosuđem ili Haškim tribunalom.
Spominjalo se 1998. godine tokom haškog suđenja za zločine nad Bošnjacima u srednjoj Bosni bivšem zapovjedniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Tihomiru Blaškiću.
Uz upozorenje pristunima na brutalnost prizora, u sudnici je tada prikazan amaterski video snimak, koji je snimljen neposredno nakon granatiranja.
Taj snimak na kome se vidi i krater od granate je, prema riječima državnog tužitelja, jedna od ključnih materijala u procesu.
