Objavljuju se snimci Louisa Armstronga koji do danas nisu ugledali svjetlost dana

Foto: BBC arhiva

Nastupi Louisa Armstronga na BBC-ju 1968., koje obožavatelji Armstronga smatraju jednim od najvećih djela legende jazza, konačno će biti objavljeni.

Kompilacija pod nazivom Louis in London, će biti dostupna od jula, a sadržavat će dobro poznate pjesme The Bare Necessities, Mack the Knife i Hello, Dolly!, od kojih potonja premijerno izlazi danas s videom Armstronga kako nastupa u BBC studiju. Tu je i pet snimaka koje nikad ranije nisu objavljene: (Back Home Again) In Indiana, You’ll Never Walk Alone, Ole Miss, Blueberry Hill i What a Wonderful World.

Pjesme s kompilacije snimljene su uživo na BBC-ju 2. jula 1968. – sedmicama nakon što je Armstrong svrgnuo Cliffa Richarda s vrha britanske ljestvice svojom originalnom snimkom pjesme What a Wonderful World.

Ricky Riccardi, direktor istraživačkih zbirki za muzej Louis Armstrong House i dobitnik Grammyja, autor tri Armstrongove biografije, napisao je bilješke uz kompilaciju. Rekao je da ga je Verve Records zamolio da predloži arhivu Louisa Armstronga koja bi se mogla ponovno izdati, a snimka BBC-ja bila je njegova trenutna preporuka.

"Za mene to bilježi posljednje hura", rekao je Riccardi. “Armstrong pjeva, zabavlja i sve to radi na vrlo visokoj razini.” Do 1968. Armstrong je imao srčane i bubrežne bolesti, te je po preporuci doktora usporio svoju karijeru. Onda je iznenada, prema Riccardiju, ponovno počeo pjevati i svirati trubu, što je dovelo do ove BBC-jeve snimke koja se dogodila u Londonu. “Svira divno, odlično pjeva – bio je to Armstrong na vrhu. Nažalost, samo dva mjeseca kasnije morao je otići u punu penziju. “Imao je nekoliko povrataka, ali je umro 1971. Iako je bilo nekih herojskih trenutaka, za njega je to bila borba. Stoga je bilo nevjerovatno dovesti ga u BBC-jev studio s ovom kvalitetom zvuka.” Armstrong je u to vrijeme dobio kopiju snimke iz Londona i na nju je stavio bilješku "za fanove". Želio je da njegovi obožavatelji i svijet čuju ovu snimku, rekao je Riccardi.

Riccardi je također zaslužan za rastuće zanimanje za Armstronga i njegovu ostavštinu što je 2024. učinila "savršenim" vremenom za izdavanje ove kompilacije.

Rekao je da postoji povećano razumijevanje Armstronga – posebno u usporedbi s desetljećem nakon Armstrongove smrti kada su mnogi bili kritični prema muzičaru i njegovoj percipiranoj ravnodušnosti prema rasnim i građanskim pravima. “U posljednjih pet do deset godina, ako spomenete neke stare optužbe o Armstrongu, shvatite da se više niko ne osjeća tako. Svima je jasno što je morao trpiti.”

federalna.ba/The Guardian