ZBOG ČEGA JE ZABORAVLJENA? Alice Guy: Prva redateljica, producentica i scenaristica
Kasnih 1890-ih i ranih 1900-ih filmska industrija je stvorena od ljudi koji su u hodu smišljali pravila oslanjajući se na svoju kreativnost i instinkte. Među pionire koji su otkrili kako napraviti pokretnu sliku, a zatim što učiniti s tim titrajućim sjenama, ubrajaju se braća Lumière, Georges Méliès i Thomas Edison.
Ko je bila Alice Guy-Blaché?
Redateljica, producentica i scenaristica koja je bila jedna od prvih koja je shvatila da bi se od tih podrhtavajućih slika mogla stvoriti čitava priča. Napravila je na stotine filmova između 1896. do 1920. Radila je na specijalnim efektima, snimala na lokaciji i pravila filmove sa sinkroniziranim audio snimkama. U jednom periodu posjedovala je i upravljala vlastitim filmskim studiom. Pa zašto je onda ostala zaboravljena?
Alice Guy rođena je u Francuskoj 1873. i školovala se u samostanu. U dobi od 21 godine počela je raditi kao tajnica za fotografsku tvrtku Léona Gaumonta. Godinu dana kasnije prisustvovala je prvoj projekciji Augustea i Louisa Lumièrea. Ubzo nakon toga zamolila je Gaumonta da joj posudi kameru kojom bi snimila svoj film u slobodno vrijeme.
U to vrijeme, filmovi su se obično sastojali od snimaka ljudi koji prikazuju mnoštvo kako napušta tvornicu ili vlak , ali ništa više od toga. Guy je napisala scenarij i pruducirala i režirala narativni film ' The Cabbage Fairy' pod Gaumontovim potkroviteljstvom. Moguće da je to bio prvi filmski prikaz izmišljene priče, u ovom sličaju vile rođene među slojevima kupusa.
Od tog trenutka Alicina karijera je krenula uzvodnom putanjom. Postala je šefica Gaumont produkcije izrasle iz malog fotografskog posla. Pravila je duže filmove i počela koristiti specijalne efekte kao što su ručno nijansiranje i dvostruke ekspozicije. Radeći kod Gaumonta napravila je svoj najveći film ' The Life of Christ' sniman 1906. koji je uključivao na stotine statista.
1907. Alice Guy udaje se za kamermana Herberta Blachéa i daje otkaz kod Gaumonta. Tri godine kasnije pravi svoj filmski studio sa sjedištem u Queensu. Solax Company je postala tako uspješna da je Alice uspjela izgraditi mali hollywoodsko mjesto, prije no što su se filmovi preselili na zapad.
No njen brak je bio na klimavim nogama. Filmska industrija se kretala prema Kaliforniji i 1918. Herbert je napustio Alice i njihovu djecu da bi slijedio svoj posao. Njen studio je ubrzo nakon toga pao pod stečaj nakon čega je prodan. Guy-Blaché je posljednji film napravila 1920. i dvije godine nakon toga zajedno sa djecom preselila u Francusku. 1940. postalo joj je jasno da je isključena iz prvih povijesnih knjiga o nastanku filma. Počela je javno govoriti o svom poslu i napisala memoare. No zasluženo priznanje stizalo je sporo i ona se vratila u SAD sa kćerkom. Umrla je 1968. u dobi od 94 godine i sahranjena je na Maryrest groblju, New Jersey.
Pa zbog čega je Alice zaboravljena?
“Njena priča je vrlo složena. Ona je bila tamo, u vrijeme kada se film rađao. Bila je poslovna žena i poduzetnica“, kaže Pamela Green ražiserka dokumentarnog filma ' The Untold Story of Alice Guy-Blaché'.
Ne pomaže ni što je većina njenih radova izgubljena. Samo oko 140 od više od 1000 filmova je sačuvano i to samo u fragmentima.
Ali sada njena priča počinje dobivati davno zasluženu pozornost. Green se zajedno s kolegama nada da će dokumentarac biti prikazan iduće godine u Cannesu i možda će onda Guy-Blaché dobiti priznanje koje joj dugujemo.
Preuzeto sa GlobalCir
