Jagoda Kaloper – Odlazak zvijezde

Jagoda Kaloper bila je posve svoja i autentična i to zato da bi potom mogla biti i sve drugo što je htjela.

Likovnosti i film, avangarda i bunt, iskrenost i vjerovanje kako umjetnost i filmska gluma može drugačije razmjestiti osobnost, vrijeme i prostor i dati mogućnost nesputana i slobodnog ostvarenja, bile su glavne crte i nadahnuća njezine kompleksne i nesvakidašnje pojave.

U suštini angažirane umjetnosti uvijek je provokacija. Ona najozbiljnija, temeljna i već prije intimno i duhom usvojena. Tako je bilo i s Jagodom. Povjerenje u sebe i odbacivanje svega prijetvornoga kako bi se lakše usredotočilo na izvođenje svega što bi trebalo da bude, da se zna ili vidi kako bi se shvatilo, razumjelo i donijelo potrebnu promjenu, označilo je njen umjetnički put od samoga početka.

Ključni motivi su uvijek prisutni. U “Lisicama” Krste Papića to je kritika ruralne sredine i nasilja. U “Ponedjeljku” Miroslava Mikuljana malograđanština, a u “Kućama” Bogdana Žižića strasti i zločina. Među čuvenima to je svakao film ”W. R. Misterije orgazma” Dušana Makavejeva nastao nadahnut Reichovom filozofijom i slikanjem otuđenja od seksualnosti kao uzroka opće poremećenosti. Vjera u potrebu mijenjanja svijeta tu je najviše došla do izražaja. Uostalom, ona je uvijek bila i prisutna u njezinom životnom stilu.

I posljednje izložbe i projekti. Žena u ogledalu i Sunset Boulevard raspravljaju o tome. Promijeni. O mogućnosti da se bude vlastitom zvijezdom sjajnijom od svakog glamura i poze. Istovjetnom onom od prije, ipak različitom, iskusnijom, mudrijom ali ipak podjednako svježom u zanimanju za drugo, bolje, svoje.

Ima u cijelom tom životu nešto veoma jasno, ponekad svirepo čisto ali i bolno poput ranjene zemlje koja nas sve vuče dole gdje nikoga svjetlost ne iznenadi posle smrtne noći. Biti svoj, biti autentičan. Zbogom Jagoda, vrijeme odnosi sve, čak i ova zora će proći.

Marijan Grakalić,  RGG