Foto: Centar za nenasilnu akciju
Na poziv Udruženja logoraša Goražde mješovita grupa ratnih veterana iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, bivši pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Vojske Republike Srpske (VRS), Hrvatske vojske (HV) i Vojske Jugoslavije (VJ) i mirovni aktivisti iz regiona, u organizaciji Centra za nenasilnu akciju, prisustvovali su komemoraciji ubijenim civilima u Lozju kod Goražda.
U napadu jedinica Teritorijalne odbrane Srpske Republike BiH, odnosno Vojske Republike Srpske 22. maja 1992. godine na goraždansko selo Lozje (Kokino Selo), ubijeno je 40-ak osoba, uglavnom civila, starijih osoba i djece. Za ovaj ratni zločin pred Sudom Bosne i Hercegovine sudi se Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću. Postupak je počeo 2021. i još uvijek se očekuje prvostepena presuda. Također, za ratni zločin u Lozju tereti se i Brane Petković, komandant Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane (OpŠTO) Srpske opštine Goražde. Optužnica protiv Petkovića je potvrđena na Sudu BiH ali je optuženi nedostupan i, koliko je poznato, nalazi se na teritoriji Srbije čije državljanstvo i ima. Sredinom 2022. za Petkovićem je Sud BiH raspisao i potjernicu, a iz ove pravosudne institucije su ranije naveli da se svi dopisi optuženom dostavljaju putem Ministarstva pravde BiH, na način da se uputi zamolnica za pružanje međunarodne pravne pomoći nadležnim organima u susjednoj državi.
“Po prvi put imamo na komemoraciji u Lozju pripadnike različitih vojski iz ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Poruka koje se odavde šalje nije samo poruka našoj lokalnoj zajednici, već treba da stigne daleko šire. Odnekud se mora početi graditi pomirenje. Treba govoriti istinu, ona je bolna, ali od nje se kreće. Kad ljudi vide kako je danas bilo ovdje, koji su ljudi došli, prenosi se poruka mira”, rekao je Muhamed Hećo, predsjednik Udruženja logoraša Goražde.
Prisutnima u Lozju obratili su se, pored predstavnika porodica žrtava, premijer Bosansko-podrinjskog kantona Goražde Edin Ćulov, gradonačelnik Goražda Ernest Imamović i muftija goraždanski Remzija ef. Pitić. U obraćanjima je naglašena važnost procesuiranja odgovornih za ovaj zločin, ali i potreba dodatnog angažmana svih na pronalasku tijela ubijenih koji do danas nisu pronađeni i identifikovani.
„Polazeći od potrebe da odamo počast svim žrtvama bez obzira na njihovu etničku pripadnost, da iskažemo žal za svim izgubljenim životima i ukažemo na važnost priznavanja patnje svakog čovjeka, u proteklih više od dvadeset godina obišli smo mnoga mjesta stradanja, zatočeničke objekte, mjesta egzekucija, masovnih grobnica... Prisustvovali na više od 20 komemoracija sa mješovitom grupom ratnih veterana i mirovnih aktivista te kontinuirano ukazujemo na važnost izgradnje kulture sjećanja koja bi vodila ka uvažavanju, razumijevanju i dijalogu. I danas iz Goražda šaljemo istu poruku poštovanja prema žrtvama kao i solidarnosti sa njihovim porodicama“, kazala je Tamara Zrnović, članica Centra za nenasilnu akciju.
Mirovni aktivisti i aktivistkinje, te ratni veterani iz regije u organizaciji Centra za nenasilnu akciju do sada su prisustvovali komemoracijama u BiH u Gornjem Vakufu, na Koti 715 kod Zavidovića, Stogu kod Vozuće, Novom Gradu/Bosanskom Novom, Sanskom Mostu (Hrastova glavica), Sijekovcu kod Broda, Laništima kod Brčkog, Trusini kod Konjica, Ahmićima kod Viteza, Grabovici, Uborku i Sutini kod Mostara, Briševu i Zecovima kod Prijedora, Korićanskim stijenama, Stupnom Dolu kod Vareša, Boderištu kod Brčkog, mostu na Savi u Brčkom, Bradini kod Konjica, Skelanima kod Srebrenice, Silos u Tarčinu kod Hadžića, Srbiji u Grdeličkoj klisuri kod Leskovca, Varvarinu kod Kruševca, Aleksincu, te u Hrvatskoj u Pakracu, Varivodama i Gošiću kod Knina.
“Svaki put se vratim potrešena sa ovakvih posjeta. Nažalost, kao i u životu, čovjek uvijek nešto novo sazna, tako sazna i one stvari koje nisu dobre. Prvi put sam u Goraždu, prvi put sam se srela sa pričom o ovom zločinu i posljedicama, i pitam se, ima li kraja? A nismo počeli da rješavamo ništa, imam utisak da se nismo makli od početka”, izjavila je Svetlana Janković, aktivistkinja i nekadašnja pripadnica Vojske Jugoslavije.
