“Prodao bih se kada bih počeo svirati za političke stranke”.
“Mlade zanima da dođu u klub gdje je puno žena. Cure danas idu na cajke. Njima je to vrhunac zabave. Njih ne zanima da je glazba uživo. Njih zanima da kada dođu u klub da se razvale, da skaču i da znaju te refrene. Ja radim muziku za ljude koji će me razumjeti”, kazao je Edo Maajka u emisiji HRT-a.
Na pitanje ima li šanse da se on ubaci u “taj film”, rekao je da nikada nije bio takav lik i oblik repera jer je potekao iz punka i rock and rolla. “Moji učitelji tekstualni su Rambo Amadeous i Štulić”.
Odgovarajući na pitanje misli li da bi se prodao na taj način, kazao je da ne bi. “Prodao bih se kada bih počeo svirati za političke stranke”.
Priznao je da se ne osjeća ugodno ispred kamera i reflektora, a posebno u unutarnjim prostorima. Kazao je da takav problem ima velika većina izvođača – novinara, znanstvenika, glumaca, pisaca. “No nisu svi otvoreni kao ja jer se boje da će ih uništiti okolina”.
“Moj zadnji album je borba protiv takvog stanja. Moja depresivna stanja u koja nekad padam su rezultat anksioznosti i tjeskobe. Izbjegavam mjesta u kojem ima puno ljudi. Nisam lik koji će doći u klub i uživati u tom klubu. Želim pobijediti to i nemati problem s tim”, kazao je i dodao da je prije imao identičan strah u letenju zrakoplovom”.
“Nemogućnost ostvarivanja svoga potencijala baci te u depru. Društvo u kojem živimo ne podnosi takve ljude”, rekao je.
Napominje da se takva stanja liječe vrlo dobro.
“Kad uzmeš tabletu koja ti paše, onda će ti to pomoći tih pola godine, godinu koliko uzimaš. Moraš naći uzrok toga. Moraš naći način kako da prihvatiš to kod sebe”, kazao je.
Govorio je o svojoj majci koja je bolovala od shizofrenije. Rekao je i da se u posljednjih 4-5 godina ubilo nekoliko njegovih dragih prijatelja.
“Molim ljude koji imaju takve probleme da idu doktoru, da se okruže ljudima koji ih razumiju”, izjavio je i rekao da je u Hrvatskoj – sramota ići psihijatru.
Kritizirajući fašizam kazao je da je antifašizam najprirodnije stanje čovjeka: “To je nešto s čim se rađamo”.
(N1)
