„Mr.Robot“: Osamljeni čudak nasuprot zloj korporaciji

Serija nikoga neće ostaviti ravnodušnim, ne samo ljubitelje serija, nego i one koji to nisu. Ona obuhvaća gotovo sve probleme mladoga modernog čovjeka u računalnom dobu: socijalnu netrpeljivost, probleme sa osamostaljivanjem, čak i probleme sa porocima i ovisnošću, pa sve do globalne ekonomske politike.

 Occupy Wall Street, protestni pokret koji je izbio 2011. godine, nije mnogo učinio kako bi obuzdao financijsku industriju. Međutim, taj pokret nikad nije ni prestao. On je otišao u Hollywood.

„Mr.Robot“, intrigantna nova serija koja se prikazuje već nekoliko tjedana na USA Network-u, je u središnjoj točki: cyber-age triler prožet tamnim, gotovo nihilističkim pesimizmom o internetu, kapitalizmu i nejednakosti dohotka. I to je čini zanimljivom.

Serija suprotstavlja, s jedne strane, osvetničkog hakera Elliota (Rami Malek) protiv nemilosrdnog multinacionalnog konglomerata, E Corpa (koji posjeduje sve što mi svakodnevno koristimo, odnosno njegov logo je na našim laptopima, telefonima, odjeći, hrani, praktički na svemu), s druge strane, koji je vođen, kako Elliot tvrdi, „od strane ljudi koji se igraju Boga bez dopuštenja“. Elliot vizualizira logo korporacije kao „Evil Corp“.

Ovo nije prva hakerska serija, da se tako izrazim. Postoje digitalni disidenti na gotovo svim mrežama, pa tako nalazimo darovitog, ali i veoma čudnog hakera koji se sprijatelji s jednim od heroja iz „American Odyssey“, koji je podcijenjeni NBC triler, te transrodnog blogera i reformiranog hakera koji sebe naziva „hackactivist“ u Netflix-ovoj seriji „Sense8“. U „The Good Wife“, na CBS-u, se susrećemo sa hipermilijarderom koji je izgradio svoje bogatstvo na Internet tražilici „ChumHum“. CBS-ova serija „Person Of Interest“ je hvalospjev za nadzor paranoje, te uparuje zgodnog bivšeg operativca CIA-e sa ekscentričnim milijarderom u vidu softverskog štrebera, kako bi se borili protiv urotnika iz sjene na visokoj razini. A naziv najnovijeg CSI spinoffa sam govori sve: „CSI: Cyber“.

„Oh, ne znam, da li je to zato što svi kolektivno mislimo kako je Steve Jobs bio veliki čovjek, iako znamo da je zaradio milijarde preko leđa djece?“

„Mr.Robot“, međutim, temu još više produbljuje: Otuđeni računalni čudak je glavni junak serije, a ne sporedni karakter, a njegova usamljena borba protiv, između ostalog, korporativne pohlepe i korupcije u središtu je serije (on također mrzi dugove svih oblika – kreditne kartice, treći svijet, fakultete...).

Mr. Malek, koji je glumio u filmovima „Noć u Muzeju“, kao i u HBO-ovoj mini-seriji „The Pacific“, je ujedno dirljiv i obeshrabrujući briljantan mizantrop, koji cijelo vrijeme hoda u majici sa kapuljačom. Elliot je nešto slično verziji Travis Bickle-a iz „Taxi Driver-a“ (Robert De Niro) u računalnom dobu, samotnjak koji je paranoičan – čak i o svom zdravom razumu – i jedva razgovara sa strancima ili čak prijateljima. Uglavnom, on koncentrira svoje misli na jednosmjerne razgovore sa imaginarnim prijateljem.

Kada ga njegova psihoterapeutkinja upita zašto se osjeća tako otuđen, Elliot ostaje nijem, ali u svojoj glavi, on joj daje dug i opsežan odgovor. „Oh, ne znam, da li je to zato što svi kolektivno mislimo kako je Steve Jobs bio veliki čovjek, iako znamo da je zaradio milijarde preko leđa djece?“ Njegov um bljesne na jednu sliku, zatim skače na drugu, pa tako je u jednom trenutku na slici mlade Kineskinje za pokretnom trakom, a u drugom prelazi na buncanje o besmislenoj suglasnosti društvenih medija, te iluziju demokracije u zarobljenom sustavu novca i materijalizma.

Po danu, Elliot radi kao programer u jednoj Cybersecurity kompaniji zvanoj „AllSafe“, čiji je glavni klijent upravo E Corp; taj posao je našao preko prijateljice iz djetinjstva, Angele (Portia Doubleday). Elliot osjeća nešto prema Angeli, međutim ona ima zgodnog, običnog dečka, Olliea (Ben Rappaport), koji radi, voli, sluša, govori sve uobičajene stvari što rade mladići njegove dobi.

U svojim slobodnim satima, Elliot ima neke od zastrašujućih poroka, uključujući i hakiranje e-pošte i računala stranaca, pa čak i svojih kolega sa posla, te ionako malog broja prijatelja.

Elliot-ova tehnička sposobnost dovodi ga do čudno kodiranog dokaza o postojanju suprotstavljajuće zavjere: tajna grupa anarhističkih hakera (koju vodi Christian Slater) koja želi pridobiti Elliota da radi na njihovom planu, i tajni lanac moćnih poslovnih tajkuna koji vrše kontrolu globalnog protoka informacija. Jedan od tih uposlenika E Corpa, čini se da zapravo i razumije kako računala zapravo rade: Tyrell (Martin Wallstrom), mladi hladnokrvni neprijatelj.

S druge strane, možda je to sve plod Elliot-ove mašte.

USA Network ima naviku spajanja dvaju zgodnih muških likova, koji se infiltriraju i ruše bogati milje. Takve su na primjer serije „Royal Pains“, te „Suits“.

Međutim, „Mr. Robot“prilagođava formulu za više ciničan, neuobičajen, trenutak. Elliot nema pravog prijatelja, ima dvije osobe koje su mu drage i teško se povezuje s njima, on ne želi konvencionalni uspjeh; on želi da konvencije propadnu. Kada ga jedna od tih „prijateljica“ pita zašto nije na društvenim medijima, na facebooku točnije, Elliot objašnjava:“Nisam na facebooku, zato što mrzim facebook!

Ona ga pogleda zaprepašteno, i odgovori:“That's crazy (To je ludo).“

Elliot bi mogao biti najluđa ili najrazumnija osoba u sobi.

Serija nikoga neće ostaviti ravnodušnim, ne samo ljubitelje serija, nego i one koji to nisu. Ona obuhvaća gotovo sve probleme mladoga modernog čovjeka u računalnom dobu: socijalnu netrpeljivost, probleme sa osamostaljivanjem, čak i probleme sa porocima i ovisnošću, pa sve do globalne ekonomske politike gdje danas imamo velike konglomerate koji gotovo doslovno upravljaju našim životima. Mladi čovjek koji je, među rijetkima, svjestan tog problema bori se s tim problemom i traži način kako da pobijedi nemogućnost izbora, i predodređenost, pa tako i sam Elliot u jednom od brojnih razgovora sa terapeutkinjom kaže:“Kako da znamo da li smo kontrolirani? Da samo ne pravimo najbolje od onoga što nam se nudi, i to je to. I pokušavamo stalno birati između dvije opcije. Poput tvoje dvije slike u čekaonici. Ili, Pepsi ili Coca Cola?. McDonald's ili Burger King? Hyundai ili Honda?“, a u isto vrijeme bori se i sa strahom kada dođe u situaciju da stvarno ima izbor da nešto uradi, ili promijeni, boji se izbora...

Također, serija nije projekt neke od mega popularnih TV kuća, kao što su HBO, FOX, ili AMC, (iako je i USA Network zasigurno jako popularna i poznata mreža) koji danas lako dolaze do središta pozornosti, i danas najgledanije TV serije su zapravo njihovi projekti. To je pokazatelj koliko je stručni tim serije morao kvalitetno raditi, i stvarati kako bi napravili nešto kvalitetno i stali rame uz rame najvećim TV kućama.

Prevod: Krešo Ban

Izvor: Prometej