Anthony Hopkins o pričanju priče o “heroju” koji je spasio na stotine djece

Foto: Warner Bros

Britanski mešetar koji je pomogao u spašavanju 669 djece od nacista u Drugom svjetskom ratu nije o sebi mislio kao o heroju. Glumac Sir Anthony Hopkins, koji ga igra u novom filmu, ne slaže se - kao ni oni kojima je pomogao.

Sir Anthony Hopkins za BBC govori putem Zooma. Javlja se iz svog doma u Los Angelesu, gdje jutro i on upravo ispija šoljicu engleskog čaja uz doručak. Dvostruki oskarovac redovno objavljuje postove za svojih 4,8 miliona pratilaca na Instagramu upravo iz te kuće.

„Amerikanci ne umiju da skuhaju čaj“, kaže.

85-godišnja filmska legenda za BBC govori o svom novom filmu, One Life (Jedan život), u kojem glumi Sir Nicholasa Wintona.

Sir Anthony (ili Tony, kako on kaže da ga moraju zvati) ne želi "preuzeti zasluge" za film jer je Winton "heroj djela". Sir Nicholas je bio um iza vozova Kindertransporta koji su dovozili uglavnom jevrejsku djecu iz bivše Čehoslovačke prije početka Drugog svjetskog rata.

"Nije želio da ga smatraju herojem. Samo se nadao da ćemo nešto naučiti iz toga."

Kada je Sir Nicholas intervjuisan 2014. godine, godinu dana prije njegove smrti u dobi od 106 godina, rekao je za BBC: "Nije bilo ničeg herojskog u tome. Bilo je samo pitanje organizacije i rada."

Ali ono što su on - i drugi - učinili da spasu djecu jeste bilo herojsko. O svojim postupcima nije pričao skoro 50 godina, sve dok se njegova priča nije pojavila u Sunday Mirror-u i na BBC-jevoj emisiji „That's Life“ (To je život).

Winton to u tom trenutku nije znao, ali je ekipa emisije Esther Rantzen okupila preživjele koje je on spasio.

"Mogu li da pitam", rekao je voditelj, "da li večeras u našoj publici postoji neko ko duguje život Nicholasu Wintonu? Ako jeste, možete li ustati, molim vas?" Svi u prvih pet redova su ustali. Bio je to nevjerovatan trenutak TV-a.

Johnny Flynn, koji u filmu igra mladog Wintona, kaže da je Sir Nicholas decenijama razmišljao o onome što nije uspio da uradi, a ne o onome što je uspio. "Posljednji voz sa 250 djece trebao je krenuti onog dana kada je Njemačka napala Poljsku i zatvorila sve granice. Tako da je za njega to tragedija, a on ne želi da prihvati ono što zna da je istina, a to je ono što dogodilo toj djeci."

Vjeruje se da je samo dvoje od njih 250 preživjela rat. Sir Nicholas je, priča Flynn, osjećao "duboku sramotu" zbog toga.

Uprkos tome, smatra se da je oko 6.000 ljudi danas živo zbog onoga što su on i drugi dobrovoljci u Pragu izveli. U sceni filma One Life, kojom se prikazuje taj nezaboravni trenutak iz emisije „That's Life“, pojavljuju se i potomci preživjele djece Kindertransporta. „Bio je to zaista emotivan trenutak“, kaže Anthony Hopkins. "Ali mislim da je cijela ova priča uticala na mene i da je zapravo ostala sa mnom kroz cijeli moj život."

Velški glumac rođen je 1937. godine i imao je 18 mjeseci kada je objavljen rat. Sjeća se "bombardiranja Swanseaja i vazdušnih napada".

Prisjeća se i kako je sa roditeljima otišao u London 1945. godine kada je "cijela Evropa bila u ruševinama". Njegov otac je otišao na izložbu šokantnih prvih fotografija koje su nastale iz koncentracionog logora Bergen-Belsen nakon što su ga u aprilu oslobodile britanske trupe.

Mladi Tony i njegova majka "sjeli su na klupu u parku", jer im je rečeno da "ne mogu dovesti dječaka tu".

Poslije je njegov otac "rekao nešto što ga je pratilo cijeli život. Rekao je: 'Oni su hodajući kosturi'. Tragična stvar je što mi izgleda ne učimo".

Anthony dodaje da se slaže sa Nicholasovim stavom o izbjegavanju sukoba, odnosno da je „jedini put, put kompromisa". "Razmislite i obratite pažnju kako na sve gleda neko drugi", dodaje. "Umjesto kulture u kojoj sada živimo: 'Ne, ti griješiš, ja sam u pravu'. To je užasno."

Flynn misli da je „One Life "dobra priča za današnje vrijeme", s "dva ogromna sukoba" koji se graniče sa Evropom, puni nasilja i previranja. "Znam da filmovi ne mijenjaju svijet, ali mogu natjerati ljude da malo razmisle. Mislim da je na ljudima da se zalažu za ono što vjeruju da je ispravno i nadamo se da će ova priča to probuditi."

Renate Collins, koja je, sa pet godina, (tada se zvala Renate Kress), bila u posljednjem Kindertransportu koji je stigao iz Praga. Tog dana je imala pljuskavice i temperaturu 40. Njena majka je htjela odgoditi odlazak svoje dragocjene kćeri.

"Naš doktor je rekao: 'Ako je ne stavite u ovaj voz, ona nikada neće otići'. I bio je sasvim u pravu, jer već sljedeći voz nije krenuo."

Renate je nakon toga sretno udomljena, a kanije je usvojila porodica u Rhonddi. Pisala im je prije dolaska, rekavši im da ne voli špinat i da bi mogla biti vrlo "dobra djevojčica ako joj daju puno sladoleda.

Ali "nije bilo puno sladoleda za vrijeme rata", kaže ona.

Renate je nastavila primati pisma od svojih roditelja, uključujući, srceparajuće, posljednje pismo iz 1942. godine, uz pomoć Crvenog križa iz koncentracionog logora Theresienstadt, sjeverno od Praga. U samo 22 riječi (od maksimalno dozvoljenih 25) poželjeli su joj: "Puno sreće za rođendan. Neprestano mislimo na tebe. Dobro smo, nadamo se i ti. Puno ljubavi, srdačan pozdrav i zahvalnost tvojim udomiteljima."

Nacisti su ubili šezdeset četiri člana Renatine porodice, uključujući njene roditelje.

Donirala je svu njihovu prepisku Biblioteci Holokausta Wiener u Londonu, koja drži najveću britansku arhivu Holokausta. Renate je bila u drugom redu u studiju emisije „That's Life“ 1988. godine, trenutak za koji kaže da je bilo "veoma emotivno iskustvo".

"Unaprijed smo bili nekako uzbuđeni, ali smo poslije bili prilično tihi, jer smo iznenada sreli gospodina koji nas je izveo." Kao i mnogi preživjeli, Renate je kasnije upoznala Nicholasa.

"Bio je veoma introvertan", kaže ona. "Zapravo, nije želio da iko sazna. Nije želio nikakvo priznanje."

Kao jedan od najcjenjenijih britanskih glumaca, Anthony Hopkins je dobio mnoga priznanja, ne samo Oscara za film „Kada jaganjci utihnu“ 1992. i „Otac“ 2021. godine.

Ali on je skroman dok se približava velikoj 86. godini. „Bio sam najsretnija osoba na svijetu“, kaže. On se danas kaže "suočava sa neizbježnim – tvrdi da se osjeća pomiren s tim više nego ikad".

"Ne znam ni zašto glumim, pa kad bilo koji mladi glumac kaže: 'Kako to radiš?', ja kažem: 'Ne znam. Nauči svoj tekst, pojavi se i ne udaraj o namještaj. Ali budite suosjećajni, suosjećajni, suosjećajni - i imajte razumijevanja."

U svojoj kući sjedi ispred police za knjige koja uključuje radove o raznim velikim umjetnicima, među kojima su Rosetti i Hockney. I sam je umjetnik i kaže da je nedavno imao nastup u Las Vegasu. On je i pijanista i kompozitor, i često sve to objavljuje na svom profilu na društvenim mrežama. Dakle, ko je pravi Anthony Hopkins? „Iznenađen sam što sam još uvijek ovdje. Cijeli život sam bio grešnik, bio sam loš momak. Ali samo sam zahvalan što ujutro ustanem. Slikam, sviram klavir, Pišem i komponujem muziku. Moram, jer smo odavno mrtvi. I uživam u svakom trenutku koji sada imam."

federalna.ba/BBC