Foto: RAS Srbija
Nijedan objekat u Doboju nije u potpunosti pristupačan i prilagođen osobama sa invaliditetom, pokazala je analiza koja je izvršena u sklopu "Karitasovog" projekta "Accses".
"Mi smo u Doboju radili analizu 15 objekata i 15 javnih površina, dakle od Gradske uprave, javnih ustanova, raskrsnica, gradskih parkova itd. Nažalost, u Doboju nismo našli nijedan objekat koji je u potpunosti pristupačan. Primijećeno je da su objekti nove gradnje, poput tržnih centara i stambenih objekata, dobrim dijelom pristupačni. Ulagalo se, dakle, u ulazak u objekat, u pristupačan prilaz, međutim, najveći problem predstavljaju objekti stare gradnje u koje se nije ulagalo i, nažalost, među njima ima i određenih javnih ustanova kojima se apsolutno ne može prići, ni osobe sa oštećenjem vida, ni korisnici kolica. Tako da je zaključak da je grad Doboj samo jednim malim dijelom pristupačan sa osobe sa invaliditetom. U nekim dijelovima možemo reći da je čak grad Doboj i dobar primjer jer se ulagalo u kose ravni, ali, nažalost, nema taktilnih traka, nema zvučnih semafora, tako da je i tu pristupačnost samo za određene grupe", kazao je Zlatko Malić, voditelj projekata za osobe sa invaliditetom u "Karitasu" u BiH, prenose Nezavisne.
Sve objekte i javne površine na terenu je analizirala Jelena Mišić, članica Udruženja paraplegičara, oboljelih od dečje paralize i ostalih tjelesnih invalida regije Doboj, te iz prve ruke prenijela svoje utiske.
"Zavod za zapošljavanje, ustanova koja je bitna za osobe sa invaliditetom, ima podiznu rampu, elektronsku, koja nije u funkciji još od poplave, tako da osobe sa invaliditetom ne mogu ni da pristupe objektu. S druge strane, imamo objekte poput biblioteke, unutra je pristupačno prizemlje, ali nema ispred parkinga, nema prilaza, znači kada dođe neko, ne može da se parkira. Baš koleginica koja koristi njihove usluge uvijek ima problem s tim. Imamo Centar za socijalni rad, ustanovu od ključnog značaja za osobe sa invaliditetom u velikoj mjeri, međutim, pristupačnost je riješena ad hoc. Znači, nema ni parkinga, niti adekvatnog ulaza, iako je osoblje i spremno i voljno da usluži", priča Mišićeva, te dodaje da je Dom zdravlja primjer dobre prakse jer ima lift za pristup većini službi.
Situacija u susjednim lokalnim zajednicama nije mnogo drugačija, a svoja iskustva su podijelili Goran Jokić iz Teslića i Edib Skulić iz Doboj Juga.
"Kao korisnik invalidskih kolica najčešće se susrećem s arhitektonskim barijerama, prvo kosinama. I gdje ih ima, nisu pristupačne, znači ja ne mogu sam, rampa meni ništa ne znači. Nagib je bitan. Od pete godine koristim kolica, znači već trideset godina", naveo je Jokić.
"Nije pristupačnost samo ući u zgradu i doći do zgrade, problem su spratovi, kako doći do spratova... Možemo reći da smo u zadnje dvije, tri godine izgradili dva lifta, govorim o općini Doboj Jug. Tu imamo salu Vijeća, imamo biblioteku, imamo Poreznu, a i u osnovnoj školi. Imamo pristupne rampe prvom spratu, a lift imamo za kabinete, odnosno praktičnu nastavu koja se održava na spratu", rekao je Skulić.
