Po briselskim kuloarima već se lagano šapuće da EU-birokacija traži neko drugo rješenje kojim bi se izbjeglo stopiranje potpisivanja sporazuma koje je zakazano za skori Summit EU-Kanada. Međutim, manevarski prostor je bitno smanjen još ljetos kad je nakon pritiska najmoćnije zemlje članice – Njemačke, predsjednik Europske komisije ipak popustio i odlučio da CETA ide težim putem i bude kategoriziran kao “mješoviti sporazum”, što znači ratifikaciju u svim parlamentima EU. Od ljeta CETA-ina sudbina postaje sve neizvjesnija.
Prvi radni dani novoizabranog hrvatskog premijera Andreja Plenkovića rezervirani su za posjet njegovom bivšem radnom mjestu – Bruxellesu. Kao najbitnija točka sjednica Europskog vijeća na kojima će sjediti i Plenković, pitanje je sudbine Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA). Iako je prošli tjedan tehnička vlada prihvatila pozitivno mišljenje o ovom sporazumu, a od nove se Vlade očekuje isti stav, CETA-a ipak ne prolazi tako “glatko” u europskim institucijama. Još u utorak, nakon sastanka ministara vanjskih poslova, postalo je jasno da CETA-a možda ostane u ladicama.
Naime, osim protivljenja Rumunjske i Bugarske koje proizlazi iz činjenice da građani ove dvije države ne uživaju bezvizni režim s Kanadom, najoštriji protivnik CETA-e upravo je Bruxelles, odnosno Parlament Francuske zajednice sa sjedištem u glavnom gradu Belgije, te Parlament Valonije (čije je sjedište u Namuru). Kako Belgija ima kompleksan federalni sistem odlučivanja, bez zelenog svjetla francuske jezične zajednice i Regije Valonije, središnja vlada ne može zauzeti pozitivni stav o CETA-i, odnosno liberalni premijer iz frankofone stranke Reformski pokret (MR) morat će svojim kolegama u Europskom vijeću reći “ne” na predloženi tekst sporazuma između Europske unije i Kanade.
Po briselskim kuloarima već se lagano šapuće da EU-birokacija traži neko drugo rješenje kojim bi se izbjeglo stopiranje potpisivanja sporazuma koje je zakazano za skori Summit EU-Kanada. Međutim, manevarski prostor je bitno smanjen još ljetos kad je nakon pritiska najmoćnije zemlje članice – Njemačke, predsjednik Europske komisije ipak popustio i odlučio da CETA ide težim putem i bude kategoriziran kao “mješoviti sporazum”, što znači ratifikaciju u svim parlamentima EU. Od ljeta CETA-ina sudbina postaje sve neizvjesnija. U Austriji je zbog ovog sporazuma Vlada velike koalicije socijaldemokrata (SPÖ) i pučana (ÖVP) ušla u krizu zbog negativnog stava premijera Christiana Kerna prema ovom sporazumu. Na kraju je Austrija ipak podržala sporazum, pretpostavlja se pod pritiskom njemačkih socijaldemokrata i njihovog zelenog svjetla CETA-i nakon klauzure SPD-a koja se održala sredinom rujna, paralelno s masovnim anti-CETA prosvjedima u njemačkim gradovima. Mnogi očekuje isti oblik pritiska njemačkih socijaldemokrata i francuskih socijalista na valonskog socijalističkog premijera Paula Magnettea koji je nekoliko puta ponovio da odluka njegove stranke i većine valonaskih i frankofonih zastupnika nije na prodaju.
Kako god prošla priča sa CETA-om, ostaje činjenica da je i ovaj sporazum i njegov institucionalni put samo potvrda velike institucionalne krize u kojoj se EU trenutno nalazi. CETA je možda zadnja velika politička odluka za koju će se uspjeti možda na kraju dobiti nekakav “nategnuti” kosenzus. No, već od kraja ove godine počinjemo na kalendaru križati “bitne izbore” koji bi uvelike mogli utjecati na budući sastav Vijeća i bitne odluke EU-a: od krize vlasti u Španjolskoj koju možda čekaju treći izbor u godinu dana, preko ustavnog referenduma u Italiji (prosinac 2016), nizozemskih općih (ožujak 2017.) do francuskih predsjedničkih i parlamentarnih izbora (travanj – lipanj 2017).
Izvor naslovne fotografije: Wikimedia Commons
mk
