Rambo - Krv i znoj

Nastao početkom 80-tih, serijal je dostojanstveno prenio priču o budućem duhu nasilja, individualnosti i usamljenosti koju i danas živimo. Bez obzira na pokušaj odmicanja od tipične "run –gun" karakteristike, serijal će ostati upamćen kao uspješan model pričanja jedne poznate priče na taj način. 

Piše: Muhamed Kovačević

Kirk je umro, Rambo je živ

Rambo je film koji nije trebao biti snimljen. Tako je bar glasila informacija od strane Marija Kasara (Mario Kassar), inače jednog od glavnih producenata. Nakon što su uspjeli preživjeti rezanje budžeta filma, koje je smanjeno sa 18 na 14 miliona dolara (što je značilo i promjenu lokacije snimanja), ideja je bila da uspjeh promoviše jedan od bardova tadašnje glumačke scene, Kirk Daglas (Kirk Douglas) lično.

Ali ideja je jedno, a realizacija drugo. Nakon bezbroj prepravki orginalnog scenarija na kojima je insistirao Daglas, vrhunac nesporazuma se desio na raspletu filmske priče. Naime, Daglas je želio da heroj Rambo bude ubijen na kraju filma, na što se usprotivio Stalone (Stallone), koji nije želio da lik kojeg on glumi završi na taj način, pravdajući to tezom da američkim vateranima iz Vijetnama (koji usput boluju od PTSP-a), krajnja poruka ne bi smjela biti "metak u glavu". Četvrtak je bio dan, kada su scenaristi i producenti dali rok Daglasu, da za 3 dana, da svoju konačnu riječ. Ali on se već te večeri, u svom mercedesu, odvezao na aerodrom i vratio u Los Angeles, napuštajući Britansku Klubiju (Columbia), u kojoj se radilo snimanje filma.

Taj, u prvu ruku katastrofalni događaj, na kraju će se ispostaviti kao najznačajniji za cijeli serijal, jer će umjesto Daglasa, na mjesto pukovnika doći fantastični Ričard Krena (Richard Crenna), i otići u legendu.

Radnja filma se znasniva na knjizi Majkla Kozola (Michael Kozoll), koji je ispričao priču o Vijetnaskom veteranu, koji bolujući od post ratnog sindroma, sam luta Amerikom stalno mijenjajući adrese, kako bi sasvim slučajno u jednom malom zabačenom gradu, u nerazvijenom dijelu Amerike, pronašao svog ratnog suborca, koji mu je predložio zajednički život i topli dom. Netipičan kakav je bio, brzo je došao u sukob sa zakonom, zbog svog problema sa autoritetima, a prema orginalnoj verziji knjige, pravi Džon Rambo (John Rambo) je završio u bolnici, gdje se objesio nakon par mjeseci.

Naravno, film nam priča sasvim drugu priču, stavljajući u prvi plan ograman bijes prema Američkom sistemu, koji se slobodno može nazvati i krik ljutnje tadašnjih Vijetnamskih veterana, koji je uz specijalne efekte i dosta nasilnih scena, sasvim uspješno prezentiran filmskoj publici. Uzimajući u obzir da je scenario dorađivan mnogo puta, dramaturski segment priče je sasvim solidan. Ovaj film će kao i u ostalim serijalima utrijeti put k nečemu sto amerikanci zovu "Veća slika".

Jadni Rusi, mudžahedini bez premca i gej ikona

Nakon što je prvi dio zaradio nešto više od 21 milion dolara, niko više nije postavljao pitanje zbog čega naslovnu ulogu u filmu nije dobio Klint Istvud (Clint Eastwood), ili De Niro (Robert De Niro). Silvestere Stalone (Sylvestre Stallone), kao tadašnja mlada zvijezda u uspunu, bio je pun pogodak. Producenti nisu htjeli stati na tome. Nakon što je odlučeno da će Rambo dobiti svoj nastavak, došlo je do promjene scenariste i reditelja, a i radnja filma se seli iz Amerike u egzotično područije Burme (današnjeg Mijanmara).

Bitno je istaći da je sredinom 80-tih zvanična Američka, kako filmska, tako i pop kultura, usmjerena na propagandističku borbu protiv tadašnjeg (neki kažu i sadašnjeg) mrskog neprijatelja SSSR-a. Ipak Rambo, kao ni jedan drugi film, opisuje detaljno učešće Američke vojske u potstrekavanju i pomaganju separističkih pobunjenika na terenu, objašnjavajući metodu kako dolazi do "demokratizacije" zaostailh i nerazvijenih društava. S te tačke gledišta, drugi dio možemo gledati kao generalnu probu koja i nije napravila Bog zna kakav drastičan uspjeh, osim što je povratila uložena sredstva u skupu produkciju i prvi put u serijalu postavila i ženu u krupnom kadru.

Ali se zato treći dio pod nazivom Rambo 3, iz 1988 godine, može smatrati antologijskim iz više razloga. Prije svega tu je budžet koji je sa preko 50 miliona dolara tada zvanično predstavljao najveći odobren budžet za jedan akcioni film van područja SAD-a. Zatim, je tu majstorstvo režisera Petera Mekdonalda (Peter MacDonald), koji nam prikazuj očaravajuće pejzaže azijskih zemalja. I na kraju, vjerovatno najironičniji detalj od svih, a to je posveta hrabrom Afganistanskom narodu i mudžahedinima u njihovom otporu prema tadašnjoj znatno snažnijoj vojnoj sili, prije svega sastavljenoj od ruskih snaga.

Pitam se da li bi istu takvu posvetu amerikanci bili spremni napisati i danas, kada ogroman broj njihovih vojnika leži u zemlji ubijen od dojučerašnjih saveznika. Čisto sumnjam. No bez obzira na sve, nakon završetka trećeg dijela, film je konačno dobio potpunu simbolizaciju kultnog, i bio je prepoznat u pop-kulturi ranih 90-tih, posebno u homoseksualnim krugovima, kao ikona muškarca za primjer.

Nešto kasnije biti će pokrenuta i video platforma  sa igricom, što će pretstavljati prvi takav primjer sada već uobičajne saradnje filmske i indusritije video igrica.

Rambo je ipak umro

Četvrti dio nastao gotovo dvije decenije nakon završetka trećeg, pretstavlja remake drugog dijela,ali sada u liku i djelu samo jednog čovjeka - Silvestera Stalonea (Sylvestre Stallone). Naime dotični je odlučio autorizirati kompletan film prestavljajući nam se kao i režiser. U vrlo solidnoj dramatursko obrađenoj priči, ipak kao slab glumac. Razlog za tu su naravno i njegove godine, pa bez obzira na količinu dinamike koja vlada filmom, opšti je utisak da se moglo (da ne kažemo i moralo više). Ipak, film je prilično dobro prošao u kinima širom Amerike, zaradivši preko 100 miliona dollara, ali čini se uglavnom na blef. Naime, već nakon drugog mjeseca prikazivanja, interes za film je bio u slobodnom padu, pa su producenti odlučili pod hitno raditi dvd izdanje, kako bi zaustavili negativni trend i spasili što se spasiti da.

Vjerovatno zbog toga je pokrenuta i priča o petom dijelu nastavka istoimenog filma. Kažem pokrenuta, jer sve što imamo do dana današnjeg jesu samo špekulacije o tome. Doduše, bilo je pokrenuto snimanje 2010. godine, i to u Bugarskoj, ali je dozvola povučena kada je Bugarska poreska agencija saznala, da nije uplaćen porez na akotaciju, koja je data za lokalitet snimanja. Vidno razočaran tom odlukom Stalone je najavio da će peti dio filma ipak biti sniman, i to u Americi, u državi Arizona, sa totalnom drugom temom i radnjom. No, kao što rekoh, do dana današnjeg od toga nema ništa.

Kada se sve sabere, Rambo je ipak ispunio svoj zadatak. Ideološka priča, upakovana u filmski serijal, je do svog trećeg dijela prestavljala novinu u filmskoj industriji, i označila jedan period. Za kraj treba istaknuti i vrhunsku muziku koja upotpunuje cjelokupni dojam, za koju je odgovoran Dzeri Goldsmit ( Jerry Goldsmith).