Judy Garland - najveća zabavljačica svih vremena

Jedna od najomiljenijih, ali i najtragičnijih zvijezda takozvanog zlatnog doba Hollywooda, Judy Garland, provela je 45 od 47 godina života u show businessu. Nastupila je u 32 dugometražna i desetak kratkometražnih filmova, tridesetak televizijskih i stotine radijskih emisija. Održala je više od 1100 koncerata, snimila stotinjak singlica i nekoliko desetaka albuma. Podjednako uspješna i kao glumica i kao pjevačica, Judy Garland doista je bila – riječima njenog kolege Freda Astairea – najveća zabavljačica svih vremena.

Judy Garland rođena je 10. lipnja 1922. godine u mjestašcu Grand Rapids, kao Frances Ethel Gumm. Ime je dobila po roditeljima, Francisu 'Franku' i Ethel Milne, bivšim zvijezdama vodvilja. Kao najmlađa od tri sestre Frances Ethel dobila je nadimak Baby Gumm, ime pod kojime će nastupati u pjevačko-plesačkom triu Sestre Gumm.

“Hoću još pjevati!”

Baby Gumm na sceni je debitirala 26. prosinca 1924. godine pjevajući Zvončiće u sklopu božićne predstave svojih roditelja. Ohrabrena pozitivnim reakcijama publike, Baby je nekoliko puta ponovila pjesmu i odbila napustiti pozornicu, sve dok ju baka (ili otac, ovisi koga pitate) nije naprosto odnijela sa scene. “Hoću još pjevati!” vikala je Baby dok su je odvlačili iza scene.

1926. obitelj seli u gradić Lancaster u Kaliforniji, gdje djevojčice pohađaju satove plesa i glume, dok im mama-menadžerica dogovara gaže. U svega nekoliko godina Sestre Gumm postaju prava senzacija: redovito nastupaju na lokalnim radio postajama i imaju vjernu bazu obožavatelja/ica. Slava, međutim, ima svoju cijenu. Odlučna u namjeri da joj kćeri uspiju u show businessu, mama Ethel (prema tvrdnjama Judyjinog biografa Geralda Clarkea) daje im tablete kako bi mogle držati korak s rastućim brojem obaveza: amfetamini za dobro jutro, tablete za spavanje za laku noć.

1929. godine Sestre Gumm debitiraju na velikom platnu u kratkometražnom filmu The Big Revue. Za nastupa u Chicagu 1934. godine, njihovo prezime izaziva smijeh djela publike, pa komičar George Jessel predlaže da ga promijene u Garland. Baby Gumm koristi priliku da novom prezimenu doda i novo ime – Judy, prema popularnoj pjesmi Hoagyja Carmichaela. Godinu dana kasnije Sestre Garland snimaju kratki film za Hollywoodski studio Metro-Goldwyn-Mayer (MGM), La Fiesta de Santa Barbara. Nedugo potom, Susie se udaje i napušta show business, a obiteljski se trio raspada. Iste godine, uspješna pjevačka audicija trinaestogodišnjoj Judy donosi višegodišnji ugovor s MGM-om i diskografskom kućom Decca.

Već prvi nastup za novi studio Judy donosi golemu popularnost: njena izvedba pjesme Dear Mr. Gable: You Made Me Love You u mjuziklu Broadway Melody(1937.) postala je prava senzacija. Iste godine Judy nastupa s Mickeyjem Rooneyjem u filmu Thoroughbreds Don't Cry. Uspješan pjevačko-plesački duo nastavio je surađivati na još devet filmova, poput Love Finds Andy Hardy (1938.), Babes in Arms (1939.), Strike Up the Band (1940.) i Babes on Broadway (1941.).

Udajom za skladatelja i dirigenta Davida Rosea (1941.) Judy na sebe navlači bijes šefova studija koji strahuju da će brak naštetiti njenom imidžu dobre i nevine djevojke iz susjedstva. Stvar se dodatno pogoršava nakon što Judy obznanjuje da je trudna: studio, njen suprug i majka uvjeravaju je da će joj majčinstvo upropastiti karijeru. Iako sama žarko želi dijete, mlada glumica na koncu popušta pod pritiskom i pristaje na pobačaj. Brak s Roseom nikada se nije oporavio od tog udarca: par se razvodi 1944. godine.

Kraljica mjuzikla

U razdoblju od 1939. do 1950. Judy Garland snimila je 22 filma, većinom mjuzikala što joj je donijelo titulu kraljice tog žanra. Mnogi njeni mjuzikli danas se smatraju klasicima: Meet Me in St. Louis (1944.), na snimanju kojega je upoznala svog drugog muža, redatelja Vincentea Minnellija; Easter Parade(1948.) u kojem je plesala s Fredom Astaireom; The Pirate(1948.) u kojem joj je plesni i pjevački partner bio Gene Kelly. Ipak, njezin najpoznatiji i najpopularniji film svakako je Čarobnjak iz Oza (1939.), koji je 'zacementirao' njen zvjezdani status i donio joj posebnog, 'dječjeg' Oscara.
Pjesma koju pjeva u tom filmu, Over the Rainbow, smatra se najboljom filmskom pjesmom svih vremena.

U pauzama između filmova neumorna Judy održavala je koncerte, obilazila vojne baze, gostovala na radiju i televiziji. 1943. u Philadelphiji održala je svoj prvi solo koncert, koji je srušio sve rekorde posjećenosti: 15 000 posjetitelja/ca 'uguralo' se u dvoranu predviđenu za njih 6 500, dok je dodatnih 15 000 obožavatelja/ca koncert pratilo s obližnjih brežuljaka.

Kako bi držala korak s (pre)natrpanim rasporedom, Judy je u sve većoj mjeri ovisila o tabletama, poglavito Benzedrinu i tabletama za spavanje. Način rada i tempo u MGM-u samo su podržavali (i pogoršavali) ovisnost – riječima same Judy:

“Tjerali su nas da radimo danju i noću. Kad više nismo mogli stajati od iscrpljenosti, davali bi nam tablete da živnemo. Nakon toga bi nas odveli u bolnicu i davali nam tablete za spavanje... Nakon četiri sata bi nas probudili i ponovo nam davali tablete kako bismo mogli raditi 72 sata u komadu. Počela sam se osjećati kao igračka na navijanje”.

Osim s ovisnošću, Garland se morala nositi i sa seksualnim uznemiravanjem. Šef MGM-a Louis B. Mayer jednom je prilikom primijetio da ona “pjeva iz srca”, a potom ju uhvatio za lijevu dojku ne bi li 'pokazao' gdje se točno nalazi spomenuto mjesto. Takve i slične neprilične geste nastavile su se tijekom četiri godine, sve dok mu se Garland napokon nije suprotstavila. Dodatni izvor pritiska bila je i Judyjina težina: ne bi li smanjila (ili barem regulirala) tjelesnu težinu, uzimala je tablete za mršavljenje (čitaj: amfetamine). U studiju su joj smjeli servirati jedino pileće juhu, a njen se izgled na setovima često otvoreno ismijavao (Mayer ju je nazivao “malom grbavicom”).

Sve to imalo je negativne posljedice na Judyjino tjelesno i mentalno zdravlje: trebala je stalnu liječničku njegu, za što šefovi studija nisu imali previše razumijevanja. Izbjegavajući otvorene sukobe, Judy svoje nezadovoljstvo izražava pasivnom agresijom: kasni na snimanja ili ih u potpunosti preskače, što dovodi do opetovanih suspenzija. Čitava stvar eskalira 1950. godine kada Garland i MGM-a napokon prekidaju suradnju.

“Ako sam legenda, zašto sam tako usamljena?”

Nakon raskida s MGM-om mnogi u Hollywoodu otpisali su Judy Garland, no ona se (uz pomoć producenta Sida Lufta koji će postati njen treći muž) odlučuje posvetiti glazbenoj karijeri. 1951. trijumfirala je u njujorškom Palace Theatreu nastupajući rekordnih 19 tjedana za redom.Tri godine kasnije vraća se glumi u filmu Zvijezda je rođena. Mnogi smatraju da joj je to najbolja uloga u karijeri, a donijela joj je i prvu nominaciju za nagradu Oscar.
1955. snima prvi od deset albuma za diskografsku kuću Capitol Records, a 1959. postaje prvom popularnom pjevačicom koja je ikada nastupila u njujorškoj Operi Metropolitan. Njen nastup u koncertnoj dvorani Carnegie Hall 23. travnja 1961. mnogi nazivaju “najvećom noći u povijesti show businessa”.

Live album Judy at Carnegie Hall proveo je 13 tjedana na vrhu Billboardove ljestvice i okitio se s pet nagrada Grammy. Te iste, 1961. godine, Judy je ponovo nominirana za Oscara, i to za sporednu ulogu u filmu Suđenje u Nürnbergu.

Rasprodanim koncertima i filmskim uspješnicama usprkos, Garland je često zapadala u novčane probleme, uglavnom zbog toga što je nadzor nad vlastitim bankovnim računom povjeravala pogrešnim ljudima. Šezdesete godine u financijskom su smislu bile najteže za Judy: nakon što je njena TV emisija propala (uglavnom zbog loših producentskih odluka), bankrotirala je i provela narednih nekoliko godina odrađujući slabo plaćene pjevačke gaže kako bi prehranila obitelj.

Uspone i padove u karijeri u stopu su pratili usponi i padovi u privatnom životu. Uvjerena da, prema vlastitim riječima, može živjeti bez novca ali ne i bez ljubavi, Judy je vječno tragala za muškarcem koji će ju spasiti od životnih nedaća.

Udavala se pet puta: godinu dana nakon razvoda od Davida Rosea (1944.), udala se za redatelja Vincentea Minnellija, kojemu je rodila kćer Lizu. Međutim, Minnelli je bio homoseksualac; jednom prilikom Judy ga je zatekla u krevetu s drugim muškarcem i u očaju pokušala izvršiti samoubojstvo.

Par se razvodi 1951., a Judy se ubrzo nakon toga (1952.) udaje za producenta Sida Lufta. Sid i Judy imali su dvoje djece: Lornu (1952.) i Joeyja (1955.). Nakon razvoda od Lufta (1962.) slijedi kratak, šestomjesečni brak s glumcem Markom Herronom (također homoseksualac). 15. ožujka 1969. Judy se udaje za vlasnik noćnog kluba Mickeyja Deansa, s kojim ostaje sve do svoje smrti (tri mjeseca kasnije).

Judy Garland umrla je 22. lipnja 1969. godine, nedugo nakon svog 47. rođendana. Službeni medicinski izvještaj kao uzrok smrti navodi slučajno predoziranje tabletama, no mnogi njenu preuranjenu smrt pripisuju posljedicama anoreksije ili oštećenja jetre uzrokovanog hepatitisom od kojega je bolovala 1959. Posthumno joj je dodijeljen Grammy za životno djelo (1997.).

Autor: Nada Kujundžić

Izvor: Voxfeminae