fbpx

Devet glumaca koji su dobili Oskara tumačeći istorijske ličnosti

image placeholder title

Američka Akademija filmskih nauka i umetnosti, koja početkom svake godine dodeljuje Oskare, preferira da nominuje glumce koji tumače likove koji su zaista i postojali. Ben Kingsli, Džudi Denč i Šon Pen su samo neki od njih.

1. Ben Kingsli – Mahatma Gandi

Ben kingsli

Ovaj čuveni britanski glumac rođen je kao Krišna Bandži 1943. godine. Otac mu je imao indijsko poreklo, a majka jevrejsko. Svoju karijeru započeo je davnih sedamdesetih i to u pozorištu, a tada je i promenio ime u Ben Kingsli. Svetsku slavu stekao je zahvaljujući ulozi Mahatme Gandija u filmu Gandi režisera Ričarda Atenboroa, koja mu je obezbedila Oskara 1982. godine.

2. Džudi Denč – kraljica Elizabeta I

Džudi

Džudi Denč, jedna od najboljih i najpoštovanijih filmskih i pozorišnih glumica svih vremena, dobila je Oskara za najbolju sporednu glumicu 1998. godine za ulogu kraljice Elizabete I u filmu Zaljubljeni Šekspir. 

3. Nikol Kidman – Virdžinija Vulf

nikol

Nikol Kidman je tokom svoje karijere tri puta bila nominovana za Oskara, a osvojila ga je 2002. godine za interpretaciju Virdžinije Vulf. Naime, reč je o jednom od najuspešnijih filmova u njenoj karijeri –  Sati, koji je režirao Stiven Doldri.

4. Kejt Blančet – Ketrin Hepbern

kejt blančet

Australijska glumica Kejt Blančet proslavila se 1998. godine ulogom kraljice Elizabete I u filmu Elizabeta, koja joj je donela nominaciju za Oskara za najbolju glumicu. Izgubila je od Gvinet Paltrou za ulogu u Zaljubljenom Šekspiru, ali je zato osvojila BAFTA-u i Zlatni globus za najbolju glumicu u drami. Samo nekoliko godina kasnije, to jest za ulogu Ketrin Hepbern u filmu Avijatičar iz 2004. godine, dobila je Oskara kao najbolja sporedna glumica.

5. Forest Vitaker – Idi Amin

Forest Vitaker

Vitaker je za ulogu ugandskog diktatora Idija Amina u filmu Poslednji kralj Škotske iz 2006. godine dobio više značajnih nagrada, uključujući i Oskara za najbolju glavnu ulogu. Takođe, mnogi su bili fascinirani činjenicom koliko se on zapravo bio uživeo u život svog lika – ugojio se 20-ak kilograma, naučio je da svira harmoniku, savladao svahili i Aminov istočno-afrički naglasak, proveo neko vreme u Ugandi itd.

6. Marion Kotijar – Edit Pjaf

Marion

Kotijareva je filmsku karijeru započela ulogama u francuskim ostvarenjima sredinom devedesetih, s tim što joj je prva značajna bila ona u filmu Taksi Lika Besona. Godine 2007. došlo je do preokreta u njenoj karijeri kada je zahvaljujući ulozi Edit Pjaf u biografskoj muzičkoj drami Život u ružičastom osvojila Oskara i jedina je koja ga je dobila za ulogu na francuskom jeziku.

7. Šon Pen – Harvi Milk

on

Šon Pen važi za jednog od najtalentovanijih holivudskih glumaca. Prvi put se pojavio na televiziji 1974. godine, a njegova karijera krenula je uzlaznom putanjom nakon uloge u popularnoj seriji Barnabi Džons. Za ulogu Harvija Milka u ostvarenju Milk režisera Gasa Van Sana dobio je drugog po redu Oskara: prvog je osvojio 2003. godine za ulogu Džimija Markama u filmu Mistična reka.

8. Meril Strip – Margaret Tačer

Meril

Meril Strip je apsolutni rekorder kada su u pitanju nominacije za Oskara – dobila ih je ukupno 19! Osvojila ih je tri: za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu Kramer protiv Kramera (1979) i za najbolju žensku ulogu u filmovima Sofijin izbor (1982) i Čelična dama (2011). Kada je reč o poslednjem filmu, on prikazuje mladost britanske premijerke Margaret Tačer, njen život tokom Folklandskog rata, ali i njenu svakodnevnu borbu sa nostalgijom i žalost za preminulim mužem. 

9. Danijel Dej-Luis – Abraham Linkoln

d.d

Danijel Dej-Luis, koji je odrastao u Engleskoj i Irskoj, poznat je po svojoj ekstremnoj posvećenosti i istraživanju prilikom pristupanja ulogama, ali i po tome što je jedan od najizbirljivijih glumaca svih vremena. Naime, Dej-Luis se od 1998. godine pojavio u samo pet filmova! Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su i tri Oskara za najboljeg glumca u glavnoj ulozi – za uloge u filmovima Moje levo stopalo, Biće krvi i Linkoln. Radnja filma Linkoln smeštena je u 1865. godinu i prikazuje poslednja četiri meseca Linkolnovog života, a režirao ga je Stiven Spilberg.

kafenisanje.rs