Šta sve političari neće uraditi da pokažu da su dio naroda. Pjevaju pod šatorom, iako neki ne konzumiraju alkohol nazdravljaju čašicom rakije, voze traktor, muzu krave, obilaze mjesta u koja inače nikada ne bi zašli da im ne treba koji glas više na izborima.
Ne biraju sredstva i način kako da se približe glasačima, a zapravo su se odrodili od naroda onog trenutka kada je politika postala unosan biznis.
Tako smo na Kočićevom zboru u Stričićima imali priliku da vidimo domaće političare u nešto drugačijem izdanju i opuštenijoj varijanti.
Dok je lider SNSD Milorad Dodik pjevao s ministrom odbrane Srbije Aleksandrom Vulinom, okružen svojim stranačkim pristalicama i masom naroda koja mu kliče, u šatoru pored opozicionari su se opustili uz koju čašicu rakije nazdravljajući među sobom, ali i s narodom.
Lijepo je da se narod druži, ali je li lijepo da samo tome narod služi?
Sociolog Vladimir Vasić kaže za Srpskainfo da u savremenom društvu, uz pomoć masovnih medija i društvenih mreža, javne ličnosti postaju dio svakodnevnog života pojedinaca na način da je njihovo djelovanje masovno dostupno bar u onom domenu koji „običan čovjek može da vidi“.
Svjesni svog uticaja na narodne mase političari se, kaže Vasić, često koriste raznim marketinškim trikovima i klasičnim socijalno poželjnim ponašanjima, naročito u predizbornom periodu, kako bi pokazali na sve moguće načine da su dio običnog naroda.
– Oni bi to i trebali biti obzirom da vladaju u demokratskim sredinama. Međutim, presudna razlika između „njih“ i „nas“ pojavila se onog momenta kada je politika postala unosan biznis i način da se stekne moć, status i ugled u društvu – objašnjava Vasić.
Dodaje da je politički populizam kojim se, mahom, danas političari koriste, klasičan marketinški trik koji kod djela populacije prolazi i da uviđa znatnu razliku između običnog čovjeka i prosječnog političara u BiH.
– Dok običan čovjek živi od svog rada, s druge strane političari su već odavno svoju ulogu u društvu dobro unovčili, iako sve čine da se zapravo prikažu kao „jedan od nas“ – navodi Vasić.
Objašnjava da običan čovjek nije prost čovjek.
– Običan čovek nije prost u toj relaciji da mu se bilo ko, a posebno ne neko ko je na državničkoj poziciji, obraća prostim riječima, arogancijom ili psovanjem, što se kod nas podvodi pod „narodski“ riječnik i narodsko ponašanje, čime se nerijetko koriste i politički lideri bez obzira na stepen uloge u društvu. Političari bi trebali da budu autentične, odgovorne i visokoobrazovane osobe, te da na krilima tih vrijednosti ulijevaju sigurnost biračima koji od njih očekuju konkretne poteze – kaže Vasić.
Problem političara je, dodaje, u tome što ponekad odu u najdublju krajnost, pa u nastojanju da budu dio naroda, zapravo odu na suprotnu stranu.
– Ne može neko ko se predstavlja da je dio naroda i da je narodski biti desetine puta bogatiji u finansijskom smislu od običnog građanina od koga taj isti očekuje bezuslovnu političku pomoć. Dakle, i populizam i dodvoravanje na razne načine padaju u vodu onog momenta kada politika postaje ozbiljan i unosan biznis, koji pravi nepremostiv jaz između političara i birača – zaključio je Vasić.
