Tumač jednog vremena
Velika izložba ‘Građani iz sjene’ u bečkom Kunsthalleu posvećena je jugoslavenskom, vojvođanskom, a dijelom i njemačkom sineastu Želimiru Žilniku, a njen naslov sažima filmski opus i životni stav ovog autora brojnih filmova.
Piše: Srećko Pulig
U bečkom Kunsthalleu u toku je velika izložba posvećena jugoslavenskom, vojvođanskom, a dijelom i njemačkom sineastu Želimiru Žilniku, pod naslovom ‘Građani iz sjene’. Kuratorice izložbe su članice kolektiva ‘Što, kako i za koga’ (WHW) Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović, a njen naslov sažima filmski opus i životni stav autora brojnih kratkometražnih, igranih i filmova televizijske doku-drame, koje je Žilnik neumorno radio.
Ovaj vitalni autor, izgledom mlađi od svojih godina (rođen je 1942.), i danas je aktivan, pa ne živi na lovorikama ovakvih reprezentativnih izložbi, koje mu se priređuju u nas i u svijetu. Od amaterskih kino-klubova, preko Zlatnog medvjeda za najbolji film na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu, što ga je 1969. dobio za svoje ‘Rane radove’, do stvaranja u Jugoslaviji i SR Njemačkoj, pa opet kod kuće, a danas u Srbiji, ovaj ikonoklast ne poštuje konvencionalne filmske žanrove. Reći za neki njegov film da je samo dokumentarni ili igrani gotovo je nemoguće, jer on balansira na rubu režiranog dokumenta, koji nije bio baš po volji kulturnim i političkim vlastima ni u jednoj zemlji i vremenu u kojem je djelovao. No sebe nikada nije stavio u pozu velikog disidenta, uvijek je naglašavao svoje lijeve stavove, koje zastupa do danas. O problemima da uopće ostvari svoje projekte uvijek je govorio u ironijskom diskursu, kao da se to podrazumijeva za jednog autora radikalne i kritičke orijentacije. Uz to što je stvorio zavidan filmski opus, Žilnik je i elokventan govornik, koji danas često nastupa u ulozi tumača jednog vremena kojem je bio svjedok i suučesnik.
Suradnjom Kunsthallea i filmskog festivala Viennale, i na tom festivalu bit će prikazan izbor iz Žilnikovog opusa. Izložbu će pratiti niz predavanja i edukativnih događanja, a pošto se radnja njegovog najnovijeg filma ‘Najlepša zemlja na svetu’ (2018.) događa u Beču, bit će priređeni i susreti sa zajednicama u kojima je radio na filmu. Ovim predstavljanjem Žilnika, koji je Novosađanin, nastavlja se dugogodišnje istraživanje koje o njemu provodi Centar za nove medije Kuda.org iz tog grada, što možete dijelom vidjeti na web-stranici zilnikzelimir.net. Isti taj novosadski izdavač, koji je objavio više publikacija o autoru, izdao je još 2013. knjigu ‘Uvod u prošlost’. Ona se sastoji od kraćih eseja koje je napisao Boris Buden i dužeg razgovora, ustvari jednog ekstenzivnog intervjua koji su tada njih dvojica vodila. Za ovu priliku Buden je spremio i novi tekst o Žilnikovom načinu filmskog rada.
Izložba uključuje i istraživanje kuratorice Ane Janevski, koja se fokusira na kontekst u kojemu je Žilnik započeo stvarati svoje filmove, amaterske kino-klubove. U sklopu toga bit će prikazani i filmovi drugih, danas uglavnom zaboravljenih autora. Jedan drugi kurator, Jurij Meden, napravio je u suradnji sa Žilnikom i film-esej ‘Filmovi u mome životu’, koji reflektira načine umjetnikova rada, u kontekstu šire povijesti filma. Sama izložba ustvari je proširena verzija već prije ostvarenih događanja, najprije u Edith-Russ-Hausu iz Oldenburga, koja je dijelom bila prenesena u prostor Galerije Nova WHW-a u Zagrebu.
