Foto: Wikipedia
Američki magazin Rolling Stone posvetio je posebnu pažnju problemu prodaje koncertnih ulaznica nakon eskalacije cijena ulaznica za nastupe Brucea Springsteena koje su dosezale astronomske iznose od čak 5.000 američkih dolara. Ispitani stručnjaci se slažu se da tržište izvan kontrole i da problem treba riješiti, ali niko ne zna kada i kako.
“Posljednja četiri desetljeća Backstreets Magazine u potpunosti se posvetio svijetu Brucea Springsteena. Dugogodišnji urednik i superfan Christopher Phillips i njegov tim svaki novi album, arhivsko izdanje i koncert tretiraju kao radosne događaje. Ali 24. srpnja, nekoliko dana nakon što su ulaznice za Springsteenovu dugoočekivanu turneju s E Street Bandom puštene u prodaju i zapanjile obožavatelje koji su naišli na ulaznice koje su koštale više od 5.000 dolara, Phillips i društvo našli su se u neobičnoj poziciji da napišu duboko kritički uvodnik o svom heroju”, stoji u uvodu teksta “The Ticket Marketplace is Broken. Here’s How to Fix It” u Rolling Stoneu.
No to je bio samo vrh ledene sante. Obožavatelji Springsteena nisu sami u svom ogorčenju. Otprilike u isto vrijeme, obožavatelji Adele koji su htjeli kupiti ulaznice za njezinu odgođenu rezidenciju u Las Vegasu na StubHubu vidjeli su da su mjesta u prvom redu od 670 dolara skočila na vrtoglavih 40.000 dolara. Brzi pogled na Ticketmaster otkriva da su sjedala za “bočni pogled” za Lady Gagu na stadionu MetLife u New Jerseyju 445,80 američkih dolara (ulaznice za prednji boks iznose 923,40 američkih dolara), a prime-sjedala na katu za Motley Crue, Def Leppard i Poison u PNC Parku u Pittsburghu će košta 987,50 američkih dolara.
Gnjevne reakcije obožavatelja više nitko ne može pobrojati, i sve se slažu u jednom, a to je da je pohlepa glazbenih zvijezda otišla predaleko.
U Rolling Stoneu navode da je istina daleko kompliciranija. Navodi se da je za sadašnje stanje krivo nekoliko čimbenika. Kao prvi se navodi monopol Live Nationa nad glazbom uživo, zatim sve većeg oslanjanja umjetnika na turneje za svoje prihode, pa nove tehnologije koja preprodavačima daje veće mogućnosti za podizanje cijena, te ograničenu državnu intervenciju koja pomaže u kontroliranju tržišta.
Oni stariji se sjećaju da je Pearl Jam 1995. pokušao igrati protiv pravila monopola Ticket Mastera, te se zatekao u situaciji da mora svirati po udaljenim livadama i prostorima neadekvatnima za nastupe jer nisu smjeli u dvoranama nad kojima je ta kompanija imala monopol u Sjedinjenim američkim državama. Ukratko, Pearl Jam je još prije 25 godina shvatio da je nemoguće održati američku turneju mimo Ticket Mastera koji danas po procjeni Rolling Stonea drži 80% koncertnih prostora u SAD-u.
Drugi veliki igrač gledano i izvan SAD-a je Live Nation, a dogodilo se to da su se Ticket Master i Live Nation udružili 2010. godine i time postali najjača snaga ikad u glazbenoj povijesti.
Uz tu moć, obožavatelji su počeli prihvaćati stvari poput naknada za usluge koje često povećavaju ukupnu cijenu i za 30 posto, i rasprodaje za velike događaje gdje preprodavači završe s lavovskim udjelom od prodaje ulaznica. Posljednjih godina, za razliku od pronalaženja novih i inovativnih načina za uklanjanje preprodavača iz sustava, Ticketmaster je odlučio jednostavno profitirati od njih pružajući im način da bez napora prodaju svoje ulaznice.
Također su počeli koristiti tzv. “dinamičko određivanje cijena” gdje cijene ulaznica fluktuiraju, ponekad jako, ovisno o potražnji. Tijekom nedavne prodaje ulaznica za Springsteenove koncerte, obožavatelji su vidjeli kako ulaznice od 400 dolara postaju ulaznice od 5.000 dolara i to pred njihovim očima.
“Promotori i predstavnici umjetnika postavljaju cjenovnu strategiju i parametre raspona cijena za sve ulaznice, uključujući dinamičke i fiksne cijene”, rekao je glasnogovornik Ticketmastera za Rolling Stone. “Ticketmaster je stvorio analitičke alate koji koriste povijesne podatke i podatke u stvarnom vremenu kako bi kvantificirali ponudu i potražnju za određivanje cijena. Promotori i predstavnici umjetnika tada određuju posebne cijene za svoje koncerte.”
Jest da su u ponudi i puno jeftinije ulaznice, ali problem nastaje kad puno jeftinijih ulaznica odmah završi na stranicama za preprodaju kao što je Stubhub ili Ticketmasterov vlastiti servis za preprodaju. Zbog toga su mnogi obožavatelji bili prisiljeni birati između prenapuhanih ulaznica na sekundarnom tržištu ili sjedala nominalne vrijednosti koja obično koštaju 1.000 dolara.
Za mnoge je obožavatelje kupnja ulaznica za koncerte postala zbunjujući, vrlo stresan događaj, na kojem potroše puno više nego što bi željeli, a malo je znakova da će se to uskoro promijeniti.
“Ono što većina ljudi ne prepoznaje je da ako podcijenite ulaznice, pozivate preprodavače da stanu između vas i obožavatelja kupaca”, kaže jedan neimenovani direktor industrije. “Ako bilo što podcjenjujete, pogledajte Sony — podcijenili su svoje PS5 i mnogi su se uljezi umiješali i preprodali ih po visokim cijenama. To je zdrav razum: ako podcijenite nešto uz ogromnu potražnju, netko će smisliti način da stane između vas i vašeg kupca i zaradi na tome.”
Isti izvršni direktor tvrdi da su cijene za Springsteenov koncert vjerojatno mogle biti prodane čak i za više iznose nego što jesu.
“Mislim da ste mogli vidjeti i cijene od 10.000 dolara po ulaznici. Mogli su i utrostručiti brojke. Mislim da je bilo suzdržavanja i da su pažljivo razmotrili kako će to izgledati za Brucea. Bio je to relativno konzervativan pristup u usporedbi s onim što rade njegovi kolege,” kaže izvršni direktor i dodaje: “Ali to je prvi put da je napravio takav korak i obožavatelji nisu navikli na to od njega. Očito je bilo iznenađenje. Nijedan obožavatelj nije platio više od onoga što je bio spreman platiti, a isti obožavatelji koji su kupili skupe ulaznice kupili bi ih na tržištu preprodaje da nije bilo ove taktike.”
Desetljećima su tvrtke poput StubHuba i SeatGeeka pružale utočište trgovcima ulaznicama koji dosljedno podižu cijene ulaznica za obožavatelje i dali su im najbolju platformu koju su ikad imali za pronalaženje novog kupca. Bez obzira na to koliko se obožavatelji žale na povišene cijene, financijski, web-mjesta za preprodaju nemaju poticaja da priguše tržište budući da dobivaju postotak od svake kupnje obavljene na njihovim web-mjestima.
“Napravili su maestralan posao u prikazivanju sebe na strani obožavatelja, ali ono što su stvarno učinili je stvaranje ove ekonomije koja je na neki način omogućila preprodavačima da uđu u sredinu”, kaže izvršni direktor prodaje ulaznica tržištu preprodaje.
U izjavi za Rolling Stone, glavni poslovni direktor StubHuba Cris Miller opovrgnuo je kritike i dodao da preprodavači igraju ključnu ulogu u sferi prodaje ulaznica tako što pomažu ublažiti rizike koje promotori preuzimaju za koncerte. On navodi da su preprodavači vrijedni i za industriju i za kupce ulaznica jer štite od rizika organizatore događaja koji promoviraju događaje s malom potražnjom i povećavaju dostupnost za obožavatelje nudeći zdravu konkurenciju i više točaka distribucije.”
Što se tiče mogućnosti ograničavanja koliko preprodavač može zaraditi na ulaznicama, Miller podržava podršku za dopuštanje preprodavačima da naplaćuju ono što žele bez ograničenja. “Vjerujemo da umjetnici imaju pravo moći prodavati svoje ulaznice po bilo kojoj cijeni koju smatraju prikladnom”, kaže Miller i dodaje: “I slično tome, nakon što kupac s pravom kupi tu kartu, poštujemo pravo i slobodu tog vlasnika ulaznice da svoju kartu slobodno preproda, onako kako bi istinski slobodno tržište trebalo dopustiti.”
Sami preprodavači i dalje su u prednosti u odnosu na obožavatelje zbog robota koji im mogu pomoći da zgrabe više ulaznica i drugih strategija kao što je prikupljanje telefonskih brojeva kako bi dobili više prilika za dobivanje ulaznica za koje su potrebni osobni podaci.
U situaciju u kojoj su preprodavače osnažili distributeri ulaznica, sistem dinamičkog određivanja cijena ustvari je kompeticija između ta dva faktora u smislu tko će uzeti veću zaradu u toj financijskoj zoni. Live Nation i Ticketmaster će stoga više nego vjerojatno potaknuti umjetnike s velikom potražnjom da koriste alate poput dinamičkog određivanja cijena kako bi skinuli više profita koji bi inače pripali preprodavačima i stavili ih u svoje džepove, a umjetnik mora pristati na bilo koju strategiju prodaje karata koju ide u korist njegove turneje.
Neki od uobičajenih alata su Ticketmasterova Verified Fan tehnologija, koja bi u teoriji trebala pomoći da obožavatelji koji neće preprodavati ulaznice prvi dobiju priliku za kupnju. Tu su i neprenosive ulaznice, koje bi navodno trebale ukloniti preprodavače s tržišta i osigurati da ulaznice zadrže fiksnu cijenu, ali u praksi to za sada slabo funkcionira.
U teoriji, postoji mnogo toga što bi američka vlada mogla učiniti kako bi smanjila visoke cijene karata ili barem učinila sustav pravednijim. Napravili su plemeniti pokušaj u posljednjim danima Obamine administracije kada je donesen Zakon o boljoj online prodaji ulaznica, koji je zabranio korištenje botova za prodaju karata. Ali postoji veliki problem sa zakonom koji nitko nije predvidio, pa neki stručnjaci tvrde da Ticketmaster cijelo vrijeme hvata aktivnost botova, ali oni te slučajeve ne šalju tužiteljima, iako iz kompanije tvrde suprotno.
Senator države New York James Skoufis tvrdi da je teško zamisliti dan kada će vlada razbiti monopol Ticketmastera i Live Nationa, no svoj optimizam iskazuje na način da bi moglo doći do značajnih promjena u budućnost ako potrošači ostanu bijesni kao što su sada sa statusom quo. On tvrdi: “Ako radite u ovom prostoru kao kreator politike. I još niste upoznati s bijesom obožavatelja, glava vam je u pijesku.”
Izvor: RDD
