BORBA ZA LJUDSKOST U “THE GREAT HACK” I “THE MEASURE OF A MAN”
Izuzev pisanja, neće vas iznenaditi da se mnogi od nas bave i sporednim stvarima. Za mene je to studiranje prava, gdje sam napokon na petoj godini uspjela spojiti svoje dvije ljubavi – pravo i film, odnosno pisanje o istom.
Piše: Iva Kušurin
Tako na izbornom kolegiju pod vodstvom Sunčane Roksandić Vidličke, Pravo kroz film, i ove godine obrađujemo razne problematike gledajući filmove i analizirajući iste kroz jedan alternativni, pravni pogled. Rodila se ideja da svoje eseje pretvorim u kolumnu i spojim ugodno s korisnim, odnosno akademski s izvannastavnim. Prvijenac će biti komparacija filma „The Great Hack”, dokumentarca o uspjesima, ali i propasti kompanije Cambridge Analytica, te nemoralnom i nelegalnom iskorištavanju osobnih podataka za targetirano oglašavanje koje je uvelike utjecalo na ishod političkih kretanja u SAD-u i Velikoj Britaniji (između ostalih). Kratko ću se osvrnuti i na epizodu „The Measure of a Man” serije „Star Trek”, na koji način je pristupila problemu androida u ljudskom svijetu te definiciji osobnih prava istog.
O čemu se radi?
Dokumentarni film „The Great Hack” analizom slučaja kompanije Cambridge Analytica ukazuje na problematiku s kojom se počinjemo susretati na dnevnoj bazi. Plasiranje tolike količine osobnih podataka u stream interneta, velikom bespuću o kojemu još uvijek mnogi ne znaju puno, dovodi do stvaranja kritične mase sudionika čija bi prava mogla biti ugrožena. Najveći problem tu je, ipak, što neki ni ne znaju kad su im prava ugrožena, neki ne znaju ni da imaju prava, a neki jednostavno ta prava ni nemaju. Točnije, eksponencijalnim rastom i razvojem tehnologije vrlo brzo dolazimo do točke divergencije između nje i zakonodavstva jer ono jednostavno nije u mogućnosti toliko efikasno i brzo pratiti zahtjeve novog tržišta.
Zato i dolazimo do teze „neki jednostavno ta prava ni nemaju“ kao u slučaju Davida Carrolla koji je pokrenuo postupak protiv Cambridge Analytice kako bi povratio informacije o sebi koje su oni imali u svojem sustavu – točnije sve „data pointse“ koje su oni tvrdili da o njemu imaju. Tim zahtjevom on je postao naslovni lik bitke s ciljem da data rights postanu human rights. Upravo ta bitka je relevantna radi temeljnog načela kaznenog prava nullum crimen sine lege što u ovom kontekstu prevedeno znači da tehnološki divovi ne mogu kršiti naša prava te ne mogu odgovarati za isto to kršenje, ako ta prava nisu niti zapisana. A kršenja je bilo…
“Do So kampanja” – kako je marketing utjecao na smanjeni odaziv na izborima?
Osobno najzanimljivija teza filma mi je kampanja za izbore u Trinidadu i Tobagu pod geslom „Do So“. Ta kampanja je s ciljem da njezin klijent bude izabran ciljala njegove protuglasače i točnije podložne skupine naroda – apolitične, mlade te glasače opozicijske rase. Tako je manipulacijom tih masa, a kroz catchy sintagme i viralne videe postigla to da je 40% mladih odnosno 6% glasača potaknula da ne izađu glasovati, što je ultimativno bilo dovoljno za pobjedu njihovog kandidata. Problematična ovdje nije sama manipulacija glasačima, iako se i toga bitno dotaknuti. Gora stvar je što je ta kampanja, kao i brojne koje su joj prethodile, bila testno polje za velike dvije koje su poljuljale svijet. Tu se radi o Leave EU odnosno Brexit kampanji te Trumpovoj kampanji za izbore 2016.
Testiranje na slabijima
Cambridge Analytica je, dakle, svoje informacijsko i tehnološko oružje testirala u manje razvijenim zemljama, na manje zahtjevnim projektima i među niže obrazovanim građanstvom kako bi došla do cilja svojevrsne „nuklearne bombe“ koja je doslovce prodrmala svijet iz temelja. Slično kao i u anti-sweatshop pokretima, gdje se bori protiv dječjeg i opasnog rada koji se odvija u teškim uvjetima te je potplaćen, trebala bi postojati regulacija koja će priječiti ovakvo iskorištavanje i manipulaciju „slabijim“ narodima našeg planeta.
No, kako regulirati problem za koji nismo znali da postoji te koji ne možemo ni otkriti dok već nije polučio svoje učinke? Problem tehnološkog napretka je što svojevoljno izdajemo svoje podatke kako bismo bili u korak s vremenom – ako isto ne učinimo, postepeno ćemo postati ostracirani te socijalno / radno i drugačije nekompetitivni. Ti podaci su tada upotrijebljeni protiv nas, ciljanom manipulacijom putem oglasnog prostora. No takva manipulacija se ne može dokazati jer na kraju krajeva – mi smo ti koji na dan glasovanja dolazimo na biračko mjesto i zaokružujemo taj broj. Kako onda dokazati da praćenje našeg ispisa podataka dolazi do ciljanog oglašavanja koje na kraju utječe na naše mišljenje? To na kraju i nije nezakonito, već je samo kontroverzno, jer je temeljna odlika ljudskog bića njegova slobodna volja.
Zviždači – ključne figure u slučaju Cambridge Analytice
U ovom trenutku dolazi do ključne figure za daljnja saznanja – institut zviždača. S obzirom na to da neke psihološke procese nismo u mogućnosti dokazati (odnosno objekt kaznenog djela), u mogućnosti smo dokazati subjekt i njegovu namjeru za počinjenje istog. Ključnim iskazima dvaju zviždača, od kojih je jedna bila visoko pozicionirana u samoj tvrtki protiv koje je svjedočila, došli smo do nekih saznanja i dokaza do kojih je inače moguće doći jedino iznutra. Iako vrlo kontroverzan institut, potreba za štićenjem istog se upravo ukazuje kroz primjere ovakvih slučajeva, a regulacija zviždača kroz kazneno i radno zakonodavstvo je ključna kako bi se spriječila diskriminacija i potencijalna opasnost, a sama uloga postala privlačnijom, što bi uvelike pomoglo u borbi protiv gospodarskog i white-collar kriminaliteta.
Kako se Data približio čovjeku?
Na kraju je potrebno dotaknuti se i specifičnog slučaja iz epizode „The Measure of a Man”. Sama serija je svakako znatno ispred svog vremena. No, slučaj Datae i problematika radi li se o androidu ili emocionalnom biću je problem s kojim ćemo se tek susresti daljnjim razvitkom tehnologije. Kako se postaviti prema situaciji gdje robot poprimi ljudskost? Radi li se tada o čovjeku, stroju ili nečemu između?
Epizoda pokazuje kako strogo gramatičko tumačenje zakona ne dovodi do rješenja koje je prilagođeno aktualnim zbivanjima. Zanimljivo je suđenje čijom se odlukom Datain status mijenja – možemo takvu odluku povezati s ciljem ranije spomenutog Carrolla koji želi promijeniti status prava na podatke i svrstati ih pod ljudska prava. Simultano, Data okončavanjem suđenja statusnom odlukom postaje više od samog vlasništva te više nije samo stvar.
Jednako kako je u svijetu aktualna borba za prava LGBTQ+ zajednice, a konkretno u smislu zamjenica koje preferiraju da se koriste, odlukom kapetanice Louvois Data postaje „živo“ biće, a zapovjednik Maddox ga oslovljava s „he“ umjesto „it“. Tako se simbolizira borba, u stvarnom životu kao i u fikciji, te predstavlja značajan iskorak u borbi za ljudska prava (te prava svega što se može smatrati čovjekolikim).
