IZGUBLJENI U PREVODU Razgovor Viškovića i Satlera ili kako iznošenje detalja sa sastanka može da krene po zlu

Foto: Srna

Da li je u pravu premijer Radovan Višković ili ambasador Johan Satler, ne možemo sa sigurnošću da znamo bez stenograma razgovora o Kristijanu Šmitu.

Međutim, i mimo toga otvorena su brojna pitanja. Ko je pogriješio u javnom iznošenju stavova sa sastanka tog nivoa, dokle se smije ići u interpretaciji političkih stavova, kakva su pravila kod saopštavanja i da li je, slučajno, došlo do greške u prevodu?

Ako vjerujete Viškoviću, šef Delegacije EU u BiH složio se sa njim da je “nedopustivo da jedna zemlja, koja je na putu da bude članica EU, ima neizabranog stranca (Kristijana Šmita) koji može da interveniše u zakonodavstvu i da većina zemalja EU u suštini ne podržava takvo ponašanje i takav stav”.

“Teško se svima dodvoriti”
Ako vjerujete Delegaciji EU, Višković je „pogrešno preneo“ ambasadorove riječi jer „Evropska unija podržava misiju visokog predstavnika Šmita i njegove Kancelarije“. Što se tiče zatvaranja OHR, podsjećaju da je za to neophodno ispuniti ciljeve i uslove iz poznatog paketa 5+2.

Za sada je, ipak, posljednja Viškovićeva. Tvrdi da nije pogrešno interpretirao riječi Satlera, sa kojim je razgovor bio veoma korektan i ni sa jedne strane nije postojao dogovor da se sadržaj ne prezentuje javnosti.
– Sve što sam rekao na srpskom jeziku oni su prilagodili engleskom prevodu. Ja ne zamjeram ambasadoru ni njegovom timu jer oni nisu ni u poziciji da otvoreno saopšte stavove nego uvijek moraju na teži način. A to je da pokušaju se dodvoriti jednoj, drugoj i trećoj strani što je, morate priznati, u BiH veoma teško – rekao je Višković za RTRS.

Kad svako priča svoju priču
Bivši ambasador BiH Draško Aćimović kaže da, po pitanju javnog iznošenja onoga što je rečeno na sastanku, postoji nekoliko uobičajenih pravila.
– Ako je dogovor da se izlazi sa zajedničkom pozicijom, onda se to mora usaglasiti, da obje strane iznesu zajedničku poziciju. To je zajedničko saopštenje za javnost. Ako nije dogovoreno, ako nije razgovor „visokog formata“ i ako nije rečeno da je zabranjeno iznošenje podataka, u tom slučaju ih je moguće iznijeti. Ako nije definisano, nije ni tajno. Mada, diplomatski protokol i naši političari, to je onako… – kaže Aćimović za Srpskainfo.

Diplomata i publicista Branko T. Nešković kaže da u diplomatskoj praksi nije uobičajeno da se poslije održanog sastanka u javnost izlazi sa stenogramom razgovora.
Kako kaže, na sastancima se razgovara o raznim temama, a nekada se kaže i nešto o čemu se javno ne bi govorilo. O tome znaju samo oni koji prisustvuju sastanku.
– Obično prisutni šefovi kabineta ili savjetnici prisutni sastanku usaglase izjavu za medije prije njene objave. Nekada se desi i da se zajednička izjava iz nekih razloga – političkih ili dnevnopolitičkih – i ne usaglasi, da svako priča svoju priču, ali to onda govori o neozbiljnosti, neprofesionalnosti i nepoštovanju učesnika razgovora – kaže Nešković za Srpskainfo.

Srpska info