Naftna industrija RS propada - milionski gubici
Foto: biznis.info
Svuda u svijetu naftni biznis je unosan, a države koje imaju rafineriju skupljaju profit. U ostatku svijeta da, ali ne i u Republici Srpskoj. Nekadašnji giganti Rafinerija ulja u Modriči i Rafinerija nafte u Brodu guše se u dugovima. Postavlja se pitanje: kome kapa nafta Srpske?
Rafinerija ulja u Modriči u ratnim uslovima poslovala je u plusu i izvozila na inostrana tržišta. Sada je u gubitku od skoro 111 miliona maraka.
Još je teža situacija u Rafineriji nafte u Brodu. Tu je prošlogodišnji akumulirani gubitak iznosio velikih 821 milion KM, kaže ekonomista Milenko Stanić.
Svetlana Cenić pita kako se pojavio minus, kad je vlast rekla da je izvršena uspješna privatizacija?
“Onda znači da je neuspješna i da se ispumpava novac i da on odlazi za finansiranje nečega, a čega?”, navodi ona.
Problemi u rafinerijama krenuli su 2007. godine odnosno od momenta privatizacije naftne industrije Republike Srpske. Privatizacijske pregovore vodila je Vlada Republika Srpska, a ugovor o prodaji parafirao je početkom te godine u Moskvi tadašnji predsjednik Vlade Milorad Dodik.
Naftnu industriju u Srpskoj u potpunosti je preuzela ruska kompanija Njeftegazinkor koja je 40 odsto u vlasništvu ruske državne kompanije Zarubežnjeft. Preostalih 60 odsto vlasništva imaju 3 pravna lica od kojih je jedno registrovano u OFŠOR zoni.
Sumnju da je jedna od tih osoba Milorad Dodik svojevremeno je iznio bivši ambasador BiH u Rusiji Gordan Milinić, što Dodik nikada nije potvrdio.
“Privatizacjia nije vršena preko Zarubežnjefta zvanične ruske državne firme koja je 100% državno vlasništvo, nego je na insistiranje Republike Srpske formirana specijalna firma za privatizaciju. Tamo se spominje firma Njeftgazinkor. Za taj Njeftegazinkor vezana je i u Moskvi svi znaju storija da je prilikom formiranja te firme Duško Perović prijatelj premijera Dodika vjerovatno zajedno sa Dodikom formirao privatnu firmu Investtehnologija koja je ušla sa 20% u vlasništvo Njetftegazinkora.”, rekao je 2015. godine Gordan Milinić, bivši ambasador BiH u Rusiji.
Njeftgazinkor je 2008. godine osnovao Optima grupu koja je preuzela rafinerije. Baš tada se intenzivirao odliv kapitala, objašnjava Mika Nikić bivši šef Službe za istraživanje i finanisje u Rafineriji u Brodu.
“Gubitak Rafinerije Modriča je ustvari dobit Optima grupe, a ta Optima grupa transferiše dalje tu dobit u nepoznatom pravcu. Može biti na Kajmanska ostrva u ofšor zone...”, priča Nikić.
Priču od samog početka prati urednik portala Kapital Siniša Vukelić:
“Optima grupa duguje preko 36 miliona maraka Rafineriji ulja i ne samo da duguje već je Rafinerija ulja bila očigledno prisiljena ili je većinski vlasnik natjerao na to da otpiše nekoliko miliona maraka kao nenaplativa potraživanja od Optima grupe. Znači Optima grupa drži u šaci rafinerije, izvlači iz nje sredstva, pravi sebi dobit, a Rafinerija ulja koja je i dalje akcionarsko društvo tone sve dublje i dublje.”, kaže Vukelić.
Prema podacima Sindikata, u Rafineriji motornih ulja u Modriči trenutno radi oko 170 osoba, a bilo ih je 540 u trenutku privatizacije 2007. godine, kada je pala u rusko vlasništvo.
Dijelili su se otkazi bez prethodnog upozorenja, tvrde bivši radnici, zbog čega je nekolicina njih tužila Rafineriju. Većina predmeta je u toku, pa ovog puta nisu htjeli pred kamere.
Zbog katastrofalnog stanja u ovim preduzećima Centar za humanu politiku prije skoro dvije godine podnio je krivičnu prijavu Republičkom javnom tužilaštvu protiv odgovornih lica. Dokle se stiglo u ovom predmetu?
“Imamo samo informaciju da je u fazi provjere, a s obzirom da je prošlo skoro 2 godine sumnjamo da će od te provjere i istrage biti išta kao i po običaju. Mislim da Republičko javno tužilaštvo kao i druga tužilaštva u Republici Srpskoj štite odgovorne za kriminal.”, rekao je za BN Momir Dejanović iz Centra za humanu politiku.
Sve što ima veze sa rafinerijama i Rusima obavijeno je velom tajni. Od uspješne privatizacije, kako je SNSD-ova vlast nazivala, uspjelo se jedino u tome da se naftna industrija dovede na korak do gašenja. U konkretnom slučaju gubitnici su Modriča, Brod, radnici, a u krajnjem budžet i svi građani Republike Srpske.
