Nepostojanje Zakona o psihološkoj djelatnosti omogućava manipulacije i zloupotrebe
Foto: wallpapersafari.com
Zbog nepostojanja zakona koji regulira djelatnost psihologa na državnom i entitetskom nivou, ova oblast nerijetko je podložna manipulacijama i zloupotrebama. Najviše trpe korisnici kojima je potrebna psihološka pomoć, a ugled struke je narušen. Iako je Federalna vlada prije gotovo deceniju usvojila odluku o donošenju ovog zakona, to do danas nije urađeno, a li spremnost parlamentaraca na nivou FBiH, barem načelno, postoji.
U vrijeme velikih socio-ekonomskih izazova, posezanje za psihološkom pomoći, postaje sve češće. No, ta slamka spasa nerijetko košta korisnike ovih usluga, a sam ugled struke nerijetko bude narušen, zloupotrijebljen i izmanipulisan. Zbog toga je važno što prije usvojiti Zakon o psihološkoj djelatnosti, za šta se intenzivno zalaže Društvo psihologa FBiH.
“Mi se susrećemo sa slučajevima u kojima dati brojčanu mjeru nije moguće, nije lako. Ali, u svakodnevnom radu s klijentima, imamo iskustva da ljudi koji nisu završili kvalifikovani studij za psihologa se predstavljaju kao psiholog i pružaju određenu vrstu usluga”, kaže Remzija Šetić, psiholog.
Osim neovlaštenog predstavljanja, drugi problem krije se u standardima rada. Garancija da psiholozi rade u skladu s naučnim i stručnim metodama, mora da postoji, upravo zbog povećane potrebe za njihovim uslugama.
“Koliko je štete napravljeno znaju korisnici usluga koji često budu nezadovoljni dobijanjem neadekvatne usluge, psihološke, a onda vam treba najmanje 10 psihologa koji će to popraviti. Moramo uvesti neki red, moramo imati standarde. A te standarde u pružanju psiholoških usluga dobićemo usvajanjem zakona”, kazala je Jadranka Kolenović Đapo – prodekan na Filozofskom fakultetu UNSA.
Njegov nacrt trebalo je da bude na dnevnom redu Predstavničkog doma Federalnog parlamenta prošle sedmice, no sjednica je prekinuta. Ipak, barem načelno, raspoloženje za njegovo usvajanje, postoji.
“Mi smo pripremili jedan zaključak, a to je da PD PFBiH poziva Vladu FBiH, nadležno ministarstvo da pri izradi Prijedloga zakona prepoznaje i priznaje kompetencije i značaj bachelora pedagogije i psihologije, diplomiranih pedagoga, psihologa, magistra društvenih nauka iz područja psihologije i magistra psihologije koji su, prije svega, ostvarili svoje diplome na Univerzitetu u Tuzli, ali i u svim drugim akreditovanim univerzizetima širom BiH”, kazao je Admir Čavalić, poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.
“Ovdje je simptomatično što od 22 godine izvođenja ove nastave zvanje psiholog i pedagog izvelo je oko 1.121 završeni. Mnogi od njih rade u svojoj struci, ali ono što je diskriminirajuće je što izlaze iz ovog zakona, iz ovih okvira. Ono što bi trebalo u Prijedlogu zakona je naći rješenje za ove ljude, da mogu obnašati ono što su diplomirali ili magistrirali”, kaže Irfan Durić, NES BiH.
Već je dogovoreno da tokom javne rasprave budu uvaženi prijedloga pedagoga i psihologa, kaže ministar rada i socijalne politike Adnan Delić, uz kritiku opoziciji da politizuju ovo pitanje.
“I dogovor je da u prelaznim i završnim odredbama ovog zakona omogućimo njihovo priznavanje. Ali, da ne bi ponovo vraćali zakon u kompleksne birokratske procedure, postigli smo ovakav dogovor. Svejedno je javna rasprava otvorena za sve prijedloge, sugestije i kritike”, kazao je Adnan Delić, ministar rada i socijalne politike.
Nepostojanja odgovarajuće licence za rad, izdate od strane nadležne komore, psiholozima u BiH onemogućeno je učešće u naučno istraživačkom radu na evropskom i svjetskom nivou, ali i nabavci i konstituisanju psiholoških instrumenata, odnosno, testova, prilagođenih građanima BiH. Usvajanje ovog zakona je posebno važno za poslodavce jer će imati dokaz da zapošljavaju osobu koja posjeduje potrebne kvalifikacije. Tako će zaštititi svoje djelovanje.
“Mi koji u obrazovanju radimo, školujemo psihologe, vodimo računa da su naši psiholozi zapošljivi i koje će kompetencije i ishode učenja i na kraju, kakva znanja mi njima pružamo”, kaže Kolenović Đapo.
“Zakon predviđa da psiholog treba da ima godinu dana pripravničkog staža. Mi to sada nemamo. Doslovno, kad ljudi završe studij psihologije, odmah ulijeću u posao iako za to još nisu potpuno spremni i nakon godinu dana polaganje stručnog psihološkog ispita, što, takođe, nemamo”, dodaje Šetić.
Potreba za psihološkom pomoći je sve izraženija, s obzirom na društvene anomalije kojima svjedočimo. Zabrinjava i to sto mlađe generacija sve više postaju korisnici ovih usluga .
