fbpx

Između EU i Moskve: Kako Rusija iskorištava podjele u Bosni i Hercegovini

Između EU i Moskve: Kako Rusija iskorištava podjele u Bosni i Hercegovini

Foto: AFP 

Bosna i Hercegovina komad je nedovršenog posla za Europsku uniju u njenom bliskom susjedstvu, što ju je učinilo pogodnom metom za rusko uplitanje i oportunizam. Dok je Moskvi lakše baciti svoju težinu na zemlje poput Moldavije, Armenije i Gruzije, BiH se ističe kao jedno od bojnih polja na kojima se Rusija i Zapad bore za utjecaj, upozorava autor teksta pod naslovom “Između EU i Moskve: Kako Rusija iskorištava podjele u Bosni”.

Dok se zapadne organizacije bore da povrate kredibilitet i integriraju Bosnu kao punopravnu članicu, naglašava, lokalni akteri iskorištavaju neizvjesnost za vlastitu političku korist. U čemu je rješenje? Autor vjeruje da je jedini lijek za zemlju poput BiH u integraciji cijele regije - uključujući Srbiju, u Europsku uniju.

Autor Dimitar Bechev stručnjak je u polju EU integracija, s fokusom na Zapadni Balkan i Istočnu Europu. U tekstu navodi kako je BiH područje “luka nestabilnosti”, koji presijeca istočnu i jugoistočnu Europu i čiji izazovi sada postaju sve akutniji u svjetlu ruske invazije Ukrajine u punom obimu, ali gdje je neophodna pažnja politike na visokoj razini da riješi te izazove odsutna.

Upozorava kako Moskva “iz dana u dan opstruira politiku Zapada kroz dugogodišnji savez s vodstvom Republike Srpske”, dok ista ta RS se opire pritisku EU i SAD-a da se pridržava odredbi Dejtonskog sporazuma koji je okončao rat 1995. godine.

“RS je izgradila savez aktera istomišljenika koji uključuje ne samo Rusiju, već i čelnike Srbije i Mađarske. U ovoj konstelaciji, ruski predsjednik Vladimir Putin vjerovatno nije tako značajan kao Aleksandar Vučić ili Viktor Orbán, koji mijenjaju igru i zapravo su materijalno podržali čelnika RS Milorada Dodika. U isto vrijeme, destruktivna agenda Kremlja se isplati Moskvi jer je integracija BiH u NATO i EU bila spora, a politika Zapada neučinkovita. Dok je Moskva odugovlačila s pružanjem podrške paravojnim i ekstremnim nacionalističkim grupama u regiji, ona se – barem do sada – klonila koraka koji bi mogli okrenuti BiH natrag prema ponovnom izbijanju nasilja među zajednicama velikih razmjera”, pojašnjava Bechev.

Podsjeća i na tok događaja od marta prošle godine kada su lideri EU odlučili dati zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sa BiH, a ubrzo nakon toga Rusija je udvostručila veze s RS i uslijedile su učestale posjete Moskvi. Dodik se 6. juna još jednom sastao s Putinom, a predsjednika Narodne skupštine RS u martu je srdačno dočekao i ruski parlament.

“Dodik je od Moskve tražio financiranje, kao i političku podršku u svom sukobu s OHR-om i centralnim državnim institucijama vođen secesionističkim težnjama RS. Rusija je 11. juna otvorila diplomatski ured u Banjoj Luci, glavnom gradu srpskog entiteta. Medijska kuća RT pod kontrolom ruske vlade mogla bi slijediti primjer”, napominje autor.

Bechev dalje pojašnjava kako naizgled srdačan odnos Dodika i Putina ukazuje na utjecaj Rusije, ali i na “neke od paradoksa i kontradiktornosti koje karakteriziraju politiku Moskve”.

“Uprkos svojoj glasnoj retorici, Kremlj nije ulio značajna financijska sredstva u RS. Umjesto toga, ona je jeftino miješala bosanski lonac najbolje što može, propagandom, svakojakim političkim vatrometom i podrškom radikalnim srpskim nacionalističkim skupinama. Zapravo, drugi akteri kao što je mađarski Orbán učinili su više za Dodika u smislu blokiranja sankcija EU ili dovođenja investicija. Međutim, naširoko objavljene akcije Rusije u podršci secesionizmu RS imaju koristi u vidu odvlačenja pažnje Sjedinjenih Država i njihovih europskih saveznika od hitnijih stvari poput rata u Ukrajini i držeći ih izvan ravnoteže”, smatra autor.

Sve u svemu, zaključak je, Rusija je u stanju djelovati kao “kvar” u politici BiH i opstruirati njezino zaustavljeno kretanje prema integraciji u NATO i EU. Povoljni uvjeti u regiji dopuštaju Kremlju da igra ogromnu ulogu u balkanskoj politici na ekonomičnoj osnovi. Ni EU ni Sjedinjene Države nisu pokazale mnogo sposobnosti da generiraju vrstu utjecaja koja bi bila potrebna da se Moskva natjera da svoju igru ​​na Balkanu igra drugačije, dodaje.

Veza s Rusijom
Uplitanje Rusije u BiH seže decenijama unazad, mnogo prije izbijanja rata u Ukrajini ili čak Putinova dolaska na vlast, pojašnjava Bechev i vraća se nazad u rane 1990-te, podsjećajući na neke detalje iz tog perioda:

“Postsovjetska Rusija je igrala aktivnu ulogu u jugoslavenskim ratovima, a posebno u sukobu u BiH 1992-95. Dok je administracija Borisa Jeljcina tražila delikatnu ravnotežu između podrške bh. Srbima i suradnje sa Zapadom kroz Vijeće sigurnosti UN-a, ruski nacionalisti borili su se u redovima vojske RS. Jedna takva figura bio je Igor Girkin, poznat pod imenom Strelkov (Strijelac), rani vođa takozvanog “Ruskog proljeća” u ukrajinskoj regiji Donbas 2014.”.

Iako je rat u BiH istaknuo oslabljen status Rusije u europskoj i globalnoj politici i novouspostavljeni primat SAD-a, Moskva je postigla određene dobitke. To je uključivalo uspostavu Kontaktgrupe sastavljene od Sjedinjenih Država, Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke i Italije: format koji je u skladu s ruskom vizijom sporazuma velikih sila koje upravljaju sigurnosnim poslovima u Europi. Dejonsko rješenje rezultiralo je raspoređivanjem ruskog mirovnog kontingenta, proširenog 1999. na Kosovo, i mjestom u Vijeću za provedbu mira (PIC) koje nadzire OHR, pojašnjava.

A onda tokom 200-ih interes Rusije za BiH je smanjem Putinovom odlukom da povuče mirovne snage iz operacije tadašnjih Stabilizacijskih snaga (SFOR) pod vodstvom NATO-a 2003.

“U međuvremenu, pritisak OHR-a na jačanje centralnih državnih institucija kako bi se konsolidirao mir i pripremio BiH za članstvo u NATO-u, a posebno u EU-u uzela maha. Naime, RS i FBiH su uspjele uspostaviti zajedničke oružane snage i poreznu upravu, ključne atribute funkcionalne državnosti. Rusija je uglavnom ostala samo promatrač, a njezina se prisutnost najjače osjetila u ekonomiji, zahvaljujući monopolu u opskrbi prirodnim plinom i privatizaciji rafinerije nafte u gradu Brodu u RS-u 2007. godine”, ističe Bechev.

Kako se odnos između Rusije i Zapada zaoštravao 2010-ih, posebno nakon aneksije Krima, Moskva je krenula s politikom potkopavanja EU i NATO-a na Zapadnom Balkanu, još jednom poprištu odmjeravanja snaga, naglašava se u tekstu, i dodaje kako je ključna stvar za rusku strategiju “bilo i još uvijek jest iskorištavanje pritužbi koje datiraju iz vremena raspada Jugoslavije”. Tako je Rusija 2015. godine blokirala nacrt rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojom se obilježava dvadeseta godišnjica genocida u Srebrenici.

Autor tvrdi kako je RS bila ključni element ruske politike koja je pokrivala cijelu “srbosferu” u bivšoj Jugoslaviji (ili “Srpski Svet”- koncept inspiriran konceptom “ruskog svijeta” ili Ruskii Mir). Od 2011. godine Dodik je zapadnim nadzornicima dejtonskog mirovnog okvira počeo prijetiti referendumom o neovisnosti srpskog entiteta. U septembru 2016. pobijedio je na plebiscitu da se 9. januara — datum kada su bh. Srbi osnovali svoju “državu” u BiH još 1992. — proglasi “Danom RS”. Ovaj potez, koji je Ustavni sud BiH odbacio kao kršenje osnovnih zakona, bio je proba za glasanje o otcjepljenju.

Dodik za TASS: Održat ćemo referendum o nezavisnosti RS od BiH

Dok su Sjedinjene Države i EU osudile referendum, Rusija ga je u potpunosti podržala, podsjeća Bechev. Dodik se sastao s Putinom uoči izbora. Iako Dodik nije poduzeo sljedeći korak glasanja o otcjepljenju, Moskva mu je čuvala leđa, vjerovatno u većoj mjeri nego Beograd.

Političke veze
A invazija na Ukrajinu ponovno je ogolila bliske veze između vodstva bh. Srba i Rusije, smatra autor.

Za razliku od lidera Bošnjaka i Hrvata, Dodik je tvrdio da BiH treba ostati neutralna u ratu. Međutim, kako su borbe napredovale, odlučio se za otvorenu podršku Putinovoj “specijalnoj vojnoj operaciji”. Posjećujući Moskvu u septembru 2022., ustvrdio je da Rusija brani svoje sunarodnike. Dodik je obećao i da se BiH neće pridružiti zapadnim sankcijama. Dana 9. januara 2023. (Dan RS-a) dodijelio je Putinu najviše odličje tog entiteta za “njegovu patriotsku brigu i ljubav prema Republici Srpskoj”, a potez je izazvao oštre kritike i iz EU i Sjedinjenih Država.

“Dodikovo ponašanje nadilazi ponašanje Srbije, koja je na sličan način odbila prekinuti političke i ekonomske veze s Moskvom, ali se ipak klonila provokativnih akcija vis-à-vis Zapada“, zaključuje autor.

“Orden Putinu nema veze sa Ukrajinom, uručiću ga i predsjednicima SAD, Njemačke”

Sve češći Dodikov kontakt s ruskim vodstvom donio je tri glavne prednosti: prvo, to što je Putin u Banjoj Luci daje Dodiku prednost nad opozicijom; drugo, Rusija je stala na Dodikovu stranu u sukobu s OHR-om; i treće, Dodik se nada da Rusija može pružiti financijsku podršku srpskom entitetu.

Što se tiče treće stavke, autor pojašnjava kako su analitičari i civilno društvo u Banjoj Luci uvjereni da su česti sastanci lidera bh. Srba s Putinom uglavnom bili o tom pitanju. Ipak, novac iz Moskve nije stigao. Za usporedbu, RS je dobila 140 miliona eura od Mađarske nakon privatnog posjeta premijera Viktora Orbána 2021. U aprilu 2024. mađarski je premijer otišao u službeni posjet Banjoj Luci i obećao dodatnih 100 miliona eura zajma Vladi RS-a. Što je još važnije, Orbán je blokirao EU da stavi Dodika i njegove suradnike pod slične zabrane i zamrzavanja imovine onima koje su nametnule Sjedinjene Države i UK.
Bechev također smatra da su se i Dodikovi “povijesno neugodni odnosi sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem poboljšali”. Naime, ističe, glasači iz RS sudjelovali su na kontroverznim lokalnim izborima u Beogradu prošlog decembra, a iste večeri Dodik je izašao na pozornicu s Vučićem kako bi proslavili pobjedu srpske vladajuće stranke na parlamentarnim i općinskim izborima. Vučić je uzvratio gestom slanja sada bivše premijerke i aktualne predsjednice Parlamenta Ane Brnabić na skup Srpska te zove u Banju Luku 18. aprila 2024.

“Ukratko, dok se Rusija pokušava predstaviti kao glavni vanjski pokrovitelj RS, u stvarnosti je potonja diverzificirala svoje međunarodne saveze dovodeći zemlje članice EU-a i Srbiju. U isto vrijeme, veza s Putinom i podrška koju Dodik dobiva u svom sukobu s OHR-om i Zapadom ključni su za održavanje njegove vodeće pozicije u politici bh. Srba. Budući da je balkanski političar po izboru Kremlja, dodatno ga osnažuje da preuzme mjesto potencijalnog vođe svih Srba na Balkanu. To uključuje one u Crnoj Gori i na sjevernom Kosovu, kao i radikalne nacionaliste u samoj Srbiji koji su kritični prema Vučićevoj uključenosti u dijalog s Prištinom koji podupire EU s ciljem konačnog rješenja spora“, smatra autor.

Sigurnosna domena
Remetilački utjecaj Rusije u BiH i šire na Zapadnom Balkanu najizraženiji je u domeni sigurnosti, upozorava autor, i tu naglašava ulogu medija odnosno propagande.

“Mediji povezani ili podržani od strane vlade u Banjoj Luci i Beogradu, TV stanice i tabloidi rutinski hvale službenu politiku suradnje s Moskvom, kao i drugim nezapadnim silama poput Kine. Često slave ruske pobjede u Ukrajini, dok je izvještavanje o Sjedinjenim Državama uglavnom negativno. EU se obično predstavlja u neutralnim terminima. Slika koja se pojavljuje je regija na rubu novog sukoba, s Rusijom koja podržava prava prava Srba u Bosni, Kosovu, Crnoj Gori i drugdje. Ta atmosfera nacionalističkog žara omogućuje Dodiku i drugim nacionalističkim političarima u BiH i šire ne samo da pridobiju domaću podršku, već i da manipuliraju vanjskim percepcijama u svoju korist“, naglašava.

N1