Šta se krije iza namjere vlasti u RS da omogući geološka istraživanja bez saglasnosti lokalnih zajednica?
Foto: N1/screenshot
Litijumska groznica stigla je u Bosnu i Hercegovinu – to tvrde ekološki aktivisti koji strahuju od eksploatacije ove rude i velikog zagađenja životne sredine. U oktobru ove godine objavljeno je kako su velike količine upravo litijuma pronađene u opštini Lopare.
Dva mjeseca poslije u Narodnu skupštinu Republike Srpske stigao je Nacrt izmjena Zakona o geološkim istraživanjima kojima će se omogućiti analiza tla bez saglasnosti lokalnih zajednica.
Put u zloupotrebe rudnih bogatstava ili samo želja za otkrivanjem svog bogatstva zemlje u Republici Srpskoj. Dva su pogleda na Nacrt izmjena Zakona o geološkim istraživanjima kojim vlada namjerava omogućiti analizu tla bez ikakve saglasnosti lokalne zajednice što je razlog za strah mještana i aktivista.
“Dovodi nas do toga da se pitamo da li nam Vlada sa ovim poručuje da smo nesposobni da živimo samostalno na svojoj teritoriji, da smo nesposobni da razmišljamo o razvoju svoje zajednice i da moramo bespogovorno da slušamo šta ko drugi kaže”, kaže Snežana Jagodić Vujić iz Udruženja “Eko put” koje je bilo saorganizator velikog skupa održanog u nedjelju u Loparama, gdje se upravo govorilo o opasnostima koje sa sobom nosi eksploatacija litijuma.
Da je Snežanin zaključak potencijalno istinit, vidi se kroz tekst zakona. Najvažnije su promjene u članu 33. iz kojeg se briše stav koji je propisivao neophodnu saglasnost lokalne zajednice za geološko istraživanje na njenoj teritoriji. Razlog za tako drastičnu promjenu, prema obrazloženju Vlade je manjak stručnosti.
“Veliki broj jedinica lokalne samouprave ne posjeduju lica koja imaju stručna zvanja na osnovu kojih bi odlučivala da li neko može ili ne može istraživati na prostoru”, stoji u tekstu Nacrta Zakona.
Bude li zakon usvojen u ovom obliku ni mišljenje Ministarstva za prostorno uređenje neće biti neophodno u pogledu pribavljanja saglasnosti vezanih za uticaj na životnu sredinu, neće biti potrebni ni dokazi o riješenim imovinsko-pravnim odnosima na parceli na kojoj se vrši istraživanje, a biće omogućeno uzimanje veće količine mineralnih sirovina za istraživanje, taj iznos sa sadašnjih 200 kubika povećava se na čak 10 hiljada kubika.
Pojednostavljeno, tako će, pod krinkom geološkog istraživanja, biti omogućeno iskopavanje i do 500 šlepera određene rude. U banjalučkom Centru za životnu sredinu sumnjaju da je namjera Vlade dodatna relaksacija procedura i ublažavanje kriterijuma. Namjera Vlade budi sumnje i zbog loše koncesione politike koja bi morala da se temelji na strategiji dodjele koncesija koja nije ažurirana od 2006. godine.
“Taj mehanizam, koliko god bio napredan i idalje važeći i obavezujući za Vladu Republike Srpske i sve organe ispod, on se ne implementira, prosto ne postoji strategija, ne postoji dovoljan legitimitet iza koncesione politike u Republici Srpskoj, to je suštinski problem”, kaže Redžib Skomorac, pravni savjetnik u Centru za životnu sredinu.
Problem u Nacrtu zakona koji je pred poslanicima, ne vidi predlagač – resorni ministar Petar Đokić. On kaže, cilj je unapređenje postojećeg zakonskog rješenja, a o kritikama na nacrt izmjena ne želi do okončanja rasprave.
“Ja ne bih u ovom trenutku ništa želio da govorim, da prejudiciram bilo kakav stav koji će biti po tom pitanju. Vidjećemo šta će biti i rasprava u Narodnoj skupštini, ali i ono što ćemo imati u toj stručnoj raspravi izmeđui nacrta i prijedloga zakona. – Govorite isključivo o stručnoj, hoće li biti i javna rasprava i koliko će trajati? – Pa vidjećemo, meni ne smeta ni javna rasprava. Mislim da ovaj obim izmjena ne zaslužuje javnu raspravu”, rekao je Đokić za N1.
Za razliku od aktivista, ministar tvrdi da je iza svega samo namjera vlasti da utvrdi kakvim i kolikim rudnim bogatstvima raspolaže Republika Srpska. Rudarenje litijuma, za sada, nije moguće jer za to ne postoji niti pravni okvir. No i to bi moglo biti promijenjeno nakon što je veliko nalazište, navodno vrijedno oko 10 milijardi dolara, otkriveno u Loparama. Ova ruda naziva se sirovinom budućnosti, ključna je u proizvodnji baterija, ali je njena eksploatacija, prema upozorenjima ekologa, izrazito štetna po životnu sredinu.
