Foto: AFP / Behrouz Mehri
Prate li se izvještaji i stavovi svjetskih ekonomskih analitičara i prognostičara posljednjih nekoliko mjeseci, teško je ne primijetiti “podijeljene osjećaje”. Svi registriraju solidnu ekonomsku situaciju i relativno uspješan postkrizni oporavak, ali istovremeno izražavaju znatnu dozu opreza, pa i skepse. Gotovo da postoji konsenzus o tome da nas uskoro čeka neka nova kriza.
Ono što je nekad bila poslovična navika marksističkih ekonomista – da neprestano najavljuju krizu pa moraju jednom pogoditi – sad je opći refleks, često i klikbejt potencijal. Je li ekonomska situacija stvarno plodna za novu globalnu krizu ili je samo riječ o nanovo stečenoj opreznosti kad su pitanju sistemski rizici, tek treba vidjeti. No, prognoze nisu baš blistave. Čak ni u zemljama koje se inače predstavljaju kao ekonomski zamašnjaci, poput Njemačke.
Prognoze koji su tamošnji ekonomski think tankovi i instituti objavili za 2019. godinu sugeriraju znakovito usporavanje njemačke ekonomije koja je već u trećem kvartalu ove godine zabilježila stagnaciju. Također, te su prognoze puno pesimističnije od onih najavljenih početkom prošle godine. Analitičari navode nekoliko razloga zbog kojih su se priklonili skromnijim očekivanjima. Onaj centralni vezan je uz Kinu. Tu nije riječ samo o trgovinskom ratu sa SAD-om, iako ni njegovi učinci nisu zanemarivi, već o usporavanju kineskog rasta zbog nekih unutarnjih proturječja.
Naime, tamošnji rast ulaganja u infrastrukturu u 2017. godini iznosio je 19,8%, dok je u protekloj godini iznosio tek 3,3%. Takav pad se uglavnom pripisuje iscrpljenju stimulativnog paketa kojim je Kina bila odgovorila na izazove svjetske krize. Pored slabije potražnje iz Kine, drugi faktor koji analitičari spominju jest – Brexit. Prema postojećim procjenama, Brexit bez postignutog dogovora bi srezao njemački rast za 0,5%, dok bi u slučaju postignutog dogovora “trošak” bio oko 0,14%. Kao međunarodni faktor ističe se još i neizvjesnost oko talijanskog proračuna, iako trenutno stvar izgleda stabilnom.
Tim vanjskim okolnostima, analitičari su dodali i one domaće. Tako kao ključne probleme ističu nedostatak inovacija, pogotovo u srednjim i malim poduzećima te nedostatak kvalificiranih radnika u nekim ključnim sektorima poput IT-a. Radi se o izazovima na koje bi vlada trebala ponuditi odgovor. Spominju se razne subvencije u istraživačkim djelatnostima u svrhu poticanja inovacija kao i one za naobrazbu i privlačenje kvalificirane radne snage.
Analitičari zasad ne stvaraju paniku, ali nisu baš uvjereni u nadilaženje nanizanih problema. S obzirom na sve navedeno, 2019. bi mogla biti ekonomski i politički ključna europska godina.
