Imamo pravo da budemo ljute
Foto: eTrafika
Zbog deset žena koje su ubijene prošle godine. Zbog sedam pokušaja ubistava žena. Zbog 65 odsto slučajeva nasilja u porodici koji se ne procesuiraju. Zbog zaštitnih mjera koje dobije tek svaki deseti nasilnik. Zbog 1.378 žena i djece koji su tokom 30 mjeseci boravili u sigurnim kućama. Zbog straha. Zbog toga što nas država ne štiti i svaka od nas može da bude ubijena!
Piše: Vanja Stokić/eTrafika
Jako je dugačak spisak razloga zašto bi svi trebalo sutra u 12 sati da prošetaju Banjalukom, bez obzira kog su pola. Na njega se može još štošta dodati. Od činjenice da je imovina u vlasništvu tek svake treće žene, pa do toga da imamo samo 25 odsto izabranih zvaničnica na svim nivoima vlasti. Skoro 60 odsto nezaposlenih osoba su žene. Na menadžerskim funkcijama je 85 odsto muškaraca. U koju god sferu da pogledate, vidjećete neravnopravnost i razloge za bunt.
“Žene su ljute, žene više ne ćute”, poručuju organizatori Osmomartovskog marša u Banjaluci, pokušavajući da animiraju sugrađane ne samo na šetnju već i na progovaranje.
Zlonamjerni jezici će ovaj skup okarakterisati kao grupu frustriranih i besposlenih žena, što se oduvijek radi kako bi se diskreditovale. Pokvareni jezici će ih okarakterisati kao grupu stranih plaćenica koje šire nekakve ideologije koje su protiv porodice i tradicije. Ako je nasilje dio tradicije i sastavni dio porodice, da li vi zaista želite da živite u takvom društvu?
U Republici Srpskoj je trenutno aktuelno uvođenje pojma femicid u Krivični zakonik, kako bi se ubistva žena adekvatnije sankcionisala. Međutim, to je zasmetalo zlonamjernim i pokvarenim jezicima pa su usred javne rasprave u Narodnoj skupštini divljali i insistirali na tome da ovdje zapravo radi o rasturanju tradicionalne porodice, uvođenju zapadnih ideologija i pritisku stranih donatora. Ponovo pitam, ako je nasilje dio tradicije i sastavni dio porodice, da li vi zaista želite da živite u takvom društvu? Kome smetaju oštrije kazne za ubice i nasilnike? Ko želi da žena ostane u potlačenom položaju? Ko, osim samih nasilnika?
“A šta ćemo sa ubistvima muškaraca, koje su počinile žene”, reći će treći, podsjećajući na užasan zločin koji se nedavno desio u Doboju. Iskoristiće brutalno ubistvo kao argument da žene ne dobiju dodatnu zaštitu. A ne znaju da se te dvije stvari ne mogu porediti. Svakom ubistvu žene je prethodilo nasilje. Svaka žrtva femicida je trpila, prijavljivala, bježala, strahovala. I tako godinama, sve dok nije ubijena. Je li to slučaj i sa ubistvom muškarca u Doboju?
Zbog svega toga, žene imaju svako pravo i da se ljute i da se plaše. A iznad svega, da traže od cijelog sistema da se već jednom probudi jer je krajnje vrijeme za to. Vidimo se u u petak, 8. marta u 12 sati na platou kod Narodnog pozorišta Republike Srpske.
