Gotičke katedrale – tragovi večnosti
Gotička se umjetnost pojavila iznenada, poput bljeska svjetlosti nakon višestoljetnog mraka srednjeg vijeka i u samo nekoliko godina dosegla vrhunac u mnoštvu novih elemenata bez prethodnih razvojnih etapa. Intrigantno je kako su graditelji, za koje se još uvijek ne zna odakle su sakupili svoja znanja, tijekom samo jednog stoljeća podigli stotinjak savršeno zamišljenih i zadivljujuće izvedenih katedrala.
Cathedral of Santa Eulalia, Barcelona
Atila Barta
Gotička se umjetnost pojavila iznenada, poput bljeska svjetlosti nakon višestoljetnog mraka srednjeg vijeka i u samo nekoliko godina dosegla vrhunac u mnoštvu novih elemenata bez prethodnih razvojnih etapa. Intrigantno je kako su graditelji, za koje se još uvijek ne zna odakle su sakupili svoja znanja, tijekom samo jednog stoljeća podigli stotinjak savršeno zamišljenih i zadivljujuće izvedenih katedrala.
Gotičke su katedrale jedinstvena sinteza matematičkih i astronomskih spoznaja, graditeljskih, umjetničkih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Od samih početaka one izmiču pokušajima da ih se u potpunosti rastumači. Svojim podzemnim kriptama, zagonetnim labirintima, veličanstvenim portalima, stupovima i svodovima obasjanim magičnom svjetlošću vitraja, omogućavaju susret čovjeka sa samim sobom, usmjeravajući ga prema vječnosti.
Amiens Cathedral, France
ZNAČAJ GOTIKE
Nakon pada Rimskog Carstva, velika većina kulturnih vrijednosti antike uništena je u ratovima u zapanjujuće kratkom vremenu, a znanstvena, umjetnička i filozofska dostignuća gotovo su potpuno pala u zaborav. Europa je utonula u srednji vijek iz kojeg se bilo vrlo teško izdići zbog više razloga. U malim, međusobno neprekidno zaraćenim državicama ljudi su živjeli u feudalnoj izolaciji, u bijedi i neznanju, desetkovani ratovima i različitim epidemijama. Rijetki putovi, izgrađeni još u rimskom periodu, bili su slabo održavani i vrlo nesigurni zbog pljačkaških skupina. Jedini baštinici znanja bili su zatvoreni, puku nedostupni samostani. Slika svijeta svedena je na starozavjetne dogme, a Zemlja je postala ravna ploča oko koje se vrti cijeli svijet. Uslijed ovakvih okolnosti, pojava gotičkih katedrala u Francuskoj sredinom XII. stoljeća bila je izuzetno važna, ne samo zbog originalnosti stila već zbog utjecaja na sve društvene aspekte.
Gotičke su se katedrale započele uspinjati k nebu u St. Denisu i Sensu (1140-ih), a zatim su uslijedile u Laonu i Parizu (1160-ih). Vrhunac rane gotike nastaje u Chartresu i Bourgesu (1190-ih), a kruna su katedrale u Reimsu, Le Mansu (1210-ih), Amienu i Beauvaisu (1220.- 1240.).
Iako je svaka jedinstvena, sve ih povezuje isti kanon i ista ideja koja se proteže od dubina kripti preko elegantnih stupova i šiljatih svodova do tornjeva i rascvjetava se u vitrajima i rozetama. Koliko je ta ideja bila snažna, svjedoči činjenica da se munjevito proširila po cijelom kršćanskom zapadu i gotovo nepromijenjena održala cijelo jedno stoljeće, utječući još i na sljedeća tri.
Tko su bili pokretači ove ideje? Otkuda im smjelost da se upuste u izradu toliko složenih građevina dotad nezamislivih dimenzija? S kojim su sredstvima gradili kada gradovi u to vrijeme nisu imali dovoljno ni za obične obrambene utvrde? Od kuda toliki majstori zanata i kako se prenosilo znanje kada znamo da se istovremeno gradilo i na dvadesetak mjesta? Kakva je to snažna vizija poticala ljude da započinju i sudjeluju u nečemu čiji završetak neće doživjeti? I što je možda najvažnije, zbog čega i radi koga je uopće započela sva ta gorljiva gradnja?
Odgovori na većinu pitanja prekriveni su velom povijesti i postali su zagonetke koje periodički uzburkavaju javno mnijenje. Da li je samo slučajnost da se upravo prije naglog razvoja gotike proširio utjecaj templarskog reda? Poznato je da su se vitezovi templari vratili nadahnuti iz Svete zemlje, ponovno donoseći u Europu mnoga izgubljena znanja antike, Egipta i Istoka, koja su čuvali tada vrlo napredni Arapi.
Notre-Dame Cathedral
GOTIČKA SAKRALNA ARHITEKTURA
Gotička umjetnost nije proizašla iz romanike, kako se često tumači, nego se kao nova forma neovisno razvijala u istom vremenu. Zahvaljujući ponovnom otkrivanju matematike i sakralne aritmetike, arhitektura je obogaćena znanjem koje ne samo da je olakšalo izvedbu građevine, već ju je i obogatilo simboličkim elementima.
Osnovni matematički ključ koji gotičke katedrale čini jedinstvenima je zlatni rez ili zlatna proporcija, a glavno stilsko obilježje gotike jest forma šiljatog luka. Lukom je povezan svaki raspon u katedrali, od najmanjeg prozora do najvećih lukova svoda. Zahvaljujući tome, napetost kamenih blokova sjedi­njenih u konstrukciji katedrale čini od nje savršeno profinjen glazbeni instrument kojim odzvanja unutrašnja harmonija. Šiljati svod ima i snažan psihološki utjecaj na čovjeka, djelujući tako da mu “uzdiže” pogled iz horizontalnog svijeta svakodnevnog života prema uzvišenom, nebeskom.
Osim šiljatog luka, gotički se stil proslavio još jednim osebujnim graditeljskim rješenjem, tzv. kontraforima, pomoću kojih su sile pritiska golemog svoda prenesene na vanjske potporne stupove. To je omogućilo podizanje svoda katedrale do iznimnih visina, bez masivnih nutarnjih stupova, te izvedbu zidova kojima dominiraju prekrasno ukrašeni prozori.
Horizontalno se plan gotičkih katedrala sastoji od tri osnovna geometrijska oblika: kruga, kvadrata i pravokutnika, koji označavaju tri važne etape prolaska hodočasnika prema oltaru. Krug se nastavlja na ulazni dio katedrale i ima formu labirinta kvadrat je označen s četiri središnja stupa na križištu, a iza njega je pravokutnik, nekadašnje mjesto oltara. Vertikalno su također satkana tri plana – od kripte koja predstavlja podzemni svijet, glavnog broda koji odgovara zemlji, do svoda koji je simbolička predodžba neba. Prema kanonima sakralne arhitekture, upravo ovi arhetipski elementi čine neku građevinu hramom.
Osnovna osobina gotičkih katedrala je orijentacija glavnog dijela hrama prema istoku i točki izlaska Sunca u trenutku posvećenja.
Ništa manje važna karakteristika gotičkih katedrala vezana je uz njihov smještaj i raspored. Podizane su na svetim mjestima – drevnim mjestima hodočašća iz pretkršćanskih vremena. Uglavnom su to posebno istaknuta mjesta u prirodi poput brda, izvora, rijeka ili otoka što od njih čini prirodna svetišta. Jedna od nerazjašnjenih zagonetki vezana je uz razmještaj najranijih gotičkih katedrala posvećenih Djevici Mariji. Katedrale Notre Dame zajedno formiraju skup točaka na karti koje reproduciraju na Zemlji raspored zvijezda u zviježđu Djevice.
Notre-Dame Cathedral
PORTALI
Velika osebujnost gotičkih katedrala ogledava se i na portalima. U doba kada je malo ljudi znalo čitati i pisati, uključujući i vladare, na bogato ukrašenim portalima razotkrivala su se znanja, skrivana dotad u samostanima. Kipovi grupirani oko vrata i reljefi na nadvratnicima i timpanonima predstavljaju ne samo Bibliju pretočenu u kamen, nego i iznenađujuće široko poznavanje antičke tradicije i drugih zaboravljenih starih kultura.
Osim što su svi remek-djela kiparske umjetnosti, začuđuje i njihov broj. Svaka od katedrala okružena je stotinama kipova i tisućama savršeno isklesanih reljefa. Kao da je i najskromniji šegrt, potaknut nadahnjujućom snagom zajedništva, klesao poput poznatih velikana renesanse. Nama i nakon toliko vremena ovo može biti poučan primjer kolika je snaga molitve učinjene rukama iz plemenitih pobuda, jer ovakva se čuda ne mogu postići ni zlatom ni prisilom. Nije slučajnost i što su skulpture izvorno bile smještene isključivo s vanjske strane katedrala, a njihovo razumijevanje ovisi o učenosti promatrača.
Gotičke katedrale uglavnom imaju tri portala – zapadni, sjeverni i južni, svaki s trojim vratima.
Zapadni portal je mjesto ulaska u katedralu. Mjesto gdje bi hodočasnik trebao napustiti svjetovno da bi se mogao susresti sa svetim. Zbog toga reljef iznad središnjih vrata prikazuje Krista u trenutku uzašašća, jasno ukazujući da se do vječnog dolazi isključivo smrću prolaznog. Značenja reljefa sa zodijakalnim znakovima i prikazima nalik alkemijskim postupcima su izgubljena.
Sjeverni portal je najtamniji dio katedrale. Prikazani su starozavjetni događaji, dolazak Kristov, njegovo rođenje, očitovanje pred pastirima i poklonstvo kraljeva.
Prikazi na južnom portalu veličaju Krista s apostolima. Mučenici i svjedoci vjere prikazani su kako stoje nad vlastitim kušnjama. Najupečatljiviji je prikaz Krista kako stoji nad čudovištima, tj. iznad svih dvojnosti i proturječja, a ujedno povezuje i podupire kraljevstvo nebesko. U ruci drži zatvorenu knjigu, naglašavajući vrijednost proživljenog znanja punog ljubavi.
Milan Cathedral
UNUTRAŠNJOST
Svaka gotička katedrala u svojoj dubini skriva kriptu, svijet podzemlja, ali ne u značenju pakla, već sjedišta nevidljivih snaga povezanih s misterijem uskrsnuća. U kriptama se uglavnom slavila Djevica Marija u liku Crne Gospe izrađene od tamnog drveta. Njezina čudotvornost i iscjeliteljska moć često su i bili razlogom hodočašća. U najstarijim vremenima kripte su korištene i kao krstionice.
Unutrašnjost katedrale predstavlja mjesto realizacije “ovozemaljskog života“, mjesto boravišta za kratki životni vijek. Čovjek se kreće kroz horizontalni plan povrh kripte, ali ispod svoda, i prvo nailazi na labirint – simbol svih nutarnjih lutanja. Hodočasnici su ga nekada prolazili na koljenima. Dolaskom do središta čovjek zapravo stiže do svog vlastitog središta.
Vitraji, još jedan od dragulja gotičke umjetnosti, zamijenili su osli­kane zidove romaničkih crkava zidovima od svjetla, stvarajući neopisiv dojam. Majstori staklari su iznutra izveli ono što su izvana napravili klesari i kipari. Staklima različitih boja i geometrijskih oblika stvorili su ne samo različite biblijske prikaze, već i rozete mandaličkih oblika, prikaze zodijaka, ali i važne događaje iz francuske povijesti. Vitraji rasipaju jedinstvenu svjetlost Sunca u bezbroj boja, ukazujući na to da se iza vidljivog mnoštva krije jedinstvo. Čarolijom svjetla prenesena je sveta poruka. Stari vitraji su posjedovali kvalitetu i kolorit koji se danas ne mogu ponoviti na onakav način kako su ih izrađivali gotički majstori. Staklo je bilo obrađeno tako da je propuštalo točno određenu količinu svjetlosti. Zahvaljujući tome, u unutrašnjosti gotičkih katedrala jednaka je količina svjetla i usred dana i u polutami sumraka.
Svod, nebo katedrale, podsjeća na preokrenutu arku.
Posrednička uloga katedrale kao hrama kristalizira se na mjestu križišta uzdužnog i poprečnog broda. To je najvažnije mjesto u gotičkim katedralama jer se sjedinjuju horizontalna i vertikalna os. To je mjesto fiksiranog vremena i prostora, mjesto uzašašća. Doći na to mjesto cilj je svakog hodočasnika.
Rijetko su se kada u povijesti ponovili sličan optimizam i kolektivno sudjelovanje u izgradnji sakralnih obje­kata koji su vladali u tada siromašnoj i zaostaloj Francuskoj. Očito su idejni začetnici i graditelji postigli svoju namjeru da izgradnjom katedrala pokrenu ljude, od najsiromašnijih do najimućnijih, kako bi kroz vlastito sudjelovanje otkrili ili obnovili temeljni smisao religije. Jer religar znači “povezati”, “sjediniti”, a označava vječnu potrebu čovjeka da se poveže sa samim sobom, s drugima i s Bogom. I doista, ima li boljeg načina za to od zajedničkog rada čiji je rezultat hram podignut u slavu Boga?
