Severus Snape – heroj ili zločinac?
Priča o Harryju Potteru odavno je završila (barem do nekih novih nastavaka, milostiva budi J.K. Rowling). Ipak, u srcu svakog pravog geeka, priča o Harryju Potteru još će dugo vremena zauzimati značajno mjesti, baš kao i sjećanje na Eddarda Starka i svaka sekunda Gospodara Prstenova, Star Treka, Star Warsa i da ne nabrajamo dalje...
Ipak, niti godinama nakon što smo maramicama brisali oči da možemo završiti to prokleto zadnje poglavlje kad Harry svog ginger sina Albusa Severusa šalje u Hogwarts, mnoge dvojbe i dalje nisu riješene.
Da, upravo je ovo ime Harryjevog sina Albusa Severusa posebno sporno. On je, je li potrebno ponavljati, zapravo izvedenica dvaju imena – Albusa Dumbledorea, dugogodišnjeg ravnatelja Hogwartsa, prikrivenog gaya i Harryjevog zaštitnika, te Severusa Snapea, profesora Obrane od mračnih sila, bivšeg Voldemortovog smrtonoše i Harryjeve noćne more.
Iako je praktički do samog kraja Snape bio totalni kreten, često i bez ikakvog razloga, na samom kraju otkrije se da je Snape zapravo cijelo vrijeme bio good guy i tajni agent koji se ponašao kao pizda samo da bi zavarao Voldemorta da je na njegovoj strani. To mu je priskrbilo da na samom kraju, čovjek koji je dobrih dvadesetak godina surađivao sa Voldemortovom zločinačkom organizacijom, postane jednim od heroja čarobnjačkog svijeta. Nešto slično kao i Drago Prgomet.
No, je li Snape zaista heroj? Je li zbog nekoliko pravih poteza zaista zaslužio titulu heroja? Na poznatom američkom portalu Buzzfeed tvrde da se Snapea može nazvati s tisuću imena, ali heroj nije jedno od tih..
Da bi to dokazali autori su se malo dublje pozabavili njegovim likom i djelom. Ako se pogleda unazad, u njegovo rano djetinjstvo i školovanje odmah je vidljivo da su Snapea još od mladih dana posebno interesirale Mračne sile što će kasnije, je li, i predavati. Jedna od njegovih prvih (i rijetkih) prijateljica bila je Lilly Evans, udana Potter, koja će se upravo od njega udaljiti nakon što ju je nazvao mutnjakušom, osobom koja ima pola čarobnjačko pola bezjačko podrijetlo. Baš kao i Snape, samo što to njemu, baš kao pravom nacistu, nije bilo bitno. Da, Snape je postao čarobnjački nazi, te je ljude koji nemaju čisto čarobnjačko podrijetlo smatrao manje vrijednima (iako je i sam bio jedan od njih, totalno tipično za takve). Uskoro se počinje družiti sa sebi sličnima, sve mahom ljudima koji će kasnije postati cijenjeni Voldemortovi smrtonoše u Prvom čarobnjačkom ratu...
Za vrijeme Prvog čarobnjačkog rata Snape je, špijunirajući Dumbledorea, saznao da će uskoro biti rođen Onaj koji će moći stati na kraj Voldemortovu teroru. Sumnjao je da će to biti upravo dijete Lily i njenog supruga Jamesa Pottera, još jedne pizde sa hodnika Hogwartsa koji nije propuštao priliku da maltretira slabije od sebe, u prvom redu baš Snapea, a koji je postao heroj samo zato što je umro, ostavivši sinu u nasljedstvo pun trezor zlatnika u Gringotsu kojima nitko nikada nije ispitao podrijetlo.
U svakom slučaju, jednom kad je rekao Voldemortu o djetetu Lilly i Jamesa, Snape je promijenio ploču i otrčao Dumledoreu. Razlog je bio glup i jednostavan – cijelog svog života Snape je bio patetično zaljubljen u Lilly Evans... Ipak, Dumbledoreova vojska stigla je preksano, a kuća na Godrikovu dolu bila je razvaljena. Iako su i Lilly i James bili ubijeni, uništen je bio i Voldemort koji će se, odmah se tada znalo, jednog dana vratiti. Preživio je jedino Harry, a preživio je i Severus Snape koji je, kako smo već rekli, promijenio ploču i za dlaku izbjegao godine i godine tamnica Azkabana. Štoviše, da ga drži blizu sebe ako jednom opet, ne dao Bog, zatreba, Dumbledore je mimo javnih natječaja zaposlio Snapea kao profesora na, vjerujemo, opće zgražanje brojnih roditelja. Kao da vam danas u školi predaje deklarirani četnik. Od njegovih dana kada je bio smrtonoša ostali su samo tetovaža i zloća koja je izlazila iz svake njegove rečenice.
Je li Snape zaista odigrao veliku ulogu u Prvom, a posebno u Drugom čarobnjačkom ratu? Svakako jest! Ipak, je li ga imamo pravo zvati herojem zbog nekoliko dobrih djela, kraj sve sile zločinačkih djela koje je počinio? Pitanje ostaje otvoreno, a teoretiziranje “što bi bilo kad bi bilo” možda daje odgovor.
Primjerice, zamislimo da je Snape pretpostavio da je novorođenče koje će uništiti Voldemorta, primjerice, Neville Longbottom u čiju majku nije bio očajnički i patetično zaljubljen? Bi li onda otrčao Dumbledoreu i upozorio ga da Voldemort kreće na njih? Iz cijelog njegovog ponašanja koje odiše bezosjećajnošću i zloćom možemo zaključiti kako to ne bi napravio, već bi pustio Voldemorta da ih sve pokolje, te mu još na tome čestitao. Dakle, Snape je promijenio stranu, ne jer je uvidio da je Voldemort nacističko smeće, ne da spašava živote, ne jer se promijenio nego samo i isključivo jer je bio zaljubljen i nadao se da svoju ljubav može spasiti od sigurne smrti. Na njegovu žalost, spasio je samo njena sina prema kojem je, usput budi rečeno, cijelo vrijeme bio totalno govno... Baš kao i više manje prema svima iz Gryfinndora.
Naprimjer, dijete stopostotnih ratnih invalida, Neville Longbottom, dječak koji je odrastao s bakom jer su mu upravo Snapeovi kolege smrtonoše paralizirali roditelje, bio je prisiljen, baš na inzistiranje Snapea, popiti otrov koji ga je umalo ubio. Da ne kažemo da je jadnom Nevilleu bauk, odnosno stvorenje kojeg se najviše boji, bio upravo Snape...Ili kada se rugao Hermioni Granger zbog njenih zubiju? Da ne govorimo koliko je puta uzeo bodove Gryfindorru i dao ih Slytherinu praktički bez ikakvog razloga. Najgori je, pak, bio pream samom Harryju prosto iz mržnje prema njegovu ocu Jamesu. Tu je Snape možda donekle bio u pravu, James je stvarno bio idiot prema njemu, ali kakav čovjek moraš biti da maltretiraš jedanaestogodišnjaka procjenjujući ga prema njegovom ocu bez kojeg je, i to je bitno, odrastao upravo zahvaljujući Snapeovim nekadašnjim kolegama? Nije nebitna ni činjenica da se Snape zapravo nikada nije javno pokajao radi njegovih nedjela, a bogami nikada nije ni izgledao kao da mu je žao. Dobro, to možemo tumačiti činjenicom što do samog kraja Voldemort nije znao da ga je upravo on izdao, pa donekle i ima smisla da se nije baš javno kajao i ogovarao Voldemorta.
Da zaključimo. Snape je nedvojbeno bio hrabra osoba. Treba imati muda veća od Hagrida da igraš špijuna Dumbledoreu i u isto vrijeme se ponašati kao najbliži Voldemortov suradnik! To mi nitko ne osporava, ali činjenica je i to da je Snape tijekom života donio milijun loših odluka. Petljao je sa mračnim silama, zalagao se za čistoću čarobnjačke krvi, kao smrtonoša je sudjelovao u mnogobrojnim mučenjima i ubojstvima često civila. Zbog nesretne ljubavi, za koju je dijelom i sam kriv jer se svjesno odmakao od Lilly, Snape je mrzio cijeli svijet i napakostio je mnogim ljudima.
Istina, učinio je veliku i hrabru stvar. Na kraju se zaista suprostavio Voldemortu i tko zna što bi bilo da je u Drugom čarobnjačkom ratu izdao Dumbledorea baš kao što je u Prvom izdao Voldemorta. Srećom nije. Ipak, dobra djela ne mogu zasjeniti sva ona zla koja je u ranijem životu napravio i upravo zbog toga, u čast svim onim pravim i istinskim herojima koji su pali u borbi protiv Voldemorta, Snape ne zaslužuje da ga se herojem zove.
