Taras Ševčenko - pjesnik, slikar, umjetnik

Taras Grigorovič Ševčenko (Ukrajina, 9. mart 1814. - Petrograd, 10. mart 1861.) ukrajinski je pjesnik, slikar i humanist. Njegovo književno naslijeđe smatra se temeljem novije ukrajinske književnosti. Poznat je i kao vrhunski umjetnik, iza sebe je ostavio mnoštvo slikarskih remek-djela.

Bio je član Ćirilometodskog bratstva u Kijevu. Proveo je 10 godina u progonstvu. U svojim je istorijskim djelima prikazao borbu ukrajinskog naroda protiv socijalnog i nacionalnog ugnjetavanja. Branio je ideju nezavisnosti Ukrajine.

Ševčenko je rođen u kmetskoj porodici. S devet godina umire mu majka, a dvije godine kasnije i otac. S četrnaest godina postao je sluga na dvoru svoga gospodara. Još je u djetinjstvu kod malog Tarasa primijećen slikarski talent, a kako je pratio gospodara P. Engelgardta na njegovim putovanjima u Vilnius, a kasnije i u Petrograd, u hodu je učio osnove slikarstva.

Taras Ševčenko, Ciganka, akvarel 1841.

Njegov je talent uočio tada uticajni progresivni ruski slikar Karl Brjullov, koji je inicirao zamisao o tome da Ševčenka otkupi od njegova gospodara i da mu se dodijeli sloboda. U tu svrhu Brjullov je donirao portret svoga prijatelja i pjesnika Vasilija Žukovskog, i novcem dobivenim od prodaje portreta na aukciji, 5. maja 1838. Ševčenko koji je tada napunio 22. godine, otkupljen je od svog gospodara za 2500 rubalja.

Nakon 1838. godine Ševčenko je primljen na umjetničku akademiju u radionicu Karla Brjullova kod kojeg je čak i jedno vrijeme stanovao. Nakon godinu dana od upisa na akademiju, na jednom od ispita Ševčenko je bio nagrađen srebrnom medaljom za jedan svoj krajolik koji nažalost nije sačuvan.

Dana 22. marta 1845. Vijeće umjetničke akademije donijelo je odluku da se Ševčenku dodijeli titula slobodnog umjetnika.

Taras Ševčenko, Odaliska, akvarel, 1840.

Ponovno putuje u Ukrajinu gdje se susreće s članovima Ćirilometodskog bratstva, tajne političke organizacije koja se zalagala za široko političko reformiranje Ruske Carevine. Nakon što ih je carska vlada razotkrila, svi su članovi, uključujući i Ševčenka, bili uhapšeni i poslani u zatvor u Petrograd. Potom je unovačen u vojsku i na deset godina prognan u Orenburg duboko u unutrašnjosti Rusije. Izričući mu kaznu, car Nikolaj I. napisao je: "Držati pod strogim nadzorom, sa zabranom pisanja i slikanja!".

Svoje posljednje godine Taras Ševčenko proveo je pišući poeziju, slikajući i dorađujući stara djela, ali nakon toliko godina provedenih u progonstvu, njegova je bolest toliko uznapredovala da mu više nije bilo spasa. Umire u Petrogradu 10. marta 1861.

Umro je samo sedam dana prije ukidanja kmetstva.

Portret Schepkina, fragment, olovka, 1858.

Oporuka

Umrem li, pokopajte me

Sred prostranih stepa, 

Oko mene da se širi Ukrajina lijepa.

Da iz groba mogu gledat

Livade i polja

I slušati bučni Dnjepar, 

Koliko me volja.

Pa kad on iz Ukrajine

Do u sinje more

Krv dušmansku ljutu spere - 

Polja ću i gore

Ostaviti i poletjet

Do samoga boga

Da se molim. A sve dotle - 

Ne priznajem boga.

Ustajte pokopavši me, 

Okove slomite

I slobodu tad dušmanskom

Krvlju poškropite!

I novoj porodici, 

Slobodnoj; bez sjene, 

Dobrom, blagom kojom riječju

Spomenite mene!

Priredila Jelena Jevđenić

Impulsportal