Memoari iz Kambodže (“First they killed my father”, A. Jolie)
Foto: facebook.com/FirstTheyKilledMyFather/
First they killed my father ekranizacija je memoara djevojčice Loung, sada žene, kroz čiju perspektivu pratimo događaje u filmu.
Angelinu Jolie posljednjih godina više viđamo u redateljskoj stolici negoli ispred kamere. I dok njeni filmovi nisu za sve i svakoga, bez sumnje je da kvalitete tu ima. Tematski se u svojim filmovima najviše oslanja na traumatske događaje ratom zahvaćenih naroda i ljudi. Angelina ni ovaj put ne napušta koncept kojim vlada sa samopouzdanjem. First they killed my father izašao je u Netflix produkciji te polako postaje najboljim filmom koji je Angelina režirala.
First they killed my father prikazuje događaje koji su se odigrali u Kambodži tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća. Priču i događaje percipiramo s točke gledišta djevojčice Loung. Njena porodica i ona, kao i još tisuće drugih, razvrstani su u radne logore širom Kambodže od strane Crvenih Kmera. Centralna priča, međutim, slijedi put kojim idu mlada Loung i njena porodica te zbog toga prikazuje događaje i situacije kojima su oni prisustvovali tijekom zatočeništva u logorima.
Foto: gitaandi.com
Vizualni doživljaj Kambodže
Kada First they killed my father promatramo s tehničke strane, moramo priznati da film izgleda besprijekorno. Angelina Jolie film je snimala u Kambodži zbog čega su prostori jugoistočnih azijskih džungli i ravnica prikazanih u filmu autentično.Pritom je uspjela da nam kroz oko kamere, iza strašne priče, prikaže kolike prirodne ljepote ta zemlja uistinu posjeduje, a koje su, baš kao i životi ljudi, protraćene radi nekih lažnih i krivih ideologija.
Međutim, s druge strane, upravo je sva ova raskoš koju je Jolie zahvatila kamerom donekle smanjila pravi emotivni doživljaj filma. Da, naravno, film posjeduje nekoliko stresnih i teških scena za gledanje, ali suštinski, većim dijelom filma, ne zahtijeva veliku emotivnu uključenost gledatelja. U filmu se posebno izdvajaju scene koje pred nas iz ptičje perspektive prostiru velike prostore kojima koračaju ljudi bez doma i hrane. Upravo u tim scenama vidimo na kojem je nivou teror uzeo maha u državi.
Historijski i lični narativni predložak
First they killed my father ekranizacija je memoara djevojčice Loung, sada žene, kroz čiju perspektivu pratimo događaje u filmu. Iako je Jolie veoma dobro prevela narativ iz jednog medija u drugi, i to s posebnom emocijom, mišljenja sam da je ipak puno toga, suštinskog, na kraju bilo izbačeno. To se posebno očituje u slučaju djevojčice Loung i njene porodice. Mlada Sareum Srey Moch koja igra Loung u filmu zaista briljira u ulozi.
Međutim, ono što je, možemo reći, mana u razvoju njenog lika, pa čak i na nivou filma, jeste da su svi previše drveni, jednodimenzionalni. Djevojčica Loung tijekom događaja u Kambodži i boravka u logoru ima sedam godina. Kada zamislimo sedmogodišnjake u strašnom okruženju vidimo ih kao prestrašene i slabe. Loung u filmu je pak jaka kao kamen. U scenama kada joj odvode braću i sestre, pa kasnije i oca, kada se oprašta s majkom, u svakoj od tih Loung je klasni primjer stoičkog podnošenja situacije. Prvu snažnu emociju koju ona ispoljava jeste tek u finalnom činu filma kada se zatekne u minskom polju i ne vidi gdje joj se nalaze brat i sestra. Nakon svih događaja kroz koje Loung prođe, nakon gledanja filma, gledatelju neće osjećati sažaljenje, tugu, sreću. Neodobravanje i osuđivanje postupaka Crvenih Kmera, pak, neće izostati.
Međutim, ono što je, možemo reći, mana u razvoju njenog lika, pa čak i na nivou filma, jeste da su svi previše drveni, jednodimenzionalni. Djevojčica Loung tijekom događaja u Kambodži i boravka u logoru ima sedam godina. Kada zamislimo sedmogodišnjake u strašnom okruženju vidimo ih kao prestrašene i slabe. Loung u filmu je pak jaka kao kamen. U scenama kada joj odvode braću i sestre, pa kasnije i oca, kada se oprašta s majkom, u svakoj od tih Loung je klasni primjer stoičkog podnošenja situacije. Prvu snažnu emociju koju ona ispoljava jeste tek u finalnom činu filma kada se zatekne u minskom polju i ne vidi gdje joj se nalaze brat i sestra. Nakon svih događaja kroz koje Loung prođe, nakon gledanja filma, gledatelju neće osjećati sažaljenje, tugu, sreću. Neodobravanje i osuđivanje postupaka Crvenih Kmera, pak, neće izostati.
U konačnici, gledatelji neće ostati razočaran s filmom First they killed my father. Vrhunska produkcija i režija čine film kvalitetnim, a mali nedostaci u razvoju priče, repeticija nekih scena i kadrova neće previše utjecati na pažnju. Film nema puno dijaloga, i zvučna podloga je većinom izostala, ali Jolie tako dobro usmjerava pažnju i mijenja scene da nas odsustvo muzike uvlači u taj svijet Kambodže gdje do muzike nije nikome stalo, samo Crvenim Kmerima.
Adnan Bajrović, Ziher.hr
