FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER
Danas se obilježava Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, u znak sjećanja na završetak Drugog svjetskog rata u Evropi 1945. i početak stvaranja Evropske unije, pet godina kasnije. Imamo li zaista razloga za slavlje i za ponos?
Autor: Milkica Milojević
Šta je danas antifašizam i koliko smo otporni na neofašizam i slične “blagodeti” modernog svijeta? Je li cinično što je Dan pobjede nad fašizmom istovremeno i Dan Evrope, u kojoj jačaju retrogradne snage? I kako se u svemu tome „snalazi“ BiH?
Na ova pitanja odgovore su ponudili sagovornici Srpskainfo: intelektualci iz Banjaluke, Sarajeva i Mostara.
Ibrahim Prohić, psiholog i analitičar iz Sarajeva, smatra da je antifašizam danas, i u BiH i u regionu, marginalan ideološki i politički stav, kojeg sa entuzijazmom ispoljavaju pretežno stare generacije.
Perverzija i lažni socijaldemokrati
– Živimo zlo vrijeme revizionizma i perverzije sistema vrijednosti. Vladajuće strukture se, zbog dnevnopolitičkih potreba i ideoloških kontaminacija, se samo formalno deklarišu kao antifašisti, a u praksi promovišu i provode modele ponašanja koji su suprotni antifašizmu – smatra Prohić.
On ocjenjuje da u BiH imamo “lažne socijaldemokrate”.
– Jedni u praksi koketiraju s fašističkim modelima, a drugi su nesposobni da ideju antifašizma prilagode aktuelnim potrebama – navodi Prohić.
Dodaje da za Evropsku uniju spajanje Dana pobjede nad fašizmom i dana Evrope nije cinično, ali da ta simbolika danas ima samo manifestni domet.
– Svijet, pa i Evropa, žive ideološku konfuziju i krizu morala. Zato ove tragedije koje se dešavaju posljednjih dana u našem okruženju nisu incident, nego zakonomjerna posljedica ukupnog stanja – kaže Prohić.
On poručuje da se ne možete zlo raditi i zlo glorifikovati, pa i nagrađivati, a dobru se nadati.
– Nasilje je instalirano kao princip rješavanja problema na globalnom planu. A taj princip se primjenjuje i u ponašanju takozvanih običnih ljudi, u našoj svakodnevnici – zaključuje Prohić.
Ko je ukinuo Dan pobjede?
Filozof Miodrag Živanović Žile, penzionisani profesor Univerziteta u Banjaluci, podsjeća da je kasnih devedesetih, neposredno nakon „najnovijeg rata u BiH“, u Republici Srpskoj Dan pobjede nad fašizmom bio ukinut kao praznik.
– U to doba, kada je na vlasti bila ratna garnitura SDS, bio sam 9. maja gost u njemačkom Bundestagu, na obilježavanju Dana pobjede. Zamislite taj paradoks: Njemačka slavi Dan pobjede, a u zemlji pobjednici u Drugom svjetskom ratu taj praznik ukidaju – sjeća se Žile.
Danas se, dodaje naš sagovornik, opet obilježava Dan pobjede, ali više formalno nego odistinski.
– U današnjoj BiH, a pogotovo u Republici Srpskoj i u hrvatskom dijelu Federacije BiH, fašizam je dio političke svakodnevice i političke čelnici se svojski trude da izgrade fašistički sistem– kaže profesor Živanović.
Što se tiče bošnjačkog dijela Federacije BiH i političkih vođa u Bošnjaka, situacija je malo komplikovanija, ali ne i suštinski drugačija.
– Oni u okviru svog odnosa prema državi BiH stalno nameću da su Bošnjaci „ustavotvorni narod“. I kod njih je sve podređeno dominaciji etničke matrice i dominaciji populizma, a populizam je uvod u fašizam – ocjenjuje Miodrag Živanović.
Što se tiče zvaničnika u Republici Srpskoj, njima bi, smatra Živanović, trebalo zabraniti da govore na stratištima žrtava fašizma, jer oni svojim nastupima vrijeđaju žrtve.
– Oni i na stratištima sviraju u svoje etno diple, navodeći da su samo Srbi bili antifašisti, a da ovi drugi to nisu – kaže Živanović.
Živanović podsjeća da vladajuće snage u RS, koje se predstavljaju kao antifašisti, hoće da kriminalizuju javno izgovorenu riječ i da nevladine organizacije, koje nisu pod kontrolom vlasti, zakonom proglase „stranim agenturama“ i izdajnicima.
– Predlagati takve zakone, a navodno slaviti pobjedu nad fašizmom, krajnje je licemjerno – navodi Živanović.
Kaskamo za neofašističkom Evropom
Licemjerno je, dodaje profesor, i to što se Dan pobjede nad fašizmom slavi i kao Dan Evrope, iako u EU jačaju retrogradne snage i neofašizam.
– Ali, mi kasnimo a Evropom, mi još nismo dobacili do neofašizma, u BiH je na djelu primitivni fašizam. Cinici bi rekli da treba da ubrzamo put ka neofašizmu, da bismo bili ukorak sa Evropom – kaže Miodrag Živanović.
Da je u BiH na sceni „primitivni fašizam“, pokazuje i to što se svake godine, uoči Dana pobijede u Mostaru „nepoznati“ i policiji „neuhvatljivi“ počinioci, ruše spomenike na Partizanskom groblju. Opet je izvršen masakr nad simbolima antifašizma i opet niko od Mostaraca „nije vidio“ ko je to učinio – kaže Miodrag Živanović Žile.
Da je priča o „neidentifikovanim grupama i pojedincima“, koji uporno uništavaju Partizansko groblje u Mostaru, obična farsa, saglasan je i sociolog Slavo Kukić, profesor Sveučilišta u Mostaru.
-Te „grupe i pojedinci“ su proizvod ideologije i sistema koji je u Mostaru dominantan i koji hoće da se razračuna sa slobodarskom i antifašističkom istorijom Mostara. To je jedan od najklasičnijih oblika fašizoidnog nasrtaja na grad – kaže Kukić.
Tvrdi da je danas normalnom čovjeku teško živjeti u Mostaru, pogotovo ako pamti i bolja vremena.
– Nostalgičan sam za Jugoslavijom, u kojoj sam imao svoje dostojanstvo, za predratnom BiH, u kojoj nije bilo bitno koje si nacije i vjere, nego samo „jesi li insan ili hajvan“– kaže Kukić.
Mostar, čaršija straha
Dok je bio antifašistički, Mostar je, kaže Kukić, bio jedan od najljepših gradova Jugoslavije. Danas je doživio regresiju po mnogim osnovama i postao mehanički zbir dvije ruralne i zatvorene čaršije.
A u tim čaršijama vlada strah.
– Naprosto je nemoguće da se, makar i u gluvo doba noći, devastira nekoliko stotina partizanskih spomenika, a da to niko ne vidi. Ali, ljudi koji su to vidjeli ne smiju javno reći šta su vidjeli, zbog straha od posljedica koje mogu doživjeti oni ili njihova djeca – kaže Kukić.
Tako se svi ponašaju po principu „jezik za zube, glava na ramenima“, što je takođe odlika fašizoidnih društava.
Mostar, dodaje Slavo Kukić, samo je slika i prilika BiH. I upravo zato, „ etnonacionalističke kabadahije u BiH“ nemaju pravo ni da govore o Danu pobjede nad fašizmom, a kamoli da čestitaju taj praznik. U politici etno nacionalističkih vođa prisutna masa elemenata koje podsjećaju na fašizam. I nisu u pitanju samo politike, nego i praktično, dnevno djelovanje. Jer, vođe se ne suprotstavljaju elementima fašizoidne politike i svijesti, koji dolaze iz redova njihovih članova i simpatizera – kaže Kukić.
– Politika u BiH je licemjerna, ali kako tvrdi Kukić, imali su se domaći političari na koga ugledati, jer i Evropa je licemjerna. I ta evolucija Dana pobjede nad fašizmom u Dan Evrope je bila solomonsko rješenje. Unija je u istu kesu i pod isti kišobran strpala fašizam i komunizam. To naprosto nisu stvari koje mogu ići pod ruku, posebno nema niti jednog razloga da se ono što je rađeno u bivšoj Jugoslaviji, svrstava u isti koš sa fašizmom – smatra Kukić.
Dodaje da su u Evropskom parlamentu desne političke snage, koje su progurale taj licemjerni kompromis, i danas vrlo moćne.
