Nasilje i prijetnje nasiljem novinarima, miješanje u slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja, ograničeno političkog učešće za manjinske kandidate, korupcija u vladi, rodno zasnovano nasilje...
Ovo su, između ostalih, najčešći oblici kršenja ljudskih prava i sloboda u BiH, a koje je u svom redovnom izvještaju za 2022. godinu objavio Stejt department, koji je, pored BiH, obuhvatio još 197 država svijeta.
Ništa od navedenog, kažu sagovornici "Nezavisnih novina", nije iznenađenje, jer su demokratija i ljudska prava u BiH odavno ugroženi, a prema njihovim riječima, u lošoj slici građani igraju ključnu ulogu, jer nisu spremni da kažu "ne" onima koji su napravili loš socijalni i društveni sistem.
Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava, ističe da se stanje ljudskih prava pogoršava na globalnom nivou.
Situacija u BiH, navodi, nije nimalo dobra, a demokratija i ljudska prava trpe udarce sa više strana, od korupcije pa do lošeg funkcionisanja institucija.
"Ljudska prava su u stvari odnos čovjeka/građanina i institucija jedne države. A znamo kako one funkcionišu u BiH. Tu mislim na pravosuđe, policiju, tužilaštvo, ali i na one političke, jednostavno se ljudskim pravima bave sporadično, tek u sklopu nekih političkih interesa", upozorava Todorović, koji, ostajući pri odnosu institucije i građani, poručuje i da ljudska prava podrazumijevaju obaveze države da građanima omogući bolji i normalan život.
"Pa kako će živjeti četvoročlana porodica sa 800 KM, ako je potrošačka korpa 2.400 KM. Gdje je socijalna podrška, gdje su socijalni programi za ugrožene i siromašne. Pa i to je ljudsko pravo", naglašava Todorović.
Kako navodi, kriminal i korupcija najviše utiču na ljudska prava u BiH.
"Vlast u BiH na mnogim nivoima pljačka građane i time ugrožava njihova građanska i ljudska prava. Korumpirani i nesposobni političari su najveći problem Republike Srpske i BiH. A da ne govorim o nečemu što je očigledno, a to je želja da se smanje medijske slobode, da se svi oni koji kritikuju vlast ućutkaju na bilo koji način, zbog čega sada i hoće da donesu zakone koji su direktno suprotni Međunarodnoj konvenciji o ljudskim pravima. Pa o čemu mi pričamo", kaže Todorović.
Na pitanje zašto onda građani u BiH ćute, ako sve ovo znaju, on kaže:
"Za razliku od Francuske, Grčke i drugih zemalja koje su poprimile demokratsku tradiciju, gdje građani žele da iskažu svoj stav i ne boje se, BiH je kao prostor ex-Jugoslavije poprimila tu staru tradiciju. Ja bih to objasnio kroz rečenicu koju su Ivo Andrić i Meša Selimović više puta objasnili, a ona kaže: 'U ćutanju je sigurnost'. Dakle, većina naših građana, bez obzira na to koliko bili pljačkani, siromašni, nezadovoljni, frustrirani, prije će se odlučiti da ode odavde, nego da kaže 'ne' i da pokuša nešto da promijeni. To je kukavičko ćutanje na nepravdu, diskriminaciju. Jednostavno, tješe se da bi moglo biti i gore", izričit je Todorović.
"BiH je primjer društva u kome postoji jasan nesklad između onoga što je propisano u zakonima i onoga što se dešava u praksi", kaže za "Nezavisne novine" Dragan Todorović, iz Banjalučkog centra za ljudska prava.
"Kada bismo gledali samo slovo zakona, BiH bi sigurno bolje kotirala u ovom i sličnim izvještajima. Međutim, kada se pogleda stvarno stanje u praksi, vidimo da smo daleko od bilo kakvih naznaka razvijenog demokratskog društva i da kaskamo čak i za mnogim, nama sličnim, zemljama u razvoju. Dovoljno je spomenuti samo nedavni slučaj novinara Morače i aktuelnu temu izmjena krivičnog zakonodavstva da bi se stekao puni utisak 'demokratičnosti' društva u kome živimo", smatra on.
Saglasan je da za ovako loše stanje građani snose veliki dio odgovornosti.
"Vladajuće elite nikada u istoriji nisu same sebe lišile komotne pozicije u kojoj se nalaze i jasno je da njima odgovara status quo. Oni kojima je loše, a to bi trebalo da su građani, imaju najveći interes da se stvari pokrenu naprijed, pa je stoga na njima i najveća odgovornost da iniciraju i izbore se za promjene", zaključio je Todorović.
