„Framing Britney Spears” – Simbol tamne strane showbiznisa

Foto: HULU 

Film je zanimljiv zato što problematizira dosta aktualnih pitanja, što sa showbiz scene što iz svakodnevnog života. Teme posljedica koje donose slava i bogatstvo, relativizacija položaja i seksualne objektivizacije žena, problema mentalnog zdravlja i pitanje uloge skrbnika su izrazito važne.

U zadnje vrijeme svjedočimo medijskom punjenju stupaca pod hashtagom #FreeBritney. Hashtag je postao popularan nakon što je u siječnju 2019. Britney uzela profesionalnu pauzu i pritom otkazala svoje planirano prebivalište u Las Vegasu, nakon što joj se otac razbolio.

Ubrzo je izašao podcast u kojem je na vidjelo izašla informacija kako je pravi razlog otkazivanja rezidencije u Las Vegasu bio taj što je istu otkazao njezin otac, nakon što je Britney odbila uzeti terapiju koja joj je prepisana zbog toga što je prekršila pravilo vožnje koju joj je otac zabranio. Ovog mjeseca streaming servis Hulu izbacio dokumentarni film „Framing Britney Spears”, čime je ponovno potaknuo aktualnost ove priče.

Okosnica filma je skrbništvo koje je otac Britney Spears, Jamie Spears, dobio nad njom 2008. nakon što je godinu dana ranije doživjela, medijski prilično popraćen, psihički slom. Njezin otac je pritom dobio punomoć nad cijelom njezinom imovinom koja se procjenjuje na 47 milijuna dolara. U samom sukusu problema, imovina još izgleda kao sporedna stvar, budući da najveći problem leži u tome što Jamie Spears još uvijek raspolaže cijelim njezinim poslovnim i privatnim životom.

Film je zanimljiv zato što problematizira dosta aktualnih pitanja, što sa showbiz scene što iz svakodnevnog života. Teme posljedica koje donose slava i bogatstvo, relativizacija položaja i seksualne objektivizacije žena, problema mentalnog zdravlja i pitanje uloge skrbnika su izrazito važne. Smatram kako bi „Framing Britney Spears” mogao biti zanimljiv i onima koji nisu njezini zagriženi fanovi.

U slavi sjedaju milijuni, no ništa ne sjeda bez naplate

Na početku filma prikazane su scene kako je Britney od malih nogu okružena svijetlima pozornice, puno prije nego što je …Baby One More Time ugledao svjetlo dana. Od ranih 90-ih sudjelovala je u emisijama poput „Star Search” i „The Mickey Mouse Club”. Uz sve to imala je prilično teško djetinjstvo – provela ga je u nesigurnom domu ili putujući s majkom, budući da joj je otac bio teški alkoholičar. Ironično je u cijeloj priči to što su upravo Jamieju Spearsu, osobi koja je propustila odrastanje Britney i njene sestre Jamie Lynn, dopustili da bude njezin skrbnik.

Svi mi pamtimo Britney kao slatku tinejdžericu koja je svojim hit singlom …Baby One More Time zasjela na prvo mjesto Billboard Hot 100 ljestvice prodavši pritom više od 10 milijuna kopija singla koji je ušao u anale kao jedan od najprodavanijih svih vremena. U tom trenutku Britneyin život posve se promijenio iz temelja. Preko noći je postala megazvijezda u glazbenoj industriji, a znamo što to znači za sve paparazze ovoga svijeta. Svi znamo kako su upravo ti paparazzi bili njezina najveća bolna rana, oni su bili glavni krivci za njezin psihički slom 2007. godine, skupa s njezinim tadašnjim tjelohraniteljima koji su pustili medije da trenutak brijanja glave ovjekovječe live prijenosom.

Javni prekid i prekasna isprika Justina Timberlakea

Također, u filmu se spominje i njezina poprilično javna veza s Justinom Timberlakeom s početka milenija. Timberlake ju je dobro unovčio tako što je nedugo nakon prekida lansirao jedan od svojih najvećih hitova Cry Me a River. Pjesma je poslužila kao direktna osveta Britney, budući da ju je u istoj optužio za preljub, a u video spotu se pojavljuje žena nalik Britney, iako joj cijelo vrijeme ne možemo jasno vidjeti lice. Kao šlag na tortu dolazi Jamie Spears koji se odjednom etiketira kao brižan otac, zabrinut za budućnost vlastite kćeri, a sve to kako bi pridobio dio financijskog kolača s kojim bi otplatio svoje dugogodišnje dugove.

Netko će na sve to reći kako je Britney sama za sve kriva jer je dobro znala u što se sve upušta kada je potpisivala višemilijunski ugovor s diskografskom kućom, no mnogi zaboravljaju kako je ona prilikom potpisivanja ugovora još bila maloljetna i kako zapravo cijela stvar nije bila nusprodukt njezine volje. Dodatna potvrda toga jest to što je ona svoj prvi javni nastup imala kao desetogodišnjakinja, a zna se čija je primarna odgovornost za takve stvari. Stavimo na stranu to kako je i zašto Britney ušla u showbiznis, važnije je sagledati kako ju je showbiznis tretirao. Iz svega navedenog vidljivo je kako nije imala ni malo privatnosti, a i ono malo privatnosti što je imala su joj oduzeli njezini najvjerniji ljudi.

Jedan od njih bio je upravo Timberlake koji je u javnost iznosio pikanterije iz njihova ljubavnog života, uključivši i podatak da je Britney s njim izgubila nevinost – dijeljenje takve informacije javnosti bilo je protiv njezine volje. Tanka linija između privatnog i javnog prokletstvo je s kojim se suočava svaka medijski eksponirana osoba, teško je u takvim okolnostima zadržati svoje ja i okružiti se s ljudima koji se neće okoristiti tobom. Takve situacije još teže mogu pogoditi žene jer su one češće nego muškarci na medijskom udaru, a i prirodno su često osjetljivije na takve stvari, što vidimo i na samom primjeru Britney.

Relativizacija i objektivizacija žene u showbiznisu

Dovoljno je samo baciti pogled na spot za …Baby One More Time i stvari odmah postaju jasnije. Britney kao sedamnaestogodišnjakinja nosi minicu uz podvrnutu košulju stavljajući fokus na svoje atribute, iako je riječ o običnoj školskoj uniformi.

Također, u istom spotu nosi kratke topiće i hlače niskog struka, što je ubrzo postao njen zaštitni znak, ali i modni standard tinejdžerica diljem svijeta. Tako je utjelovila lik vamp žene u nevinoj curi, a kada pridodamo pomalo dječji stil pjevanja koji je bio guran od strane njenog menadžera, dobili smo X-factor koji ju je izdvojio iz mase i donio željen medijski uspjeh.

Ona je time zapravo postala potpuni proizvod medijske industrije. S druge strane, medije nikada nije brinulo kako će se takva prezentacija stvari odraziti ne samo na njezine konzumente, nego i na same izvođače. Njih nije briga hoće li djevojke usvojiti krive vrijednosti i krivu percepciju sebe samih, niti im je bitno što će u cijeloj priči sam izvođač postati žrtva jer se i njega malo pita, pogotovo ako je u pitanju žena u pop glazbi.

Biti žena u pop industriji

Zna se da biti žena u pop industriji znači da primaran fokus nije toliko na glasu koliko na samom izgledu i generalnom imidžu izvođača. Seksizam je oduvijek bio povezan s glazbenom industrijom. Ne želim pritom reći da prioritet izgleda nije u fokusu i kada se radi o muškarcima u pop industriji, no jasno je da su  uvijek u pitanju bili različiti tretmani muškaraca i žena. Najbolji primjer za to je Timberlake koji se probio u zvijezde zahvaljujući javnom omalovažavanju svoje trenutne, a i bivše partnerice za što se ispričao tek nakon izlaska ovog filma.

Ili pak aktualni slučaj Jamieja Spearsa kojem je za službeno dobivanje skrbništva pomogla činjenica da je Britney žena koja je mentalno rastrojena i koja se ne može sama skrbiti o sebi. Zamislite obrnutu situaciju – psihički rastrojenu mušku pop zvijezdu – bi li otac tražio takav nadzor nad svojim sinom, a i ako bi došlo do zahtijevanja nadzora, sud vjerojatno ne bi prihvatio takvu odluku. U filmu je iznesena još jedna porazna činjenica – sama Britney nije nikada poželjela svog oca za skrbnika, što znači da je sud donio presudu koja je bila u potpunosti mimo njezine volje. Da koristim blaže izraze, sud je zaključio kako je ona posve neuračunljiva osoba na osnovu toga što je jednom doživjela psihički slom.

Znači li to da, ako žena doživi živčani slom, ostaje obilježena za cijeli život, pogotovo ako se u cijelu priču još uključi i postporođajna depresija od koje je u to doba Britney patila? Dakle, uz prezentiranje sebe kao osobe koja je poželjna industrijskim idealima, Britney dobar dio svog života vodi bitku s vlastitim ocem i na privatnom planu; Jamie Spears pokušava iskoristiti činjenicu što ima psihički rastrojenu kćer koju može do kraja financijski ‘iscijediti’ u svoju korist samo zato što je slavna i ranjiva.

Mentalno zdravlje pojedinca i pitanje uloge skrbnika

Sama srž cijelog #FreeBritney pokreta leži u postojanju skrbnika i opravdanosti njegove uloge. Od nekadašnje teen miljenice, Britney je nakon živčanog sloma počela puniti naslovnice tabloida svojim nepromišljenim postupcima, a njena je glazba pala u drugi plan te je postala medijskiom metom ismijavanja. Otac, kao skrbnik, dodatno je pridonio toj medijskoj slici jer dugo vremena javnost nije znala o čemu se točno tu radi. Javnost nije znala kako je ona praktički u izolaciji punih 12 godina jer toliko dugo nema pravo na raspolaganje svojim novcem i nekretninama, nema pravo glasa, nema nadzor nad svojom djecom, ne smije čak ni voziti auto. Sve je te informacije vješto skrivala na intervjuima.

Trebamo se upitati ima li ijedna osoba pravo uzeti cijeli život druge osobe u svoje ruke pod krinkom određene sigurnosti? Puno je tu nedoumica što bi se dogodilo da je Britney bila prepuštena sama sebi. Bi li skončala kao Amy Winehouse ili bi je zadesila sudbina Demi Lovato (i sama Britney dugi se niz godina borila s raznim ovisnostima). Upravo zbog tih paralela, zbog sličnih slučajeva u glazbenoj industriji, navedeni pokret ima i dosta protivnika, što je i razumno, jer njoj je bila potrebna pomoć u vrijeme najgore egzistencijalne krize.

Od toga je prošlo više od deset godina i suludo je očekivati da nakon tolikog vremenskog razmaka nije postignut nikakav pomak na mentalnoj razini. Uostalom, da je Britney zaista mentalno rastrojena, već bi našla načina za nauditi si neovisno o očevoj zaštiti. Sve oko čega se sada vodi pravni postupak, vodi se isključivo iz razloga koji su nadišli samu patronažu i već dulje vrijeme stoje isključivo kao razlozi koji su financijske prirode. Iako joj je sud uporno odbijao izaći u susret, nakon izlaska filma, na idućem ročištu sud je ipak uvažio jedan od njezinih zahtjeva koji se tiče podjele nadzora financijske kompanije Besser Trust i Jamieja Spearsa nad njezinim financijama. Tako se učinio prvi korak k Britneyinoj slobodi – njen otac više nema potpuni monopol nad njezinim financijama. Navedeni sudski proces zapravo je dokaz kako javnost može direktno utjecati na kreiranje mišljenja jer bez pritiska javnosti vjerojatno ne bi došlo ni do ovog malog pomaka.

Što možemo naučiti iz svega?

U zadnje vrijeme možemo svjedočiti kako ipak ima pomaka u cijeloj toj priči jer uz #FreeBritney trenutno je u tijeku i #MeToo pokret. Sve je jasnije kako je mizoginija dio stvarnosti showbiz industrije i sve su glasnije javne prozivke moćnih predatora. Najsvježiji primjer toga su nedavne optužbe Evan Rachel Wood oko nasilja koje je nad njom vršio Marilyn Manson, koji je nakon optužbi izgubio ugovor s diskografskom kućom. Također, ljetos je Tom Meighan izbačen iz Kasabiana jer je premlatio svoju zaručnicu. Ovog ljeta mogli smo svjedočiti gašenju neovisne izdavačke kuće Burger Records zbog niza anonimnih optužbi za seksualno napastovanje od strane njihovih potpisanih bendova.

Sve više se govori o nejednakosti i zlostavljanju žena na sceni i za očekivati je da će još sličnih priča poput ovih izaći kad-tad na vidjelo. Navedeni slučajevi poslužili su ujedinjenju javnosti i donedavno netaknutih zvijezda, kroz čija je svjedočanstva javnost uvidjela kako se mnogo bitnih stvari odvija iza kulise i kako nam se svijet slavnih servira često kroz ružičaste naočale. Bolje je da sve ide u tom mjeru i da se već jednom prestanu glorificirati privilegirani pojedinci koji se hrane manje moćnim pojedincima.

Piše: Eva Juraški, Ziher.hr