fbpx

Bondovo vrijeme neumiranja

Bondovo vrijeme neumiranja

Foto: triplle M

„Nije vrijeme za umiranje“ (No time to die) je posljednji film o Džejmsu (James) Bondu u kojem glumi Danijel Krejg (Daniel Craig). Spektakularan film, kojim se zatvara jedna era i pravi platforma za novu budućnost.

piše: Muhamed Kovačević

Uvijek neka romansa

Film Kerija Džodžija Fukunage (Cary Joji Fukunaga), nastao u vremenski „neprikladnom“ trenutku na vrhuncu pandemije kovida, vrlo lako je mogao da doživi potpuni debakl, pošto je prvobitna premijera sa jeseni 2020. prolongirana čak dva puta i prilično kasno se mimo ikakvih planova našla u svjetskim bioskopima. Klasični špijunski film, kao neprevaziđena akciona avantura odavno brendirane priče o najpoznatijem špijunu engleske obavještajne službe, počinje prilično neuobičajno.

Naime, sam uvod filma koji nas vodi u daleke i hladne nordijske šume, već na početku nam daje i konačni ključ rješenja misterije i radnje u cjelokupnom filmu. Ovakva vrsta retrogradne percepije priče u Bondu jedan je sasvim novi vid dramatizacije cjelokupne priče, koji do sada nije bio uopšte prikazivan na sličan način. Noviteti se nastavljaju i na momente neklasičnim romantičnim scenama dvoje zaljubljenih, koji se voze prelijepim predjelima srednje Italije u potrazi za novim životom. Pitanje koje se sugeriše ovdje jeste, da li vrhunski terenski špijun može imati „običan“ život? Odgovor nam stiže već u sljedećem kadru – ne može! I u realnom svijetu, a pogotovo na filmu, repovi prošlosti su uvijek nešto što nas prati dokle god postojimo na ovoj planeti. Bond to otkriva kao i uvijek na jedan sasvim dramatičan i krajnje opasan način. Iako istinski želi da raskine s tim njegov posao kao njegov stil življenja, to mu ne dozvoljava. Cijena koja je morala biti plaćena jeste nagli prekid kontakta s voljenom partnericom, doktoricom psihologije Medlin Svon (Madeleine Swann), koju je kao lik vrlo autentično utemeljila francuska glumica Lea Sedu (Léa Seydoux). Ta percepcija života koja vas u jednom trenutku prepušta osjećajima prema voljenoj ženi, a u drugom tjera da baš tu voljenu ženu strpate u voz s intencijom da je više nikada ne vidite i ne nudi baš puno opcija za nastavak priče, ali u samom filmu to i nije baš tako.

Tajna kao magičan zaplet

Herakles (Heracles) je novo moderno genetsko oružje, koje vrijeme uništenja potencijalnih neprijatelja podiže na jedan sasvim drugi nivo. Neobična je koincidencija da se jedna vrsta molekularnog oružja pojavljuje kao tema u vrijeme kada je svijet pogodila pandemija kovida. Istinsko pojednostavljivanje bi bilo, da je Bond samo najavio nešto od mogućih strahota koje će nas, ako ne budemo dovoljno pažljivi, sigurno sačekati u bliskoj budućnosti. A pažnja se odnosi na jedan bitan detalj koji se sugeriše u samom srcu filma, a to je: Da li koruptivni naučnici mogu biti naučnici? Odnosno, gdje je granica moralnosti između rada za neku obavještajnu službu ili rada za potencijalnog svjetskog masovnog ubicu. Naravno, taj dio misterije nije detaljno razrađen u filmu, ali je očigledno naglašeno, da ako bi se slična situacija desila u realnosti, da bi se problem rješavao i preko drugih obavještajnih službi koje, ovog puta je to baš precizno naglašeno, ne razgovaraju, odnosno ne komuniciraju jedna s drugom! Za neupućene to bi mogao biti šok, baš kao što šok i nastupa, kada se sazna da je novi tajni agent legendarnog broja 007 u stvari žena, i to tamnoputa žena! Priču koja se odvija u fantastično prelijepim predjelima Latinske Amerike od Jamajke, koja ima posebno historijsko značenje za cjelokupni historijat filma o Bondu, pa do Kube, zaokružuju stara i dobro poznata lica kao Feliks Lajter (Felix Leiter) kojeg je fantastično utemeljio Džefri Rajt (Jeffrey Wright) i potpuno nova, ali vjerovatno najaktuelnija lica, kao ono u liku Palome koje tumači prelijepa Ana de Armas. Bond ne bi bio Bond da ne prihvati ulogu, vraćajući se u „bazu“ kao suradnik druge obavještajne službe – CIA!

Konačni završeci

Kako to obično i biva, korumpirani naučnik završava s potencijalnim svjetskim masovnim ubicom, i to nigdje drugo do li na samoj granici između Japana i Rusije, kao naglasak na jedan davno zamrznuti sukob, koji je u sadašnjem vremenu i sadašnjim geopolitičkim tokovima jednostavno veoma važan. Cjelokupni otok, koji je za vrijeme drugog velikog rata bio vojna baza, sada je mjesto u kojem se nalazi laboratorija, u kojoj se uzgaja molekularno oružje, koje je prijetnja cijelom svijetu, odnosno, trenutnom svjetskom poretku. Da bi se došlo do tog cilja, Bond će završiti priču o svoja dva brata: lažnom bratu Blofildu kojeg glumi fantastični Kristof Valc (Christoph Waltz) i gore već spomenuti Feliks Lajter za kojeg i sam Bond u filmu govori kako mu je bio jako blizak. Rečenica koju Lajter govori pred svoju smrt: „Ovo je bio fantastičan život“, tražeći potvrdu od svog prijatelja Bonda, vjerovatno i jeste najbolji opis radnog mjesta, gdje gubite život u nekom bezveznom starom brodu, bez stvarnog grobnog mjesta.

Vrag je u detaljima, pa će se tako desiti da svoju finalnu misiju Bond obavlja kao pripadnik službe, sa svojim tradicionalnim zaštitnim brojem 007. Finalna misija, u kojoj Bond otkriva da je i otac, i to djevojčice koja je nastala iz veze s doktoricom Svon, uokvirena je u savršeni dijalog koji se odvija između Bonda i glavnog filmskog negativca Lucifera Safina (Lyutsifer Safin) kojeg je fenomenalno odglumio Rami Malek. Ipak, ideja da zlo pobijedi u filmu je prilično iznenađujuća, kao i vrlo emotivan kraj Bonda, koji nakon što biva otrovan molekularnim oružjem, između života bez djeteta i partnerice, bira spektakularno prženje bojevom municijom, uz scenu gledanja svoje konačne smrti. Tako jedan agresivan i hladnokrvan ubica ipak pokazuje svoje empatijsko lice i stranu, dajući svoj život za spašavanje osoba koje usitinu voli. Oproštaj od ovog lika Bonda, u kojem se navodi da neće traćiti vrijeme na postojanje nego na življenje života, jednostavno je jedna velika istina, koja karakteriše sve filmove o Bondu, koje je u čak pet epizoda odglumio izvrsni Danijel Krejg. Ta evolucija produkcijskog, ali i scenarističkog dijela filma je naprosto zapanjujuća. No, jedna stvar je sasvim sigurna, ko god bude naslijedio Krejga kao novi Bond, morat će da ponudi jednu sasvim novu priču, odnosno jednu sasvim novu autentičnost u ovoj sada već planetarnoj franšizi, koja ima milione fanova širom svijeta.

Za kraj posebno treba izdvojiti specijalne efekte u filmu, kao vrhunski standard za žanr u kojem se koriste. Nakon toga fantastičnu glumu Naomi Haris (Naomie Harris) kao Iv Manipeni (Eve Moneypenny), zatim autentičnog Ralfa Fajnsa (Ralph Fiennes) kao M i Bena Višava (Ben Whishaw) kao kvotermastera (Quartermaster) ili jednostavno Q-a. Ova tri uglavnom sporedna lika su bila tako karakteristična tokom cijelog perioda još od Skyfalla, baš kao što je bila karakteristična i gluma Lašane Linč (Lashana Lynch), koja je sigurni utemeljitelj agenta 007 kao ženskog lika. Ovo nas sve navodi da se zapitamo, kakav će tek nastavak franšize da bude. Posebno za kraj naglašavam muziku neprevaziđenog Hansa Cimera (Hans Zimmer), koji je svojim majstorijama film podigao na jedan sasvim novi level, vrijedan gledanja.

Autor: Impuls