fbpx

Uloge po kojima ćemo pamtiti Žarka Lauševića

Uloge po kojima ćemo pamtiti Žarka Lauševića

Foto: Screenshot/YouTube

Žarko Laušević preminuo je u 63. godini života, a tokom bogate karijere ostvario je niz filmskih i TV uloga. Mnogi ga pamte kao Šilju iz “Sivog doma”, a posljednjih godina najčešće se pojavljivao u TV serijama.

Ostaće upamćen kao jedan od najtalentovanijih glumaca na prostorima bivše Jugoslavije. On se, osim svojim talentom, istakao i posebnim šarmom i tajanstvenošću svojstvenom melanholicima, što ga je činilo jednim od naših najboljih glumaca svih vremena.

Kada bismo nabrajali sve likove koje je utjelovio, spisak bi bio i te kako dug. Međutim, jedno je sigurno – Laušević nije bio šmeker samo u istoimenom filmu, nego i u gotovo svim ostvarenjima u kojima se našao, bilo da je u pitanju sporedna ili glavna uloga.

Šmeker (1986)

Radnja filma u kome Laušević igra glavnu ulogu smještena je na periferiji grada, gdje jedan mladić i njegova djevojka, kroz životnu školu prolaze u kafani i na ulici. Kada on polazi na odsluženje vojnog roka, ona pokušava da se na sve moguće načine izvuče iz takve sredine, i ne prezajući ni od čega, ulaže u to čak i sebe – svoj lijepi izgled i pozira naga za jedan časopis.

Njen mladić ugleda tu fotografiju i, da bi se razjasnio sa njom, bježi iz vojske. Vraća se u sredinu u kojoj je do juče i sam bio, i tu počinje njegovo sopstveno preispitivanje. Dolazi u sukob sa svojim dojučerašnjim prijateljima, i na kraju se objašnjava i sa svojom djevojkom.

Sivi dom (1986)

U već bogatom ansamblu ove kultne serije, dotad široj publici nepoznati Laušević, bio je za stepenicu iznad drugih, prvi među jednakima. Igrao je metodski najtežu ulogu – Šilju – lik koji gotovo ne progovara, ali je zahvaljujući svojoj harizmi munjevitom brzinom postao zvijezda.

Šilja je bio tragičan lik – uz internatski, pratimo i njegov život bivšeg domca koji je odlučio da se uklopi u društvo. Odbjegli Crni, pokušavajući da ga vrati na stari put, vidi ovu determinaciju i u nemoći ga prebija, a Šilja se ne brani, odlučan u svom nenasilju. Kad, kasnije, nađe majku u modricama dobijenim od nasilnog očuha – slama se, nalazi očuha i masakrira ga batinama.

Oficir s ružom (1987)

Radnja filma prati život partizanskog oficira koji se u prvim poslijeratnim danima zaljubljuje u Matildu, udovicu iz više klase čiji je muž radio za NOB. Ljubav počinje da se razvija obostrano, pa poručnik Horvat ostavlja svoju djevojku i počinje da živi s Matildom.

Društvene okolnosti, ljudske slabosti i ljubomora vode Petra u pogibiju, a obje žene koje je volio i koje su njega voljele ostaju same.

Naslov filma izveden je iz scene u kojoj Petar donosi dvije ruže, po jednu za Ljiljanu i Matildu.

Za “Oficira s ružom” nagrađen je Zlatnom arenom u Puli.

Braća po materi (1988)

Isprovociran, Veselin na maturskoj večeri ubija svog vršnjaka. U zatvoru dobija pismo od polubrata, političkog emigranta iz Austrije. Počinje dopisivanje i polubrat mu priča o Dalmatinskoj zagori tridesetih godina kada je rođen iz braka Vranke i Antiše, koji se 1941. godine pridružuje ustašama i gine. Poslije rata majka se udaje za prvoborca iz srpskog sela i rađa Veselina, a njega i dalje prati obilježje sina ustaše. Bježi preko granice i pridružuje se ustaškom pokretu u Austriji. Kroz te kontakte njihovi odnosi evoluiraju: od nepovjerenja i odbojnosti pripadnika dva različita svijeta i sistema, do onoga što ih vezuje, a to je da su braća po materi i da se svaki na svoj način ogriješio o zakone društva.

Dva brata, jedan Hrvat a drugi Srbin, od iste majke a različitih očeva, ustaše i partizana, odrastaju u surovom vremenu i još surovijem podneblju kninskog krša. Roditelji im ginu, a njihovi putevi se razilaze prije nego što upoznaju jedan drugog.

Braću dijeli u krvi plaćen danak kninskog stradanja, ali ih ujedno i spaja to gorko iskustvo, patnja siročadi i činjenica da su braća. Priča nije izmišljena, već je surova stvarnost balkanskog podneblja pretočena u dirljivu priču o dvojici braće, ispričana u velikom stilu i tradiciji najboljih evropskih filmova sa nezaboravnim scenama.

Bolje od bekstva (1993)

Stamena, Amerikanka jugoslovenskog porijekla, dolazi prvi put u zemlju svojih predaka da bi učila jezik. Slučajno upoznaje mladog beogradskog glumca Aleksu (Žarko Laušević), u koga se zaljubljuje. Oni se vjenčaju u pravoslavnoj crkvi i uskoro nakon toga dobijaju sina. Jedno vrijeme su srećni. I tada kad je izgledalo da će se sve srećno završiti, stvari počinju da bivaju loše.

Glumčeva identifikacija sa likom koji tumači i iznenadno osamostaljenje njegove žene nakon što je našla posao, razaraju njegov identitet i on počinje da pije. Oni ulaze u novu fazu svojih odnosa i života.

Glumac prestaje da pije i pojavljuje se u seriji koja mu donosi dosta problema, ali i novca. Premijera njegovog novog komada je vrlo uspješna, ali je zbog negativne političke poruke skinuta sa repertoara. Jaz u mentalitetima ponovo počinje da stvara sve veće probleme. Glumac ponovo počinje da pije i zbog saobraćajne nesreće, koju izaziva u pijanom stanju, dospijeva u zatvor. Supruga sa djetetom odlazi u Ameriku. Njihov posljednji sastanak koji se odvija u Americi znači lament nad prošlošću i kraj veze.

Ostvario je uloge i ostvarenjima: "Zaboravljeni", "Jagode u grlu" , "Ljepota poroka", "Oktoberfest", "Kaži zašto me ostavi", "Boj na Kosovu".

Još jedan film koji je ostavio traga bio je kontroverzni film “Nož” iz 1999. godine koji je režirao Miroslav Lekić.

Laušević je posljednjih nekoliko godina ostvario i niz uloga u televizijskim serijama počev od “Tajne nečiste krvi”, popularnih “Sjenki nad Balkanom”, preko “Korijena”, “Državnog službenika”, “Aleksandra od Jugoslavije”, “Kalkanskih krugova” te “Vremena zla”.

(cdm/b92)