Banjaluku je prije 53 godine pogodio katastrofalan zemljotres od kog se ovaj grad nikada nije u potpunosti oporavio, istakao je istoričar Vladan Vukliš za "Nezavisne novine". Prema njegovim riječima, u javnosti postoji potpuno pogrešna predstava.
Banjaluku je prije 53 godine pogodio katastrofalan zemljotres od kog se ovaj grad nikada nije u potpunosti oporavio, istakao je istoričar Vladan Vukliš za "Nezavisne novine".
Prema njegovim riječima, u javnosti postoji potpuno pogrešna predstava.
"Smatra se da je zbog investicija koje su došle u Banjaluku u svrhu obnove grad dobio nešto s tim, ali Banjaluka je stalno bila na gubitku", istakao je on, te dodao da same posljedice nikada nisu bile u potpunosti sanirane.
"Zbog određenih društvenih okolnosti, uprkos solidarnosti i ozbiljnosti tadašnje državne vlasti, koja je uloživa velika sredstva, grad i dalje kasni i stagnira u privrednom smislu", naglasio je Vukliš.
Dodaje da se po statističkim podacima, koji su se računali na republičkom nivou krajem osamdesetih godina, banjalučka opština po nivou privrednih rezultata nalazi tek na 24. mjestu od tadašnjih 104 opštine u Bosni i Hercegovini.
"Dakle, jedan od najvećih gradova i opština je dosta unazađen u privrednom smislu u odnosu na druge", istakao je on.
Najveća posljedica zemljotresa je, kako on kaže, građevinsko uništenje urbane sredine, zbog kojeg su industrijski pogoni stali.
"Najveći industrijski pogoni su duži niz godina bili van funkcije, pa su obnavljani", rekao je on, te dodao da je, iskazano u stambenim brojkama, pošto je Banjaluka tada imala oko 75.000 stanovnika, oko 36.000 stanova bilo oštećeno.
"Od toga 20.000 stambenih jedinica se nalazilo u objektima koji su bili teško oštećeni, od čega se 4.000 nalazilo u zgradama koje su bile potpuno uništene i bile predviđene za rušenje", pojasnio je on.
Prema njegovim riječima, Banjaluka se nalazila u ozbiljnim problemima.
"U Banjaluci je nastradalo 15 ljudi u oba veća zemljotresa, a žrtava bi bilo i više da nije donesena odluka da 27. oktobar bude neradni dan za škole", naglasio je Vukliš.
Dodaje da je to spasilo mnoge živote đaka.
"Pomoć je tada stizala sa svih strana Evrope, a pogotovo iz cijele Jugoslavije", istakao je on.
Danilo Kovač, profesor banjalučke Gimnazije i viši asistent na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, potvrdio je za "Nezavisne novine" da su iz oblaka prašine izronile desetine hiljada uništenih ili oštećenih stambenih i infrastrukturnih objekata.
"Najviše su stradale škole", kazao je on, dodajući da je procentualno najveći broj školskih zgrada porušen ili nepopravljivo oštećen.
"Među njima je bila čuvena banjalučka Realka, a miniranje ove najreprezentativnije zgrade iz austrougarskog perioda zakazano je za 31. januar 1970. godine", istakao je Kovač.
Nestajanje stare Realke, kako on navodi, okupilo je hiljade građana, koji su, uprkos nepovoljnim vremenskim prilikama, došli da odaju posljednju počast svojoj školi.
"Među zgradama određenim za rušenje bile su i one hotela 'Bosna', Okružnog suda, Studentskog doma, 'Titanik', tačnije stambena zgrada u strogom centru grada, te mnoge druge reprezentativne građevine", naglasio je on.
Prema njegovim riječima, broj poginulih bio je nesrazmjeno mali u odnosu na broj ruševina.
"Mada tragičan događaj, zemljotres je naglo ubrzao tempo razvitka Banjaluke", pojasnio je Kovač.
Pomoć koja je stizala iz brojnih krajeva tadašnje države, ali i iz inostranstva, kako Kovač ističe, omogućila je relativno brz oporavak, ali i snažan napredak grada.
"Nikla su nova naselja, među kojima su Nova varoš, Borik, Starčevica i Paprikovac, takođe su otvorene brojne firme, autobuska stanica, Klinički centar, a od 1975. godine Banjaluka postaje jedan od univerzitetskih centara bivše države", zaključio je on te dodao da je grad od 70.000 ljudi ubrzo nakon zemljotresa udvostručio svoju populaciju, budući da je već 1981. godine imao gotovo 124.000 stanovnika.
