Mare iz Easttowna – traume provincije
Serija je zasigurno pozornost privukla zahvaljujući popularnosti kriminalističkog žanra, ali i iz razloga što okuplja poznata glumačka lica
HBO-ova kriminalistička serija Mare iz Easttowna zasad uglavnom žanje pohvale u raznim medijima i ponovo dokazuje kako je forma mini-serije i dalje najprijemčivija među gledateljstvom. Serija je zasigurno pozornost privukla zahvaljujući popularnosti kriminalističkog žanra, ali i iz razloga što okuplja poznata glumačka lica poput Evana Petersa (detektiv Zabel) i Guyja Pearcea (Richard), uz oskarovku Kate Winslet u glavnoj ulozi detektivke Mare Sheehan. Teško je zamisliti da bi serija, a kamoli lik detektivke Mare funkcionirao tako dobro bez Winsletine odlične glumačke izvedbe.
Priča započinje svojevrsnim klišejem – ubojstvom tinejdžerice u provincijskom gradiću, ali uspješno se vadi iz gliba tropova američkih kriminalističkih serija i filmova, da bi onda povremeno ponovno kliznula u komfor poznatih narativnih rukavaca. No, Mare iz Easttowna nije serija koju gledate da biste saznali tko je uistinu počinitelj gnusnog čina.
Što se tiče atmosfere i slike, serija neodoljivo podsjeća na Oštre predmete (2018) (2018), pa i na Nomadland (2020) (2020): prevladavaju hladne plave i sive nijanse učmale i sumorne američke provincije u kojoj su glavni događaji obljetnice sportskih zgoditaka od prije dvadeset godina.
Atipična anti-junakinja
U Easttownu se na prvi pogled svi itekako dobro poznaju, svi su zajedno u veselju u lokalnoj birtiji ili u tuzi zbog nestanka Katie Bailey (Caitlin Houlahan) od kojeg je prošlo godinu dana. Upravo zbog potonjeg, sve su oči uprte u Mare na koju računa cijela zajednica, dok majka nestale tinejdžerice gubi povjerenje i strpljenje. Stvari se, naravno, dodatno zakompliciraju nakon što je na obližnjem potoku pronađeno tijelo tinejdžerice Erin (Cailee Spaeny). No, za divno čudo serija ne obiluje flešbekovima Erin, već se postupno razmotavaju slojevi oko Mare i njezinih obiteljskih trauma.
Mare je uglavnom casual, sportski odjevena, kose nemarno svezane u rep i s ogromnim izrastom, jer je jednostavno nije briga. Ona je također duhovita, cinična, pa i smotana, brižna, hladna, često neshvaćena. Istodobno je pristupačna i distancirana, poznaje svaku obitelj u gradu, gotovo se majčinski odnosi prema sumještanima – pokušavajući osigurati dozu empatije i prijekora za svakoga. Taj stav je ono što izdvaja Mare od uvriježenih likova muških detektiva.
Regeneriranje kroz majčinstvo
Majčinstvo je jedna od glavnih tema serije. Prva razina na kojoj je susrećemo je tinejdžersko roditeljstvo ubijene Erin, koja financijski ovisi o svom ocu alkoholičaru i bivšem dečku. U Marinoj kući zatičemo njezinu majku (Jean Smart) s kojom Mare ima neobičan odnos, zatim Marinu kćer Siobhan (Angourie Rice) koja štošta zamjera majci. U kući je i Drew, Marin unuk, sin njezinog pokojnog sina, kojeg Mare na neki način doživljava kao zamjenu za vlastito izgubljeno dijete. Valja svakako spomenuti i lik Dawn Bailey (Enid Graham), majke nestale Katie, koja pokušava na bilo koji način nastaviti istragu pritom odgajajući kćerino dijete.
Lori Ross (Julianne Nicholson), Marina najbolja prijateljica, utjelovljuje lik ultimativne majke, spremne na svaki oblik odricanja i žrtve da bi zaštitila vlastito dijete, pa i nauštrb dugogodišnjeg prijateljstva.
Surogat majčinstvo, u smislu preuzimanja uloge majke, proteže se kroz nekoliko razina narativa. Imamo Mare i njenu majku koje obje skrbe o malenom Drewu, zatim Dylanovu majku koja brine o DJ-u nakon smrti Erin, Dawn koja skrbi za Katiejino dijete, a na koncu skrb o DJ-u preuzima Lori.
Okolnosti koje dovode do takvih smjenjivanja uloga majki su izuzetno tragične i traumatične. Zajednica Easttowna funkcionira po patrijarhalnom principu u kojem većina emocionalnog tereta pada na žene. Muškarci su većinom prikazani kao nepouzdani, skloni nasilju i porocima, stoga se nameće samo od sebe da žene „počiste“ sve za muškima i povrate staru dinamiku odnosa u gradiću.
Ima li života poslije traume?
Slučaj nestanka i ubojstva tinejdžerica Mare koristi kao odmak od vlastite traume gubitka sina i upravo zato sami slučajevi djeluju kao da su cijelo vrijeme u drugom planu jer predstavljaju pokušaj samozacjeljivanja protagonistice. Nakon jednog incidenta, Mare je prisiljena ići na psihoterapiju kako bi zadržala posao. Isprva djeluje defenzivno, no s vremenom se prepušta. Nakon što uspije riješiti slučaj, Mare se konačno u potpunosti suočava s traumom.
U seriji se isprepliću kolektivni uspjesi s kolektivnim traumama. Ipak, uspjeh pojedinca je ono što se slavi kolektivno, dok nas traume izoliraju, otuđuju, razlikuju. Tako i u slučaju Mare, koja je vrlo svjesna da će njezin položaj u gradiću zbog rješavanja slučaja još neko vrijeme biti povoljan, ali ne zadugo. Život u Easttownu za Mare je život s traumom – upravo stoga ona ne pomišlja o selidbi u neko drugo mjesto, jer je itekako svjesna da drugi krajobraz neće promijeniti njezin unutrašnji.