Sankcije koje su Sjedinjene Američke Države uvele protiv istaknutih bh. pojedinaca zbog navodne upletenosti u korupciju i narušavanje demokracije u zemlji vjerovatno neće imati ozbiljan učinak na nivo korumpiranosti i demokratskog nazadovanja, te je bitno da Washington uvjeri Europsku uniju da se pridruži ovim i budućim sankcijama, smatra Ivana Stradner, savjetnica Fonda za zaštitu demokracije.
Stradner podsjeća na sankcije koje je ministarstvo financija SDA uvelo 26. septembra i 3. oktobra, kojima su obuhvaćeni državna tužiteljica Diana Kajmaković, premijer Federacije BiH Fadil Novalić, te bh. biznismen Slobodan Stanković i njegova firma Integral Inženjering A.D. Laktaši sa sjedištem u Republici Srpskoj.
Sankcije Ministarstva financija, izdane u skladu s Izvršnom naredbom (E.O.) 14033, zamrzavaju svu američku imovinu navedenih strana i zabranjuju im pristup američkom financijskom sistemu, pojašnjava Stradner, i podsjeća kako se radi o četvrtom, odnosno petom paketu sankcija izdanih u okviru ovlasti koje je predsjednik Joe Biden izdao ministaru financija SAD.
“Otkako je Dejtonski sporazum okončao rat u BiH 1995. godine, Bosnu i Hercegovinu na okupu drži delikatna ravnoteža između Republike Srpske kojom upravljaju Srbi i Federacije BiH s bošnjačkom većinom,” navodi Stadner i dodaje kako Milorad Dodik, lider vladajućeg SNSD-a i još uvijek aktualni član Predsjedništva BiH sada prijeti – uz podršku Rusije i Srbije – da će se Republika Srpska odcijepiti.
To bi moglo ponovno potaknuti etničko nasilje u zemlji i destabilizirati širu regiju, upozorava autorica teksta, i podsjeća kako je upravo Dodik predmet sankcija koje je ministarstvo financija izdalo protiv Dodika u januaru, nakon što ga je već 2017. sankcioniralo.
“Nažalost, ove sankcije vjerojatno neće imati ozbiljan učinak na razinu korupcije ili demokratskog nazadovanja u BiH, jer sankcionirane strane imaju malo poslovnih veza sa Sjedinjenim Državama. Kao takvo, bitno je da Washington uvjeri Europsku uniju da se pridruži ovim i budućim sankcijama protiv loših aktera u BiH, koji više posluju i putuju Europom”, predlaže Stadner.
Podsjetila je i kako je u martu ove godine Vijeće Europske unije donijelo odluku kojom se “proširuju okvirne mjere na pojedince ili subjekte” koji podrivaju stabilnost BiH.
“Njemačka se zalagala za sankcioniranje Dodika, ali Mađarska se usprotivila, tvrdeći da bi to bilo ‘kontraproduktivno’ za integraciju Bosne i Hercegovine u EU. Mađarska ima dugu historiju ispunjavanja naredbi Moskve na Balkanu, a Europska unija bi trebala izvršiti pritisak na Mađarsku da podrži sankcije. To bi trebao biti glavni fokus suradnje SAD-a i EU-a na Balkanu”, dodaje autorica teksta.
Na kraju zaključuje kako se BiH ne smije vratiti u haos koji je doživjela devedesetih godina, te kako Zapadne sile mogu spriječiti da se to desi tako što će pozvati na odgovornost entitete i pojedince koji žele rasparčati zemlju.
