'Niko me nije htio slušati, pa sam govorila u kameru': Žrtva IS-a o svom dokumentarnom filmu

Mediha Ibrahim Alhamad

Strahote koje je Mediha Ibrahim Alhamad doživjela tokom svoje tri godine zatočeništva u Islamskoj državi nešto je što nikada neće zaboraviti. Imala je samo 10 godina kada je kidnapovana iz svog doma u Sinjaru, na sjeveru Iraka, u ljeto 2014. godine, i prodata u seksualno ropstvo među borcima IS. Ipak, kada je puštena, osjećala je da je "niko neće poslušati".

Mediha, koja sada ima 19 godina, od tada je pronašla utjehu u filmu nakon što joj je kameru dao američki redatelj dokumentarnih filmova Hasan Oswald, kojeg je upoznala u kampu za interno raseljena lica (IRL) prije pet godina, dok je izvještavao iz tog regiona. Počela je da priča priču svoje porodice, kao i da dokumentuje izazove sa kojima se suočila nakon zatočeništva - proces za koji kaže da joj je "spasio život". “Kada me niko nije slušao i kada su mi rekli da ne pričam o tome kroz šta sam prošla, kamera je postala moj jedini prijatelj. Otkrila sam da ću se, kada razgovaram pred kamerom i povjeravam se, istog trena osjećati bolje, kao da mi je s leđa skinut veliki teret. Koristila sam kameru, a sada i sam film, da se izliječim na mnogo načina. To je bio moj ispušni ventil i tako je i ostalo”, kaže Mediha.

Njeni snimci pretvoreni su u nagrađivani dokumentarac, Mediha, koji će svoju premijeru u Velikoj Britaniji iamti ove sedmice.

Dokumentarac, čiji izvršnu produkciju potpisuje glumica Emma Thompson, počinje snimcima kampa za interno raseljena lica u Iračkom Kurdistanu u kojem je Mediha živjela sa svojim ujakom i dvojicom braće nakon što je spašena iz zatočeništva 2017. Uključuje snimke vjenčanja njenih roditelja. “Kao i većina muškaraca, vjerovatno je sada mrtav”, kaže Mediha u kameru o svom ocu Ibrahimu. „To je moja majka, Afaf. Pogledajte kako je lijepa“ - dodaje. Njena majka se i dalje vodi kao nestala. Medihino djetinjstvo završilo se u augustu 2014. godine kada su militanti IS napali njeno selo, Tal Qasab, u Sinjaru, u kojem je živio narod Jazid, i zarobili cijelu njenu porodicu. Bio je to događaj koji je privukao globalnu pažnju i postao jedna od najmračnijih epizoda brutalnosti IS-a u Iraku i Siriji.

Više od 3.000 Jezida, progonjene manjine, ubijeno je, a skoro 7.000 kidnapovano kako bi postali vojnici ili robovi. Desetine hiljada je raseljeno. Oko 3.000 žena i djece se i dalje vodi kao nestalo.

Mediha je odvojena od roditelja i tri brata i prodata u seksualno ropstvo među borcima IS.

U jednom trenutku tokom svog zatočeništva, očajavajući da će ikada biti spašena, ona kaže da je poželjela da se može udati za jednog od svojih otmičara i „kako bi imali djecu, te bi tako postala kao druge [IS] žene, a ne kao zarobljenica". “Mislila sam da će mi to omogućiti da budem slobodna... Više od svega, nisam željela da me dalje preprodaju, i mislila sam da će mi to dati određenu stabilnost i sigurnost. Seksualno zlostavljanje je bilo najgori dio zatočeništva, naravno – bila sam tako mlada. Sada kad se sjetim samo zahvaljujem Bogu što nisam ostala trudna.” Mediha je spašena nakon što su koalicione snage oslobodile grad Mosul, uporište IS. Prvobitno je uhapšena jer ju je IS prisilila da nosi pištolj i nosi samoubilački prsluk. Odvedena je u kamp za interno raseljena lica i ponovo spojena sa dva brata i ujakom.

Oswald, reditelj i koproducent dokumentarca, kaže da je predaja kamere Medihi pomogla u rješavanju "ravnoteže moći između filmaša i subjekta".

Dok je Mediha snimala svoje snimke i video-dnevnike, Oswald je snimio one koji očajnički pokušavaju locirati i spasiti zarobljenike Jazida. Jedna scena prikazuje spasioca koji gleda kroz razgovore u aplikacijama za razmjenu poruka. Pronalazi jednu koja glasi: “Rob na prodaju 12 godina star nije djevica baš lijepa u Raqqi… 13.000 $ letzter preis!! [konačna cijena].”

„Danas se malo ili ništa ne radi u smislu spašavanja“, kaže Oswald. “Kako se naš film završavao, bili smo svjedoci kako su posljednji resursi presušili i skoro sva spašavanja su stala. Ne postoje nacionalni ili međunarodni napori da se vrate nestali, a vrlo malo se radi u smislu pomoći preživjelima. Većina napora dolazi na lokalnom nivou kroz nevladine organizacije i privatne grupe.”

Jedna emotivna scena u dokumentarcu, koji je nagrađen velikom nagradom žirija na filmskom festivalu DOC NYC u novembru, prikazuje trenutak kada se Mediha i njena dva brata, koji su spašeni prije svoje sestre, ponovo spajaju sa svojim najmlađim bratom Barzanom. Prodan je kao beba za 120 dolara porodici IS-a bez djece. Barzan plače i traži od Medihe da se vrati svojoj “majci” – ženi IS-a koja ga je odgajala pet godina. Mediha drži Barzana u naručju ispod ćebeta, pokušavajući da ga utješi.

„Želim da pokažem i ispričam svijetu šta se desilo mom narodu i šta se još dešava“, kaže Mediha. „Želim da inspirišem druge djevojke u regionu da progovore. Ne samo jezidke, već i djevojke koje su prošle kroz nešto slično i koje se plaše reći svijetu šta im se dogodilo.”

Takođe se nada da će film pomoći u pronalaženju njene majke. „Imam slabu želju i nadam se da je moja majka još živa i da će je možda neko prepoznati u filmu i reći joj da smo živi“, kaže Mediha. “Znam da bi bila ponosna na ovaj film i na mene. Da je živa, znam da bi se vratila kući da zna da su joj djeca živa i zdrava.”

federalna.ba/The Guardian