Foto: Sigmund/Unsplash
Prosječna plaća u Bosni i Hercegovini iznosi 1.200 KM. Mogućnost rješavanja stambenog pitanja bez kredita jednaka je nuli. Veliki je to problem za mlade koji ili pakuju kofere ili žive s roditeljima, ne razmišljajući o kupovini vlastitog stana ili kuće. Rješenje vide u povoljnijoj stambenoj politici koju bi trebale realizovati nadležne vlasti, ali potezi nadležnih razočaravaju. Kada je riječ o Tuzlanskom kantonu, za sada jedino daju subvenciju dijela kamatne stope.
S vremena na vrijeme, nadležni u kantonima objave javni poziv na koje mladi mogu aplicirati u nadi da će dobiti neku pomoć. U prošloj godini je Vlada Kantona Sarajevo nakon niza kritika za male iznose poput onog od oko hiljadu maraka u 2021. godini mladima nudila do deset hiljada za pomoć pri kupovini kuće ili stana. U Tuzlanskom kantonu, najmnogoljudnijem, iznos je bio samo tri hiljade maraka.
Ništa bolji nisu ni gradovi ni opštine. Dok se cijene kvadrata u glavnom gradu približavaju i cifri od osam, a u drugim gradovima oko četiri i pet hiljada, subvencije su izuzetno male. Nadležne kao da ne zabrinjavaju sve masovnija iseljavanja mladih i pusti gradovi. Tako ni Grad Tuzla ne pronalazi sistemsko rješenje za zadržavanje mladih nego i oni nude tri hiljade maraka za subvencioniranje dijela kamatne stope.
„Za tri hiljade maraka po današnjim cijenama možete dobiti 80 kvadratnih centimetara stana u Gradu Tuzla, što je otprilike dovoljno da mi mladi možemo staviti tri tegle džema i karton mineralne“, kaže Omer Berbić, vijećnik Naše stranke u GV Tuzla.
Ovaj vid pomoći, ako se tako može nazvati, naišao je na brojne kritike i na društvenim mrežama. Svjesni su toga i u gradskoj upravi, ali o rješenjima pričaju u budućem vremenu, ignorišući probleme sadašnjice.
„Kao građanin mogla bih se složiti s komentarima da su iznosi mali, ali intencija Grada je bila da se kroz godine objavljivanja ovog javnog poziva sredstva u budžetu Grada Tuzla povećavaju i ubijeđena sam da će zakonodavna i izvršna vlast Grada Tuzla imati razumijevanja prema situaciji u kojoj se mladi ljudi nalaze“, smatra Admira Atić Tupković, pomoćnica gradonačelnika u Službi za boračko invalidsku zaštitu, stambene poslove i integraciju raseljenih lica.
Sistemsko rješenje bi bila podsticajna stanogradnja i prodaja stanova mladima po povoljnijim cijenama. U nekim gradovima je postojala ideja, čak je dolazilo i do realizacije, ali korist je imalo tek stotinjak mladih i na tome sve stane.
federalna.ba
