Zaboravljeni ljudi - Ljubo Lah, slikanje kao način života
Jedan od najpoznatijih bh umjetnika Ljubo Lah, rođen je u Sarajevu 13. 1. 1930. godine
Završio je školu likovnih umjetnosti u Sarajevu 1949. Još kao učenik III. razreda privukao je pažnju velikih slikara kao što su Ismet Mujezinović, Krsto Hegedušić, Milo Milunović i drugi. U početku je pretežno radio portrete pod uticajem starih majstora, ali se pritom predstavio svojim posebnim prodiranjem u psihologiju portretiranih likova. Kao izuzetan talent, pri upisu na Akademiju likovnih umjetnosti, pokazao je zrelost kompletnog slikara te je kao izuzetak upućen u Državnu majstorsku radionicu profesora Đorđa Andrejevića - Kuna, gdje je ostao četiri godine i s uspjehom dobio diplomu. Neko vrijeme pokazivao je u svom slikarstvu zanimanje za figurativni geometrizam, ali je ipak u njemu prevladala sklonost prema poetskom realizmu, bogatom raznorodnim pjesničkim doživljajima i raspoloženjima. Neko vrijeme bio je profesor na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, a potom do penzije na Školi za primijenjenu umjetnost u Sarajevu.
Ljubo Lah je slikar koji se cijeloga života, od prvih dodira sa svijetom likovne umjetnosti, zanima za slikarstvo i sve tokove slikarskih struja. Dok je bio mlađi, putovao je po svijetu i obilazio galerije, muzeje, izložbe, a kad mu je to postalo teško i nemoguće, zatvoren u svoja četiri zida, uz muziku i slikarski stalak, pomno prelistava monografije svjetskih slikara, onih starih – prijašnjih i ovih mladih – sadašnjih. Ali ne koleba se. Ostaje vjeran temeljnim načelima slikarskoga umijeća i poticajima svoga unutarnjega nadahnuća. Svjesno je prihvatio život određenog odricanja i žrtve, osame i društvenog zaborava. On slika na brzinu. Time se ponekad ističe Lahova izvanredna darovitost, a ponekad sumjna u vrijednost njegova djela. Lah je sigurno slikarski fenomen – rijetka pojava po svojoj darovitosti. On je ozbiljan slikar, svjestan odgovornosti za svoj rad i učinak, nadasve svjestan nužnosti pripreme za rad: sazrijevanja, zrenja onoga što želi naslikati kao i načina kako to učiniti. Dok sluša muziku ili prelistava monografije drugih slikara, on rješava upravo te zadatke jednako kao kad satima promatra sliku što, tek započeta, stoji na slikarskom stalku. Kroz svoje slikarstvo Lah izriče svoja nadahnuća i svoja pjesnička raspoloženja, ali i svoj pogled na sijet. Iako povučen, u suženom prostoru i izboru zanimanja za slikarstvo i muziku, osjeća svu dubinu i težinu čovjekovog života, ponire u dubinske slojeve i razmišlja o čovjekovoj sudbini, zna za uspone i padove, naslućuje tajnu sreće i neizrecive boli. U tom nerazmrsivom i nerješivom vrtlogu, on se snalazi i strpljivo nosi s doživljajima radosti i tuge, ali uvijek se svjesno i podsvjesno svrstava na stranu čovjeka i njegovih plemenitih nadahnuća. Ljubo Lah voli čovjeka i raduje se njegovoj sreći!
BOSANKA 2
Za drugi lik njegove BOSANKE. mogli bismo kazati da je to portret djevojke u narodnoj nošnji, crtež tušem, pomalo obogaćen dodirima tušem u boji. Na ovom su crtežu mrlje na kosi i odjeći znatno povećane i pojačane te liku daju stamenu čvrstoću i jedru punoću. To je djevojka rascvjetane mladosti, nabijena životnom snagom. Ta svojstva krase i njezino lice – crte su lica određene, oštre i čvrste, a usta joj jasno govore kako ona dobro zna što hoće, a što nikako neće.
Ljubo Lah je umro 2010. godine u Sarajevu. Otišao je onako kako je i živio, tiho i samozatajno.
Impulsportal
