Edo Maajka snimio novu pjesmu Moćno
Pjesma govori, kaže Edo Maajka, “o velikom broju ljudi koji su drugačiji od okoline koja diktira što valja, drugačiji od trendova i kalupa pa se dobiva privid da postoji dobro i prihvatljivo i naravno, ono neprihvatljivo”.
Jasno je zašto je teško prividi vladaju pametni stradaju svi koji osjete nešto,
iskrene emocije ismijavaju.
Znanje je sranje, površnost super, bujrum i dobro je došla.
Bez truda i učenja maximum kurcenja, trijumf bez gola i koša.
Savjest je loša, moral i etika prljaju CV za poso i život.
Sami smo krivi, upaljen TV, s TVa sami ste krivi mi kaže idiot.
Sami smo krivi, biramo najniže nagone, lažni patriot,
Lažna je stvarnost pa nebitne lažne vrijednosti prođu za stvarno.
I tako odavno, (i tako odavno), čuje se savjest ko delay,
al nema u mixu, ne čuje uho od PR buke.
Buka jubilej. Buka u modi, buka su mreže, ne čuješ ni samog sebe.
Bučni su šoldi, bučan je ego, šta će ti ovakve pjesme Edo?
Moćno, biće moćno uvjere da je bespomoćno, bespomoćno.
Moćno, biće snažno moćno, uvjere da je bespomoćno, bespomoćno, bijedno...
Živi se privid i laž, čovjek se ne zna snać.
Živi se laž i privid, čovjek se počne stidit.
Dobar, pošten se počne stidit, počne se krivit, zašto je naivno dobar?
Drukčiji od okoline, što mrzi vrline, kad vide leptira kažu eno ga žohar.
Ne vide krila, ne vide boje, osnovne boje su Euro i Dolar.
Osnovne boje su pripadnost boje, drukčije ni ne postoje.
Idi u ormar, idi u regal, idi u rupu, zatvori i plači.
Idi po vizu, idi na zapad, gdje god da odeš slično ćeš naći.
Gdje je rješenje?
Ćime nas treba procjepit? Kako?
Kako prekinut vjekove pogrešne škole i navika, privide slijedit.
Rješenje je u meni, rješenje je u tebi, ta mala iskrica svjetla.
Fokus na iskru, fokus na malo, porast će ne brini pažnje joj treba.
Treba joj neba, treba joj zraka, malo joj puhni da se rasplamsa.
Minus je put u plus, ja sam Maajka, iz minusa upravo krećem za nazad, kući...
Moćno, biće moćno uvjere da je bespomoćno, bespomoćno.
Moćno, biće snažno moćno, uvjere da je bespomoćno, bespomoćno, bijedno...
Živi se privid i laž, čovjek se ne zna snać.
Živi se laž i privid, čovjek se počne stidit....
